Hrvati su ustavotvoran narod BIH. Ravnopravan. To jasno i izričito stoji i u Ustavu.
Oni su dakle u BIH domaćini, svoji na svome. I svi gosti koji dolaze u BIH i pričaju s našim predstavnicima tako se prema nama moraju i odnositi.
Hrvati su odričući se teritorijalne autonomije, uz snažna nagovaranja tadašnjih vojnih i političkih partnera USA. pristali su na Ustav u kojem umjesto teritorijalnog federalizma dobivaju institucionalni federalizam. Pristali su na Ustav u kojem stoji da se hrvatski član Predsjedništva bira na teritoriju cijele FBIH i da polaže zahtjev za veto u hrvatski klub Doma naroda koji mu je u tom smislu nadređen. Iz čega jasno stoji čiji je hrvatski član Predsjedništva i kome taj i takav institucionalno odgovara. Pristali su na paritet u Federaciji, koji je u međuvremenu silom OHR-a dokinut. Pristali su na Dvodomni parlamentarni sustav s hrvatskim klubom Doma naroda koji je u međuvremenu okrnjen i u kojem je pokušan prodor Bošnjaka. Srpski klub i klub Manjina su već potpuno pod kontrolom Bošnjaka.
Dakle netko nas je, nas BH Kurde, izgleda dobrano prevario…
Tko? Tko je donio Barryeve amandmane? Pod čijim patronatom je urađena Alijansa kasnije i Platforma? I s kojim mi to pravom i dalje dobrohotno gledamo u najvažnijeg saudijskoturskog partnera u BIH Amerikance?
Međutim što je sila preko koje Amerikanci ne mogu i ne smiju? Ta sila zove se međunarodno pravo.
A upravo je Ustav BIH međunarodni ugovor zaštićen međunarodnim pravom. I nema tog zamjenika tajnika State Departmenta koji može sletjeti u BIH i prostom ucjenom izmijeniti cijele pasuse međunarodnopravno utvrđenog ugovora.
Hrvati prema Međunarodnom Pravu potpisanom usred SAD-a, da ironija bude veća, imaju pravo na ustavnu ravnopravnost baš onako kako je rekao Ustavni sud BIH. Na člana Predsjeništva, na svoj Dom naroda i na pravo predstavništva na svim razinama u tijelima koja predstavljaju ustavnu trokonstitutivnost.
Ustav i Međunarodno pravo Hrvatima u BIH jamče kroz tu ravnopravnost i lišenost svakog straha od preglasavnja, što posljedično znači i pravo na politički pluralizam tijekom Izbora, više hrvatskih kandidata, više hrvatskih stranka, slobodu i širinu političkog djelovanja.
Tko nam je to pravo uzeo? Pravo koje nam jamči Ustav? Tko nam je nametnuo neustavan Izborni zakon? I tko nam to danas maše mrkvom i batinom?
Naše ustavno pravo oduzeli su nam upravo OSCE i OHR kroz nametanje neustavnog Izbornog zakona, kroz pljačke naših banaka, kroz Barryeve amandmane, kroz Alijanse i Platforme. I uvijek je u svakom od tih nasilja nad nama, nad narodom Petra Hercega, američkog nacionalnog heroja, bio američki potpis. Lijepo su mu se odužili za život koji je položio za Ameriku.
Ti američki potpisi stalno su bili na strani partije SDA koja je svojedobno ovdje u BIH školovala i šestoricu napadača na WTC. Lijepo su se i njima odužili za 3000 mrtvih Amerikanaca. Znaju li to te i te američke obitelji?
- S kime mi danas pregovaramo o našem ustavnom pravu?
Upravo s OHR-om i OSCE-om. Uredima koji su nam to pravo oduzeli.
Prema tome jesmo li mi idioti? Očito je da jesmo.
- Zašto bi vjerovao nekome tko te već pet puta prevario?
- Pregovaraju li oni s nama o svojim ustavnim pravima u svojim zemljama?
- Jesmo li mi njima u njihovim zemljama oduzeli nekakva njihova prava?
Nismo.
- Prema tome jesu li oni naši prijatelji ili nasilnici nad našim ustavnim pravom?
Oni su nasilnici nad našim ustavnim pravom. Banalizatori našeg ustava, našeg života i našeg demokratskog poretka. A sve što nam čine čine to bez ikakvih ovlasti.
