Published On: Pet, lis 15th, 2021

Šarčević je opet ispalio politički govor s oltara, pun manipulacije, revizije istine, skrivene mržnje i logičkih harakirija. Kardinal ga neće pozvati na konzultacije. No hoće Komšića na domjenak…

Nevjerojatno je da se na Šarćevićevo subliminalno zlostavljanje vjernika i desakralizaciju  tabernakula nakačio i ugledni hrvatski intelektualac Branimir Pofuk.

Stoga prenosimo i Pofuk “oduševljenje ovim govorom ali i Šarčevićev politički govor.

S oltara koji je odavno  pretvorio u svoju privatnu režimsku propagandnu govornicu a svetohranište kraj njega sveo na prosti halal ukras SDA Duboke države onkraj te govornice.

Kako to znamo? Pa lijepo – čisto se zapitajmo kako to da se tumačenja Evanđelja, kojih se svećenik ima držati dok govori misu, gotovo savršeno kod Šarčevića i ne samo Šarčevića poklapa s trenutnim medijskim događajem? Tako se evo ovu nedjelju evanđelje Kristovo “Poklopilo baš s temom migranata”.

Pa je Šarčević osuo po tom medijskom progonu. I neka je, i mi smo protiv kolektivne medijske sotonizacije migranta, no Šarčević je zadnji koji ima pravo osuđivati bilo čiji medijski progon. Budući da je u BIH, barem u BIH, odavno prepoznat kao Bakirov Inkvizitor za progon Bakiru nepoćudnih Hrvata. Na razini Federacije BIH znano je tko su migranti kojima je stavljena meta na čelu i na nas otvoren lov.

No ništa to ne čudi od naše fra zelenaške braće. Nije ovo prvi put u povijesti da oni rade za režim i progone po narudžbi Porte katolike koji se odvaže ustati na pobunu protiv režima. O služenju Sultanu već smo pisali. Nešto manje o služenju Titu. Ili Ustašama.

Malo južnije ima neki crkva u Sovićima gdje iza oltara stoji lik četnika, ustaše, crnolegijaša i naciste Rafaela Bobana. I niko iz puste troprovincije od Orašja do Neuma niti jedan fra moralizator, niti jedan Šarčević, sljedbenik milostivog svetog Franje, čijom dobrotom manipulira nad nama,  da uleti u tu crkvu i krene štrajkati glađu dok se taj lik ne makne. Da to Šarčević uradi vjerovali bismo u njegovu zakletost u Franju i njegove dobre namjere. No on tu braću u Sovićima ne proziva.

Tko zna – da su pobijedili četnici vjerojatno bi tamo  stajao lik  Draže Mihajlovića.No ustaše nisu pobijedile. Ustaše ne samo da su izgubile rat i kvazidržavu na koju ih nitko nije zvao da ju preuzimaju, i ne samo to, ovaj narod su zavili na minimalno jedno stoljeće crnine , bijede i stigne.  Pa tamo, u hramu Kristovom, hramu braće Svetog Franje, stoji lik masovnog ubojice.

Eto to je ta franjevačka prosvijećenost i posvećenost našem narodu. To su ti vrhunski intelektualci koji su spašavali naš narod od zatucanosti. Dodajmo ovome da i dalje u Širokom se dreči neki Stojić, i brani svoju ideju da Radu Glavaša, otpadnika od franjevaštva, osuđenog nacistu, proglasi blaženim.

 Da su pobijedili komunisti vjerojatno  bismo u toj crkvi u Sovićima gledati mural Druga Tita. No mi to već jesmo gledali. Gdje? E pa tu kod nas. U Duvnetu. U Rami.

