Sudac Theodor Meron je istaknuo da su glavne svrhe statusne konferencije razmjena informacija, kako bi se osiguralo ekspeditivno vođenje žalbenog postupka, te prilika da se strane upoznaju o situaciji u predmetu i da se branjeniku da prilika da pokrene pitanja vezana za zatočenje, uključujući psihičko i fizičko zdravlje.
Na ranijim statusnim konferencijama Karadžić je pokrenuo pitanja korištenja Skypea i laptopa te pristupa bosanskohercegovačkom televizijskom kanalu. Zahtjev da u ćeliju unese laptop je odobren pod više uvjeta, ali Karadžić je konstatirao da ne razumije zbog čega proces toliko traje, odnosno zašto tajniku Suda treba toliko vremena da odluči o ograničenjima. Zahtjev za korištenje Skypea vraćen je Tajniku Suda na razmatranje.
“Stanje mi je znatno bolje. Laptop bi mi olakšao boravak, mislim da nam treba internet kako bismo mogli downloadati, a ne uploadovati. To bi uvelike olakšalo moj rad jer je sjedenje za računalom naporno za kralježnicu. Također, potreban je i televizijski kanal na srpski jeziku. Ranije smo imali jednu srpsku i jednu muslimansku televiziju, a sad nemamo nijednu. Izgleda da ćemo morati glasati, a Hrvati će možda odlučiti da ne žele kanal na srpskom jeziku. Također, ne daju mi unajmiti hladnjak u sobi jer su moje takve navike da radim do kasno uvečer “, rekao je Karadžić.
Pozvao je suca da posjeti druge zatvore u kojima se nalaze haaški zatvorenici, tvrdeći da žive u lošim uvjetima.
Podsjećamo, Tribunal je prvostupanjskom presudom, izrečenom 24. ožujka, osudio Karadžića na 40 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata, teroriziranje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce “. Karadžićeva obrana podnijela žalba je na tu presudu.