Published On: Thu, Oct 1st, 2020

Francuska optužuje Tursku da u Nagorno Karabah šalje sirijske džihadiste

Predsjednik nepriznate Republike Nagorno Karabah Arajik Harutunjan rekao je da se treba pripremiti za rat. “Morali bismo biti spremni za dugotrajan rat. Inače ćemo imati problema s ostvarivanjem prava na miran život u vlastitoj domovini”, rekao je u Stepanakertu, glavnom gradu Nagorno Karabaha. I dodao da je taktika obrambene vojske Nagorno Karabaha provedba mira, prenosi Interfax.

Sukobi su se nastavili, a sve je više informacija koje potvrđuju da su na područje sukoba stigli i borci iz Sirije i Libije. Rusija to tvrdi već neko vrijeme, Turska odbacuje, a precizne je informacije teško dobiti. Rusija i dalje poziva “čelnike zainteresiranih zemalja da poduzmu djelotvorne mjere kako bi se spriječilo vrbovanje terorista i stranih plaćenika u tom sukobu i kako bi se oni odmah povukli s tog područja”. I službeni Pariz je potvrdio tu informaciju.

Zaustaviti ulazak terorista

Kad je riječ o pregovorima, ni Armenija ni Azerbajdžan ne pokazuju interes. Ruski ministar Sergej Lavrov u odvojenim je telefonskim razgovorima s Bakuom i Erevanom “potvrdio spremnost Moskve da organizira potrebne kontakte pa i sastanak ministara vanjskih poslova Azerbajdžana, Armenije i Rusije”. Odgovora nema. Isti su poziv uputili ruski i francuski predsjednici, Vladimir Putin Emmanuel Macron. Muk.

Nikol Pašinjan, armenski premijer, napisao je na svom Twitteru da je međunarodna zajednica jasno stavila do znanja da tursko-azerbajdžanski savez vodi rat protiv Armenije uz pomoć stranih, terorističkih boraca. Borbe su se prelile na peti dan, AFP broj mrtvih procjenjuje na više od 130, a među njima su i brojni civili. Iako su informacije vrlo oskudne, prema priopćenjima obiju strana može se zaključiti da su borbe vrlo žestoke, ali da nema većih pomaka na bojišnici.

Novinari francuskog lista Le Monde našli su se pod azerbajdžanskom paljbom u gradu Martuni u Nagorno Karabahu, napisao je koordinator Ujedinjenog armenskog informativnog centra Ovanes Movsisjan na svojoj Facebook stranici. Prema njegovim riječima, u napadu su ranjena dva novinara. Kasnije tijekom dana stigla je vijest da je jedan novinar Le Mondea u kritičnom stanju te da je na operaciji.

Granate završile u Iranu

Objavljeno je i da su tri granate završile u Iranu. Kako se navodi, pri tome je ranjeno jedno dijete, a oštećeno je šest kuća.

A zašto je teško očekivati da dođe do bilo kakve promjene u odnosu Bakua i Erevana, za Bloomberg je napisao admiral James Stavridis, bivši NATO-ov zapovjednik u Europi.

“U vrijeme dok sam radio u Sjevernoatlantskom savezu, posjetio sam obje države nekoliko puta. Averzija i nepovjerenje prožimali su okolinu. Dvojica šefova obrane u to su se vrijeme mrzili, i premda su obje države bile partneri NATO-a (i imale male kontingente trupa u Afganistanu), sve o čemu je bilo koji od njih dvojice želio razgovarati bila je dvoličnost i nepoštenje druge strane. Nažalost, svaki je točno definirao politiku svoje zemlje prema svom susjedu na Kavkazu. Činilo se da nijedna strana nije bila sklona odstupiti niti za centimetar, doslovno i figurativno.”

Koliko je situacija bila napeta cijelo vrijeme od primirja 1994. godine, admiral Stavridis ocrtao je sljedećom rečenicom: “Jasno vam je da je situacija iznimno ozbiljna kad je Putin graditelj mira”.

Sukob nije u Armeniji

Emil Sanamjan, analitičar s USC Instituta za armenske studije, sugerirao je da je okidač za takav sukob mogla biti nova baza koju su sagradile armenske oružane snage na strateškom položaju, da bi to Armeniji dalo taktičku prednost na tom području. Azerbajdžanske su je snage pokušale uništiti. Drugi analitičar, Laurence Broers, koji već godinama promatra taj sukob, smatra da je Azerbajdžan bio potaknut razmišljanjem da bi napadom testirao sigurnosni sporazum koji Armenija ima s Rusijom.

No, na tom su se planu obje strane našle u neočekivanoj poziciji. Organizacija sporazuma o kolektivnoj sigurnosti (CSTO), koja okuplja Rusiju i neke od bivših republika Sovjetskog Saveza (i Armeniju), vrlo je brzo odbacila bilo kakvu mogućnost da je uvuku u sukob. Naime, CSTO je objavio da je pitanje je li riječ o napadu na zemlju članicu Sporazuma.

Naime, Azerbajdžan je napao Nagorno Karabah, koji je međunarodno pravno dio Azerbajdžana. A i borbe se vode samo na području te pokrajine. Kad je riječ o Turskoj, ona ni u kojem slučaju neće naići na podršku članica NATO-a.

Razmatrajući mogućnost rješavanja sukoba u takvim okolnostima, admiral Stavridis je naveo knjigu “The Black Garden” autora Thomasa de Waala. Stavridis navodi da je ona izvanredan pregled uzroka sukoba, a zatim navodi citat: “Bilo kakvo pravedno rješenje spora oko Nagorno Karabaha zahtijevat će bolne kompromise na obje strane i morat će uravnotežiti radikalno suprotna načela”.

U ovom trenutku takvi se kompromisi čine puno manje vjerojatnima nego mali rat s potencijalno velikim posljedicama, zaključuje admiral James Stavridis. Međunarodne su okolnosti takve da se niti jedna sila nema vremena baviti tim sukobom, a Rusija ima problem: Baku je ne želi kao posrednika. No, Moskva je pripravna na takav scenarij, svjesna među ostalim opasnosti od prelijevanja sukoba na šire područje Kavkaza. Primjerice, na Gruziju koja bi mogla u pomoć pozvati SAD i NATO i koji bi na to mogli odgovoriti pozitivno, prenosi Jutarnji.hr