Uzmimo sam ova dva primjera:

Prilog 1 :

Znate li što je ovo?  Ovo su stranice 182  i 183 Godišnjaka Autonomne Franjevačke udruge, neovisne o Vatikanu a koja se zvala Dobri Pastir. Koju Šarčević brani gorljivije nego  rahmetli Anđela Zvezdavog. Nesretnika koji se bio sakrio u Kaštel pokraj Milodraža al su ga Turci našli i prisilili da po cijenu života potpiše Ahdnamu, budući da nisu imali živog vladara koji bi to učinio. Naime upravo su mu jebi ga, bili odsjekli glavu. Na prevaru naravno, kukavički i teroristički.
Kako im je bio cilj spriječiti pobunu kršćana tražili su biskupa. No ni njega nije bilo u Bosni. Nije bilo niti lukavog Fra Nikole Modruškog koji je cijelu izdaju oko smrti Tomaševićeve odradio i pobjegao dojaviti Ugarima da je vrijeme za kontra napad. Bio je to dio ugovora na kojem se namjeravao obogatiti. No Ugari Turke ne potjeraše.
I tako je karta pala na Zvizdovića. Nakon što je u strahu za vlastiti život to učinio, tom događaju ucjene dodavan je fraturički P.R. narativ kroz godine. Eto “hrabro” istupi hrabri vizionar Fra Anđeo pred Sultana te mu održa “sljedeći govor”.
Zamisli ti to boga ti lažljivoga: Nije sačuvan originalan tekst Robovlasničkog ugovora no jeste sačuvan govor. Koji je posve slučajno pronađen 2012 godine u Večernjem listu. Prvo je objavljen kao “literana dorada” dakle mašta. A danas je taj izmišljeni fratarski tekst, Anđelovog govora, postao službenim tekstom koji se izučava na pravnom fakultetu u Sarajevu. Lijep primjer rekonstrukcije historije. 

Prilog 2: Znate li sto je ovo?

Ovo je prvi broj gospodo , katolici, očenašeki naši, Naših ognjišta iz 1971. u čijem je osnivanju sudjelovao i prokomunistički “Fra Dobri Pastir”. Pripazite na godinu.
U jeku hrvatskog proljeća Dobri pastir pokreće svoju novinu za Posušje i Duvno! Dva najhrvatskija grada tog vremena na Balkanu. Uz Suboticu.
Obratiti pozornost na logo pored naslova, i šest buktinja lijev.  Te slogan iznad loga.
To je slogan “Dobrog Pastira”. Titove udruge fratrizana, iz koje će se kasnije novačiti novi članovi te udruge u UDBU.

Neke od najvažnijih poslova za Tita u smislu dojavljivanja i raskrinkavanja Hrvata uradili su dakle ti isti Titovi Fra Čobani. A naš narod pretplaćen na padanje ničioce pred habetima i danas ne shvaća kako je to moguće.
Primjerice akcija Feniks, raskrinkana je dojavom od tih istih komunističkih fra kadrova.
Napomena: Uredništvo Naših ognjišta se s vremenom popunjavalo prohrvatski orijentiranim franjevcima tako da će uskoro jedne godine biti i zabranjeno. Te je počelo izlaziti pod drugim imenom Sveta Ognjišta.
Važno je napomenuti da se Tomislavgrad uz Posušje i Livno imaju itekakvog razloga ponositi što su za razliku od većine drugih hrvatskih općina dali rijetke fratre pobunjenike protiv Osmanskog zuluma. Oni su odbili poslušnost provincijalima franjevačkog reda i stali uz hrvatskog ustanika Don Ivana Musića, zbog čega ih je provincija bila prijavila Svetoj Stolici. Baš onako kako danas Fra Šarčevića, Fra Ivu Markovića i ostale koji krše crkveno pravo ne prijavljuje. Dakle ako služiš režimu nema prijave, ako se ustaneš protiv režima prijavljuju te.
Kako se radi o ljudima kojima je sustavno zatirano ime ovdje ih navodimo: Fra Bonaventura (Bono) Šarić, Drežnjak, Fra Nikola Čutura, Fra Ivan Bagarić, Fra Lovro Kalaura.
Udruga Dobri Pastir  će svo vrijeme raditi na odvajanju Katoličke Crkve u BIH , i ne samo u BIH, od Vatikana. U zamjenu za tu moć , Tito im je davao jače pozicije.
Slično je i danas. U zamjenu za šutnju o ubojstvu dvojice fojničkih franjevaca, nekakve fra nikice, nekakbi  majdandžići, fra ovi i fra oni , dobili su jako važna društvena namještenja. Po Sarajstanima.