I jedini koji im je to rekao u lice je Dodik. Najveći državnik ovih prostora. Možda i posljednji. Svojim nastupom ih živcira. Jer propošnost, suverenost i nadmenost namijenjena je nekim drugim rasama i nacijama. Slavenskim narodima ne. Nama su namijenili ropstvo.
Hrvatski političari su u ovim povijesnim momentima po običaju vrlo nemudro šutjeli. Jedino to i znaju.
Baš sada kad se tražilo da budu glasniji od drugih, jer su od strane OHR-a poniženiji i ranjavaniji u prošlosti više nego drugi.
Al oni su jebi ga šutjeli. Pardon lažemo. Ministar Grubeša nije. On je otrčao na FTV reći kako mu je važna država i kako se ne slaže s Dodikom. A to što mu je odlazeća turska plaćenička teta Inzko na odlasku nametnula zakon, kao ni u jednoj drugoj državi svijeta, ništa to. Sve on to poštuje.
Mučke su, skupa s fratrima pristali na novog sultana Schmidta, na kojeg naš narod nije pristao, nasmijano su dočekali sve strane emisare da bi čuli što?
Nove prijetnje? Nove runde pregovora u kojima bi se jedinoj proterorističkoj stranci Europe SDA-u osiguralo sveto pravo otimačine tuđeg. Mašala!
Malo je magle u BIH za sve naše guske.
Sada ta sila OHR-a želi nametnuti novih 30 godina nerazumijevanja, sukoba, planova za preglasavanje.
Očito s namjerom da na ovim prostorima nikada ne zaživi istinsko demokratsko društvo i stabilna konsocijacijska demokracija.
Fulleov model o kojem je govorio Palmer je mačak u vreći, ubojica svakog pluralizma i generator novih pokušaja majorizacija.
Donositelj novih godina nesreće.
I Hrvati na njega neće pristati. Možda HDZ i HNS hoće. Ali mi nećemo.
Neka prijete sankcijama, neka ponižavaju i dalje narod Petra Hercega ali mi na njega ne smijemo pristati. Kao i na ostale bizarne zahtjeve.
Poput onog da hrvatski i bošnjački član Predsjedništva birani iz FBIH postaju samo članovi Predsjedništva.
Po kojoj osnovi koje točke međunarodnog prava se postavlja taj zahtjev?
Nema te točke međunarodnog prava.
Radi se o čistom , notornom i proizvoljnom nasilju nad našim ustavom, od strane vječne Velike sile nad vječno malim narodima Balkana. Koji nekad i nisu bili tako maleni al su se , braneći Europu od 400 godina Velike osmanske sile, smanjili. Da bi im se ta ista Europa odužila potpisujući ratnu koaliciju s Osmanlijama. Koaliciju protiv Rusa. U kojoj smo mi i Srbi ponovno bili kolateralne žrtve. Spremne za istrebljivanje u njihovim velikim i mnogo važnijim ratovima. U kojima genocida “nije bilo”.
Kakvi god bili svi idući Komšići s one strane majorizatorske crte, rigidni i primitivni kao Željko ili nešto modernijega kova, Fulleov model od Hrvata traži ponovno zbijanje redova oko jedne stranke i jednog čovjeka.
To znači nova desetljeća odricanja od političkog pluralizma unutar samog hrvatskog političkog tijela.
A mi to nećemo.
I imamo pravo da kažemo da to nećemo. Mi Hrvati želimo biti svoji na svome i crpiti potpuno u svojoj zemlji naše pravo na pluralizam. Bez straha hoće li se neki Komšić danas napiti i pucati na nas mitraljezom prijetiti nam klanjima i silovanjima, ili neće.
Ako to Palmeru nisu prenijeli naši predstavnici evo mi im govorimo.
Mi Bošnjacima ne biramo predsjednika i ne kršimo im ustavna prava. Neće ni oni nama.
Mi bošnjačko nećemo a svoje nedamo. To je tako pošten, antifašistički i jasan pristup.
Mi na izbore koji neće poštivati naš Ustav naprosto izići nećemo. Pa zavrćite rukav do mile volje kome i kako hoćete. Oguglali smo na vaše prijetnje i prilično smo svjesni da mi kontroliramo budućnost ove zemlje. A ne zamjenici zamjenika, Bidenovi hodočasnici iz Massachusettsa.
Gdje je rješenje?
Ustav BIH jasno predviđa da dva člana Predsjedništva iz FBIH svoj predsjednički veto ulažu u hrvatski odnosno bošnjački klub Doma naroda.
Hoće li i i taj dio Palmer i SDA izbrisati? I kada planiraju i kako?
