Godine 480. prije Krista ogromne vojne snage Perzijskog Carstva, sastavljene od više od trideset pokorenih naroda, prema Herodotu, krenule su u osvajački pohod na Europu.
Na putu im se suprotstavlja savez malobrojnih grčkih gradova, okupljenih oko Atene i Sparte.
Na čelu te samoubilačke misije bio je kralj Leonid i njegovih tristo odabranih Spartanaca.
Zadržali su Perzijance sedam dana, a posljednjeg dana bitke, znajući da su izdani i opkoljeni, Leonida je dopustio svima koji su htjeli da se povuku, ostavši sa svojih tri stotine Spartanaca – „sredovječnih ljudi koji su već imali sinovi”.
Zbunjen malim brojem protivnika, Xerxes je pitao gdje su ostali Grci i dobio odgovor da su u Olimpiji, na natjecanjima.
A na odgovor da je nagrada pobjedniku vijenac od divljih maslinovih grančica, Tritantehmo, jedan od perzijskih zapovjednika, rekao je:
„Teško nama, Mardonije, kad nas vodiš u borbu protiv takvih, koji se ne bore za novac ali za slavu.”
Svojom herojskom žrtvom ovih tristo Spartanaca zadržalo je neprijatelja, nanijelo mu velike gubitke (20 000 mrtvih Perzijanaca) i omogućilo ostalim Grcima da se pripreme za obranu u danima koji su uslijedili.
I samom Leonidi odsjekli su glavu i nabili ju na kolac – postupak koji je iznenadio Herodota, dobrog poznavatelja perzijskih običaja i poštovanja koje pokazuju hrabrim protivnicima.
Inače, nakon bitke kod Plateje, Eginjanin je predložio da se Leonidin nasljednik Pausanija osveti tako što će odsjeći glavu mrtvog Mardonija. S gađenjem je odbio.
Četiri desetljeća nakon bitke, oko 440. godine naše ere, Spartanci su Leonidove posmrtne ostatke prenijeli u Spartu i – iznimno, jer se kraljeva smrt u ratu smatrala prirodnom – podigli mu spomenik i odali mu počast kao heroju.
Romantizirana povijest kaže da je Leonid Gorgi, kada je otišao u Termopile svojoj ženi, na pitanje što učiniti ako umre, odgovorio: “Udaj se za dobrog čovjeka i rađaj mu dobru djecu.”
wpDiscuz