Naglašavamo, prenosimo ovaj manipulativn Šarčevićev govor, u kojem koristi svetog Franju u cilju svoje političke ideje, obrane služenja režimu i dodvoravanja narodu, vrijeđanju hrvatskog identiteta jer ga suprotstavlja čovječnosti, širenju laži da je ovdje narod ostao zahvaljujući njima i vjeri, premda znaju da je gotovo nestao i da to što su oni širili i šire nije bila vjera po Kristu nego po El Fatihu.  Prenosimo , prema našem mišljenju, užasno licemjeran govor Ivana Šarčevića u kojem manipulira svetim Franjom, onim Franjom, iliti Ivanom po krštenom imenu, kojeg su Šarčevićevi preci izdali kad su u njegovo ime došli tu u BiH ubijati naše pramajke i praočeve optužujući ih za herezu. I to samo 60 godina nakon Franjine smrti. A na poziv srpskog kralja Dragutina iz loze Nemanjića. Što naravno kriju. Baš kao i Šarčević stvarne razloge svog antievangelističkog djelovanja.

Objavljuemo ga u duhu parlamentarizma i tolerancije i osnovnog načela liberalne misli – poštivanja prava i najučenijih fratara da budu najveći  idioti u zemlji i regionu. Ako oni to odluče.

 U duhu dakle onih pojmova koji su Šarčeviću daleku. Čovjeku koji mrzi, njemu medijskom SDA krvosljedniku, hodajućem inkvizitoru Bakirovog bratstva, onome koji neistomišljenike Hrvate naziva na državnoj Handala terorističkoj TV kući ISIL-ovcima i propisuje potjernice za nama. Njemu križaru i mjesečaru SDA političke intifade koji  hrvatskim intelektualcima, djeci pobijenih pradjedova i onih patarenskih pramajki  koje su ubijali upravo fratri, točno određenim inkvizicijskim mučilima stavlja  metu na čelo. Čini nam upravo  isto ono što u RH čine desničarski mediji  kada pišu o migrantima. Jer na razini FBIH jasno je kome je dana uloga “političkih migranata” koje se uporno šalje preko granice, “ako im ne paše da im se krše politička prava tu”

A sve to ovaj bijednik čini u strahu od rasta prosvjećenosti u narodu, procvata sekularne inteligencije po nauku Radićevom  i Mačekovom.  I straha od   potom neumitnog gubitka povlašetnog položaja i moći  u  sutrašnjoj  nedosanjanoj i obnovljenoj “Redodržavi”, nekog novog sultanija Sabijinog kalifatića BIH.

Prije nego konačno detaljno prokomentiramo tekst, kako Pofukov tako i Šarčevićev, dajemo na uvid  čitateljima neka sami pronađu logičke pogreške i političke poruke unutar samog teksta:

FRA IVAN ŠARČEVIĆ: Prvo biti čovjek, a zatim Hrvat

 

Sveti Franjo pripada onim ljudima i velikanima čovječanstva kojima, što se više približimo, više otkrivamo njihovo bogatstvo. Zato je i nama franjevcima poteško govoriti o sv. Franji, iako se čini jednostavnim svecem. Ljudi su se susrećući s njime zadivili kako je moguće da netko na takav način nasljeduje Isusa iz Nazareta. Iz bogatstva njegove osobe učinilo mi se danas važnim vidjeti o temeljnim njegovim odnosima i susretima, a koji bi i nama u današnje vrijeme mogli biti od pomoći.

Ovo je naravno jedan pokušaj otvorenog razmišljanja, uvažavajući također, uz molbu odmah za ispriku da me shvatite da ne želim ovo mjesto koristiti za bilo kakvu propagandu. Razumijevam propovijed također i kao molitvu s Bogom, kao stajanje pred Bogom. Prvi odnos koji je Franjo imao je bio odnos s roditeljima i najbližima. Vi koji ste se bavili, od framaša, trećoredaca, životopisom svetoga Franje, znaju da taj odnos nije bio baš dobar. Pogotovo kada je Franjo krenuo na put obraćenja. Rekli smo ovih dana da taj put nije bio u jednom trenutku kako misle neki novoobraćenici. To je trajalo dugi niz godina, da ne kažemo cijeli život.