Možda 11 rujna iduće godine?
Zabijanjem u nebodere po Širokom?
Kako to Ustav jasno kaže, predsjednici veto ulažu u entitetu u kojem su birani i to za teritorij na kojem su birai.
Primjetimo ovo dodatno preciziranje: Ustav ne kaže “Nezadovoljni član predsjedništva svoje neslaganje ističe u entitetu u kojem je izabran nego u entitetu za teritorij na kojem je izabran“.
Kod Srba je priča jednostavna. Srpski veto ulaže se u Narodnu skupštinu RS-a jer sprskog člana Predsjedništva bira cijeli teritorij Srpske.
Zašto onda Ustav BIH nije predvidio da hrvatski i bošnjački član Predsjedništva veto ulažu za cijeli teritorij Federacije ako se već biraju oba na cijelom teritoriju FBIH?
Zašto hrvatski i bošnjački član veto ne ulažu u Skupštinu Federacije? U Građanski dom?
Zašto ih je “natjerao” da po veto idu u hrvatski odnosno bošnjački klub Doma naroda?
Zato što je ustav predvidio da će se i hrvatski predsjednik i hrvatski klub Doma naroda, birati predominantno s identičnog teritorija Federacije.
A bošnjački član Predsjedništva i bošnjački klub Doma naroda, da će se predominantno birati s identičnog teritorija Federacije.
Zanimljivo je da od ovog ustavnog imperativa SDA-ovci bježe k’o Kukić od krsta.
Gotovo ga ne spominju. A kod razgovora o članu Predsjedništva fokusirani su samo na dio “bira se s cijelog teritorija Federacije”. Kojem teritoriju se mole za veto, taj dio preskaču.
Ustav strogo zabranjuje da se hrvatski član Predsjedništva dominantno bira s jednog teritorija Federacije a hrvatski klub Doma naroda dominantno s drugog.
Ustav je pravilom veta, jasno dao do znanja da legitimitet izbora hrvatski član i hrvatski klub Doma naroda vuku s istog teritorija Federacije.
Isto vrijedi i za bošnjačkog člana.
Ustav je tako osigurao jednu vrlo važnu stvar: Parlamentarnu izbornu jedinicu.
Ukratko u FBIH, jednu izbornu jedinicu će činiti dominantno Hrvati na prostoru cijele Federacije BIH plus svi ostali građani koji žele glasati za njega, dok će drugu činiti dominantno Bošnjaci na teritoriju Federacije BIH plus svi ostali građani FBIH koji žele glasati za njega, ma koje nacije oni bili.
Svima se dalo pravo da glasuju za kog žele, pa i pregasavaju ako žele, no pristupiti funkciji, zasjesti u predsjedničku fotelju, što se Ustava tiče može samo onaj pobjednik koji dokaže da u hrvatskom odnosno bošnjačkom klubu doma naroda ima 2/3 potporu za korištenjem prava veta.
Inače bi na predsjedničko mjesto zasjeo čovjek bez najvažnije predsjedničke ovlasti – predsjedničke moći veta. Željko Komšić. I njemu je to upravo omogućeno jer Izborni zakon od njega ne traži dokaz o njegovoj povezanosti s hrvatskim klubom Doma naroda što Ustav zahtijeva dok traži bizarnost – da se isti prilikom kandidature izjasni je li Hrvat ili nije. Nešto što Ustav uopće ne traži.
Jer Hrvat, Srbin i Bošnjak , navedeni kao članovi Predsjedništva koji odgovaraju nacionalnim parlamentima i NSRS Skupštini nisu etnički Srbin , Hrvat i Bošnjak nego politički Srbin, Hrvat i Bošnjak. Predstavnici tih naroda. Nikakvi etnički prefiksi nego etnički sufiksi.
A kako znamo prema Ustavnom Pravu svake države svijeta, predsjednik, pa čak i Kralj, Kalif ili Car kojem se dokaže da nije u stanju obavljati sve date mu i povjerene predsjedničke dužnosti, mora biti odbačen kao pobjednik.
Američki predsjednik kojem bi se dokazalo da je bolestan, da ima fobiju od donošenja predsjedničke ovlasti , da nema veto u Senatu, bio bi odbačen. Senat ga može opozvati u svakom trenutku. Američkog predsjednika. Bosanskoh i hercegovačkog izgleda ne može nitko. Makar taj bio Željko Komšić, makar pljuvao po Ustavu i prijetio pijan cijelim narodima Bosne i Hercegovine.
