U kapitalističkom društvu, kakvo smo sami odabrali, poduzeća mogu i propasti. U kapitalističkom društvu, kakvo smo sami odabrali, tržište je slobodno. Pad jednog poduzeća obično otvori neke druge, često bolje mogućnosti.
No, mi nismo normalno kapitalističko društvo. Gašenje Aluminija je nacionalna (hrvatska) tragedija u kojoj Hrvati vide “udar na život sam” a Bošnjaci izražavaju lažno suosjećanjem potičući nekakve hrvatske revolucije.
Nemam ambicije biti ekonomski analitičar poput sina bivšeg generala Armije BiH i bivšeg nadrealiste, pa upirati prstom u krivice za propast.
Ali ono što se može jeste analizirati odgovornost HDZa i njenog predsjednika pred čijim prostorijama demonstriraju bivši radnici Aluminija i građani.
A odgovornost je ogromna.
Prvo činjenice: nitko od hrvatskih ministara u vladi FBIH nije dao ni jednu suvislu inicijativu, prijedlog ili ideju kako spasiti Aluminij. Nitko od njih nije pokazao makar lažnu zabrinutost. Svi su se sakrili iza svojih nenadležnosti i kolege Nermina Džinića, koji, zastupajući interese svoje biračke baze – ne mari za Aluminij.
HDZovi ministri su glavnu riječ oko kapitalnog ekonomskog interesa Hrvata u BiH prepustili Fadilu Novaliću, koji je naprasno izgubio socijalnu empatiju i postao kruti kapitalist.
Tako je HDZ prepustio SDAu ulogu zaštitnika financijskih interesa FBIH i elegantno pokopano Aluminij. Dva spomenuta SDAovca su bila glavni pregovarački prodaje Aluminija Glencoru. HDZ ovaca nigdje.
Nije ih bilo ni onu večer kad su ih radnici pozvali da im se obrate…
A gdje je predsjednik?
Čović se upadljivo nije oglašavao oko Aluminija. Ne želi on reći da je priča propala, a ne može ni obećati spas. U oba slučaja raspada se aura svemoći koja se brižno gradi godinama. Realno, Čović je u ovoj priči nemoćan, što aluminijsku tragediju čini većom.
Istovremeno, bošnjački mediji pozivaju Hrvate da ruše baš HDZ iako je HDZ kriv najviše koliko i SDA. Time nesvjesno priznaju da HDZ ima legalitet nad hrvatskim narodom i hrvatskim resursima. Da nije tako, onda bi se za Aluminij tražila odgovornost hrvatskog člana Predsjedništva, a ne jednog od izaslanika u Domu naroda BiH.
Da, Čović predstavlja Hrvate i kao takav je odgovoran za kukavičko ponašanje hrvatskih ministara u vladi FBIH! Oni čine vladu FBIH i odgovorni su za rad vlade, a vlada FBIH je mogla u ovom mandatu spasiti Aluminij!
S obzirom da je sve nakaradno, onda gašenje Aluminija jeste tragično. Da smo zdravo kapitalističkom društvo onda bi se 900 sposobnih i vrijednih radnika brzo snašlo na slobodnom tržištu. Da nije sve ovako nakaradno, onda gašenje Aluminija ne bi bilo socijalno nego isključivo ekonomsko pitanje. Ne bismo raspravljali “šta će biti sa 900 ljudi” nego bismo analizirali koliki će biti pad industrijske proizvodnje i koliki to znači pad BDPa.
S obzirom da je sve ovako nakaradno, onda se tom padu BDPa i industrijske proizvodnje raduju oni koji žive od prikupljenih poreza, zaboravljajući da pad Aluminija ne može biti sam, i još manje će se ticati samo omražene Hercegovine.