Franjo je odjednom krenuo svojim putem. Kako to i biva u našim obiteljima. Njegova majka ga je, ona je svoga Franju, svoga Ivana (Giovanni), kako mu je bilo kršteno ime, Francesco mu je ime dao otac vjerojatno prema francuskim šansonama ili što je putovao u Francusku po robu, počela zaštićivati. A otac trgovac… Novac. Ovih dana smo pričali kako je novac moć mnogih malih ljudi, jer novac čini sve ljude jednakima. Otac je htio da njegov sin nastavi njegov put. Da nastavi njegovu slavu, slavu gizdavog čovjeka. Da ne ulazimo u sve detalje. Doći će do tog detalja da će Franjo javno na trgu u Assisu skinuti odjeću svoga oca i kazati: “Ovo više, Petar Bernardone, nije moj otac nego je moj Otac nebeski.”

Mi znamo da se roditelji, otac pogotovo, odriču svoje djece. Mi znamo također, ovdje se to ne zagovara, pogotovo ne, da netko tjera suze majčinske. To je strašno, strašno je! Ako majke oplakuju zloću svoje djece. Ili, strašno je također, vidite kakvi su naši odnosi, da djeca trpe teror svoga oca, i duhovni teror. Ovdje se o tome ne radi, radi se o nečemu velikome. Da između nas često postoje familijarne i emocionalne ucjene. Znate kako ljudi određuju što će tko studirati, što će tko raditi, što će tko jesti. Stalno, sve… to se sve proširuje do toga što će tko, gdje i kako propovijedati, Tko će kome dolaziti. Koliko je to opterećeno… Vidite šta Franjo radi, odlazi od kuće.

Zato nam je važno iz ovog prvoga Franjinog odnosa s njegovim najbližima, vidjeti da nismo kome možda smetnja, da možda mi ne zamišljamo kako mi imamo veliku ulogu, a da ne vidimo pored sebe neke koji također imaju neke želje. Ovo bismo mogli proširivati koliko god hoćemo, je li tako? Ima starijih koji bi htjeli stalno svoju djecu držati uz sebe. Djeca nekad ne smiju reći kuda će, jer mama stalno viče: “Šta ćeš ti tamo, svugdje možeš samo meni ne možeš!” Trebaš cijeli život ostati majčino i očevo dijete. Ili obratno, koja nezahvalnost djece prema roditeljima. U svemu tome, ako želimo imati određenu vrstu kršćanskih načela, to je ono kako Isus u evanđelju kaže, Bog nas je stvorio da ostavljamo sve i idemo svojim putem, ali ne tvrdoglavim svojim sebičnim putem, da meni bude dobro. Da imam svoju sobu ili da imam sve najbolje, nego da budem od koristi drugima. To je Franjin put. Možemo o tome i sami razmišljati.

Drugi odnos, također vrlo važan. Franjo nije ni znao, odjednom se tisuće za vrijeme njegova života javilo da ga slijede. I muškarci i žene. Franjo nije planirao u početku osnovati red. To ga je velika Crkva, lukavost velike Crkve, prisilila, da on organizira kao muški red. On je želio ponovno vratiti evanđelje u obitelji i društvo, i zato je želio i da ljudi koji su oženjeni pristupe tome, recimo tako, duhovnom pokretu obnove svega u evanđelju. Nakon što su braća počela dolaziti, morao je organizirati takav red. Koji je način organiziranja reda? Takozvanim familijarnim odnosom, bratskim i sestrinskim odnosom. Mi sve u životu možemo zanijekati, čak i oca, ali ne možemo zanijekati braću i sestre. Braću ne možemo zanijekati, on uvijek ostaje brat, da je najgori on je brat. Taj model, vidite, kao i kada očevi dijele imanje, pa nema veze, pripada i onome bratu koji ništa nije radio u životu. Vidite kako je Bog to stvorio…

I Franjo od tog svoga, recimo tako, putujućeg bratstva, želi učiniti zajednicu propovjednika evanđelja. Propovjednici evanđelja rese dvije osobine, da opominju ljude da se vraćaju evanđelju i da tješe. Ono kako smo čuli i u današnjem odlomku Matejeva evanđelja, dođite svi vi koji ste umorni i opterećeni. Da to bratstvo bude, da ta zajednica bude, koje poziva na evanđelje.