Predsjednik bez prava veta u BIH ne bi smio prema Ustavu BIH konzumirati tu funkciju.
Nelegalan je. I takav je Komšić već treći mandat.
On naprosto nema moć predsjedničkog veta. Tvrdi da ima a zna da nema.
Fuellov model poptuno negira tu činjenicu.
On predviđa nekakve izborne jedinice, kantone s osvojenim većinama i ponovnu igru brojevima.
Premda omogućuje veću šansu Hrvatima da izbore legalnog i legitimnog predstavnika, svaki idući izbori bi se sveli na grupiranje redova, na gašenje hrvatske oporbe na većinskom hrvatskom prostoru u FBIH.
Jer svako glasovanje pod prijetnjom majorizacije nije demokracija. Kao što ni svako glasovanje kod Bošnjaka uz ponuđenu im majorizaciju nije demokracija. Mi postajemo robovi prijetnje, ne slobodan politički narod a Bošnjaci postaju robovi osvajanja. Također neslobodan politički narod.
Umjesto da Bošnjaci rade na jačanju vlastitog pluralizma oni se zbijaju oko partije koja provodi majorizaciju i time zadovoljavaju svoj politički Pavlovljev refleks. Progres i sreća Bošnjaka svela se samo na to koliko će se oteti hrvatskog ili srpskog ustavnog prava. Koje li proste političke ideologije.
Hrvatski lideri i u BIH i u RH moraju shvatiti što je Ustav BIH i tko je u ovoj zemlji vlast. Tko ima stvarnu polugu moći. Narodi u BIH su vlast. Ne Rusi, ne Amerikanci i Ne “Partnerska međunarodna sila”.
Ako dva naroda kažu da na izbore neće, prema bilo kojem nametnutom modelu i sankcijama, teško da političko Sarajevo sutra može provesti bilo kakvu odluku u Banja Luci ili Mostaru. Štoviše oni se tamo neće smijeti niti pojaviti. Jer će nad dva naroda hrpa sarajevskih poluinteligentnih galamdžija postati režim.
Ovdje su postojali daleko gori režimi pa ih se nismo bojali. Sigurno nećemo nit Šefika nit Komšića.
Ako vam, poštovani Legitimni predstavnci, ti isti silnici koji su nas izdali prijete, recite da vam prijete.
Iziđite pred svoj narod. Budite pobogu jednom hrabri kao Dodik.
Ne budite vječno bijedni beta i gama Hrvati. Sramotite nas.
Model koji predlažemo je vrlo jednostavan, potpuno je u skladu s Ustavom i poštuje sve međunarodne presude:
- Briše se etnički prefiks, odrednica u Izbornom zakonu da članovi Predsjedništva moraju biti pripadnici neke nacije. Važan je sufiks. Važno je tko ih bira.
- Briše se etnički prefiks, odrednica u Izbornom zakonu da kandidati za Domove naroda moraju biti pripadnici određene nacije. Važan je sufiks. Važno je tko ih bira.
- Briše se odrenica da mjesto prebivanja predstavlja ograničenje u kandidaturi. Nebitan je topografski prefiks. Bitno je gdje je biran. Osobe iz FBIH mogu se kandidirati u RS i obrnuto.
Sve te odrednice dovoljno je promijeniti samo u Izbornom zakonu.
- Članovi Predsjedništva Hrvat, Srbin i Bošnjak su na političkom i pravnom engleskom jeziku hrvatski, bošnjački i srpski član predsjedništva. To je jasno iz kompletnog teksta Ustava. Američki tekstopisac ustava na izvorniku sigurno nije odredio pripadnost naciji kao uvjet kandidature. Radi se o političkim predstavnicima. Ti kandidati mogu biti bilo koje nacije.
- Prije preuzimanja funkcije sva tri člana Predsjendištva moraju dokazati da imaju većinsku potporu za korištenje moći veta u NSRS , odnosno hrvatskom klubu Doma naroda PS FBIH te u bošnjačkom klubu Doma naroda PS FBIH.
- Uvodi se unutar Izbornog zakona članak o Impeachmentu – opozivu nečasnog člana Predsjedništva koji bi omogućio hrvatskom klubu da smijeni hrvatskog člana, bošnjačkom da smijeni bošnjačkog te NSRS-u da smijeni srpskog ukoliko oni ne bi svoj posao radili časno.
Samo tako se može omogućiti potpun pluralizam i kod Bošnjaka i kod Hrvata i kod Srba, koji već tamo i postoji.
wpDiscuz