Nemojte gledati u nas braćo i sestre. Gledajte kakvi ste vi, jer nećete dobiti veliki primjer od nas fratara, ne. Nećete. Ali time niste oslobođeni svoje odgovornosti. Da vi u svojoj obitelji i ondje gdje radite budete navjestitelji evanđelja. Ne može vas ispričati zlo drugih niti nas. A nismo vam sjajni…

Franjo se nije strašio, kao što se neki fratri straše, susresti se s biskupima ili papom. Znate da je išao Inocentu III., najmoćnijem papi svih vremena. Tražio je svoje, tražio je da on živi svoje viđenje evanđelja. Znate kako mi, ako ima netko, ili ćemo se pred njim dvolično ponašati, lažno umiljato, nikada iskreno. Ili iza leđa svašta govoriti o tom čovjeku. Franjo je u svoje vrijeme promijenio razmišljanje o crkvi. Baš imamo sliku tog pape koji je bio bogat i moćan, koji je vodio križarske ratove. Zanimljiva je ta, a to govore i povjesničari, razlika između toga pape i Franje. Ne da nekoga sada osudim, ovo je poziv za nas.

Sinoć tko je bio na obredu preminuća, čuo je kako je Franjo umro okružen svojom braćom uz pjesmu i molitvu. Ima li išta ljepše? Što i mi molimo, je li tako? Kako nas je ova korona uništila, neka su naši, od braće i sestara, umrli bez nas. Kako je predivno, Franjo umire pjevajući i moleći Boga. Hvaleći Boga s onom svojom pjesmo stvorenja, moleći onaj psalam Iz dubine tebi vapijem gospodine. Veliki papa, a što se i nama može dogoditi možda kada smo i okruženi braćom, koji je imao sve i pjevao druge pjesme, koji je govorio kako je ovaj svijet mračan, pa i on je imao namračeno lice i kako su svi ustali na crkvu. Umro je u katedrali u Perugi, opljačkan od svojih slugu i sam. To ne znači da mi sada ustajemo protiv crkve. Govorili smo kako je Franjo bio na rubu hereze. Uspio je sačuvati i pronaći za svoje bratstvo jednu novu perspektivu života. Nije mu bilo jednostavno.

Sljedeći odnos, isto jako važan jest ovaj… Vi znate da je on u oporuci, kad je vidio kako to sve teško ide, oporuku sastavljao u godini svoje smrti 1226. godine, i kaže da još jednom vrati svojoj braći i sestrama zahtjev nasljedovanja evanđelja. Zatim kaže da je njegov zadnji čin obraćenja, onaj kada ga je Bog doveo da nije mogao dalje, jest susret s gubavcem. I onda je ona njegova poznata rečenica: “Ono što mi je bilo mrsko”, a bio mu je gubavac ogavan, “postalo mi je slatko.”

Tko su gubavci današnjeg vremena. Tko je to gubavac u mom životu, koga to ne podnosim?! Koga su to nametnule politike drugoga da ne podnosim, da su svi, ama baš svi zli. Da to nisu muslimani možda? Ili se to ne smije odavde reći. Da to nisu migranti – ma svi su teroristi! Je li to doista tako, je li to Bog tako kaže? Neka se svatko od nas upita.

Tko su ti gubavci danas, koga to ne podnosimo uopće? Ima toga… Najbliže neke. Pa jesmo se s nekima zamrzili da ih uopće ne možemo vidjeti. Razorili smo svoja prijateljstva, poništili ljude koji su nam valjali. Nismo ih ni nazvali i onda očekujemo kao da ništa nije bilo. Ne može… Ne ide se preko istine, ne, ne… Ne može se preko istine, ali ne smije se mrziti. Ne smije se biti ljigav. Ne smijemo želiti iznutra (loše) onome koga ne možemo, jer ne možemo mi projektirati život. Je l’ tako? Kad smo često puta kazali: “Ma oprostio sam mu”, odjednom nekad se nađemo u situaciji, iz nas bukne neki otrov, na vani se možda neće ništa pokazati, ali izjesti će nas to iznutra. E vidite, Franjo to nije dao, da se iznutra izjede. Nije on letio, pa znao je on, pa znate ispočetka, mi njega smatramo zanesenjakom, a kada mu se to krenulo događati u Assisu, onda su mu prijatelji i kolege govorile: “Ej, koja ti je to, gdje si je našao?” Podrugivali su mu se, pa podruguju se i danas neki moćnici finim malim ljudima. Pa moćnost se traži. 

Zatim Franjin odnos, mi bismo mogli puno (o njemu), prema prirodi, prema nekim drugim bližnjima. No, čini se danas važnim, u ovom vremenu, Franjin odnos prema vlasti, a koji se najbolje ogleda u susretu sa Sultanom. Vidite to kako mi, pa šta nam to sad priča, šta to dira… Zato što mi nismo dovoljno vjernici. Vidite, u jeku Pete križarske vojne, Franjo ide i susreće se sa Sultanom i onda, kako i među nama ima tako tih ljudi, ja ovo govorim, ponavljam, ne koristeći ovaj oltar, ali je vrijeme da se tome stane u kraj. A tome pridonose i neki naši fratri. I mi međusobno.

Pa odakle to pravo da se nekoga naziva Udbaš. Hoće li Lucići ustati ovdje iz groba kad to čuju? Zar se to tako može pričati o čestitim ljudima. Franjo kad je susretao Sultana, pa nije on išao da se udvara, nije išao da ponizi svoju vjeru. Je li se to Franjo vratio bez vjere sa susreta sa Sultanom? Taj odnos s vlastima, htio bih vam ovdje navesti samo nekoliko misli, jednog hrvatskog kapucina, franjevca koji je najbolje poznavao franjevaštvo i možda napisao najljepše riječi o bosanskim franjevcima, fra Tomislav Šagi-Bunić.

Kada on govori o susretu sa Sultanom, kada on govori o pitanju državne vlasti i bosanskih franjevaca, onda kaže ovako… Nije važno prima li te državna vlast. Kod nas je fratara, nekih, najvažnije prima li ga državna vlast. Ako se dogodi da te državna vlast ili država ne želi ili ne prima, to nije razlog da bježiš pod okrilje države koja će te tetošiti. Pazite, ovo je pisano 1981. godine. I da misliš da je tvoj prvotni zadatak obraniti svoju vlast, a svrgnnuti drugu. U međuvremenu ostaviš svoj narod njegovoj sudbini. Važno je prima li te i treba li te konkretni čovjek! Hoće li te oni obični ljudi koji su podložni vlastima. Ako te taj običan narod treba i hoće, kako ćeš onda pobjeći u drugu zemlju? Naravno braćo i sestre, to vi osjećate ovdje. Otimačinu za vas, otimačinu za narod. Tko će imati narod. Pa pogledajte internet, često ružne riječi ljudi koriste. I fratri sami ne ustaju da zaštite svoje fratre, koji znaju da su ti fratri čestiti. Vidite, to je isto kao kad netko priča u društvu o vama i onda vam dođe prijateljica i kaže: „Ma bona, joj, šta ona priča o tebi!“ A dobro šta ona priča, šta si ti rekla? Šta si ti rekao o meni dok je lajalo o meni!

Otimačina za narod. I nećemo se braćo i sestre mi ovdje složiti. Ja nisam došao ovdje da se mi složimo, nego ne dajte se ni da vas ja zavedem. Jer državna vlast je učinila ovo, da mi neki ne smijemo ni propovijedati negdje. A, ne, ne… jer to nije dobro za politiku, možete misliti. Franjevci bosanski su uvijek bili uz podložne, glavna struja i nisu išli da obraćaju vlast kako bi ta vlast mijenjala narod i učila duhovnosti, ne. Ja isto nikada ovdje nisam došao da skidam ikoga s vlasti niti sam to ikada činio. Na stranu kako to ljudi tumače. Nego, ako se može da se zajednički pozovemo da budemo jači u evanđelju.

Jer, oni koji misle da će samo hrvatstvom obraniti vjeru u čovjeka varaju se. Nego se obranom evanđelja i obranom čovjeka brani hrvatstvo! Nije nas hrvatstvo ovdje sačuvalo nego vjera naših. Nismo mi to zanijekali. Pa nam svakakve varalice i protuhe tumače kakvi mi trebamo biti. Ništa me nemojte poslušati, nego samo razmislite o tome. Mi franjevci, i to bismo mi trebali prvi naučiti, nismo da mijenjamo vlast. Ali smo za to da usnažujemo druge ljude i sebe u vjeri. Mi smo i za suradnju. Rekao sam vam, Franjo je dobio, zamislite, koliko je odavde do Livna, Duvna, La Vernu, od moćnog i bogatog čovjeka (grof Orlando Catani). Nije Franjo bio neka naivčina koja je leptila u zraku, to je primio da bi moglo njemu, njegovoj braći i drugim ljudima koristiti. Jer zato što danas ima nekih koji napadaju one ljude koji su dobri i pomažu općem dobru.

Vidite kako se to sve zamijeni, sve se zamijeni. Pa fra Anđeo Zvizdović za kojega kaže Šagi-Bunić, to je uzor, pogledajte, on se ismijava. Ismijava se i od nekih biskupa. Ah-nama, izruguju se. Kad god hoćemo izrugivati nešto veliko, stanimo malo. A koje izrugujemo, to smo rekli sinoć, to je savršeno veselje, jer kad vam ne budu dali u samostan, kada vam ne budu dali i u vlastitu kuću i osjetili nezahvalnost, nemojte biti ogorčeni. Nemojte od sebe praviti pravednog mučenika, pogotovo nemojte izmišljati da ste mučenici gdje niste. Jer toga kod fratara ima pogotovo puno. Što god se čovjeku prohtije, ima u životu. Priznajmo, nikada fratri nisu živjeli bolje nego danas, ali ni vi braćo i sestre. Ni vi. Zato nam nedostaje danas, zašto je tako malo zvanja, ako je sada sloboda? Zato što nismo dovoljno svjedoci u vjeri. Jesmo velik Hrvati, u to se ja ne petljam. Zato ćemo braćo i sestre iznova, osnažujći se Franjinim duhom, inspirirati se da krenemo na novi put. Ja mislim da ja vama ne trebam to govoriti. Među vama ima mnogo hrabrijih ljudi i boljih vjernika od mene. Ja vas samo želim u tome podržati. I slavim ovu misu s vama, i zajedno s fratrima, samo da osnažim u svojoj vjeri. Amen.

Rumboci, 4. listopada 2021. godine.  

guest
8 Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare
Mene kliču Haso_2
Mene kliču Haso_2
1 mjesec prije

Dragi naši Soroševci, Allahavam, napišite ovaj tekst ponovo – ovo niti iko hoće čitati niti može razumjeti! Sad letim, zagori mi burek a vi to malo reducirajte (na razumnih 20%) i obavezno nam na kraju napišite šta je poučak – nismo svi studirali filozofiju u Travniku kao Vi 😉 …

Mene kliču Haso_2
Mene kliču Haso_2
1 mjesec prije

Nego, da se i ja malo pohvalim! Jutros nam je u buregdžinicu stigla grupa uglednih turista iz prestižnog Japana 😎 ! Zna Haso dobro šta Japanci vole pa sam im na brzaka smotao burek od sušija i morskih algi. Japanci su sve spucali a poslije su čak i repete tražili. Na kraju smo se svi zajedno slikali a elitni japanski gosti su mi se čak i upisali u Knjigu gostiju – naravno – na japanskom 😎 !!! Ako se po putru dan poznaje – danas će mi biti nafakali 😎 !

Last edited 1 mjesec prije by Mene kliču Haso_2
GROF OD ROGACA
GROF OD ROGACA
1 mjesec prije

MENI OVI VASI POPOVI NISU JASNI,ONI MISLE DA CE ZAJEDNO SA MUJAMA NA ZELENU HRANU, NECE VJERUJTE MI.SVE JE OVO NOVI SEJDO DO SEJDA. OKRENITE SE NAMA SRBIMA DA RAZVALIMO OVAJ PROTEKTORAT.

never baklava
never baklava
1 mjesec prije

Kamenčić u nanulama fra daidže Šarčevića, što ga žulja i pušta mu krv, uvijek je hrvatstvo. Bilo u BiH ili njemu mrskoj Hrvatskoj.

Svašta mu može poslužiti za optužbe i napad na Hrvate s obe strane granice, a ništa za evanđeoski pristup. Zato se nije ni javio kada je novinarka Maja Sever u svijet lansirala lažnu priču o sirijskom migrantu koji je, navodno zbog hrvatske policije, u metežu na granici izgubio svoju maloljetnu kćerku. Šteta je počinjena, a dokazi o nepostojanju kćerke i kriminalnom dosjeu migranta nisu u svjetskim medijima ugledali svjetlo dana.

Ništa daidže ne čine bez znanja i instrukcija političkog Sarajeva. Inače su uvijek raspoloženi za međunacionalni dijalog, kako to na ovom grešnom svijetu i dolikuje Božjim zastupnicima, osim ako je riječ o dijalogu između Hrvata i Srba u BiH.

Ovaj put mora se ignorirati onu izreku “Šutnja je zlato”. Jer, ako bi demokrati uvijek popuštali zadrtim abetkratima sa samoubilačkim crtama i senilnim krivinama, onda je na vidiku više nego realna inkvizicijska opasnost od abetkratske vladavine društvom i to nametanjem svojevrsnog celibata u demokratske snošaje, što najčešće završi u nemoralnom qruvaluku. Ovaj put inkvizicijski eskadron daidža neće dobiti prigodu spaliti sve knjige i glave koje dokazuju istinu – Zemlja je okrugla.

Daidža Šarčević ionako najčešće trabunja kad je pod utjecajem par promila. Baš kao i štićenik mu Sejdo Željko Komšić.

Last edited 1 mjesec prije by never baklava
zeleni fratar
zeleni fratar
1 mjesec prije

šarčević zeleni fratar bilo bi mu bolje da brani svoj narod a ne da govoriri protiv svog naraoda za račun muslimana adi ste vidili da hođa govori protiv smuslimana

never baklava
never baklava
Odgovori   zeleni fratar
1 mjesec prije

Kako će se urazumiti kad mu je Sejdo Komšić ministrant?!

Danas Sejdo Komšić izjavio:
“Dodikova priča postaje, prema mom mišljenju, predmet rada Tužiteljstva BiH. Ovo što on radi je rušenje ustavnog poretka BiH. Time bi se trebalo pozabaviti Tužiteljstvo po službenoj dužnosti, ako ne bude po službenoj dužnosti, onda će biti po krivičnoj prijavi”.

Kada Komšić otvoreno i javno kaže kako se zauzima za jednostrano ukidanje Ustavne kategorije “tri konstitutivna naroda” i nametanje građansko unitarne države, e to onda nije rušenje Ustavnog poretka BiH, niti po službenoj dužnosti predmet za Tužiteljstvo BiH, niti za krivičnu prijavu, nego je “patriotizam”?!

Last edited 1 mjesec prije by never baklava
Mene kliču Haso_2
Mene kliču Haso_2
1 mjesec prije

Svi mi u startu pravimo istu grešku kada govorimo o fratrima-Ahdnamašima! Upamtite dobro, AHDNAMAŠI NISU HRVATI – AHDNAMAŠI SU KATOLICI -a za za Hrvate iz zaboli ona stvar koju (bar oficijelno) ne koriste! Da ne dužim…

Hodidjed
Hodidjed
Odgovori   Mene kliču Haso_2
1 mjesec prije

Tako je Haso. Rahmetli istoričar Dubravko im je znanstveno dokazao da ovi ahdnamaši nisu Hrvati i da to ne mogu biti, a što su oni rado prihvatili. Dokaz su ovaj glavonja Šarčević, Ivo Marković, Mile Babić, Ivan Nuić, Drago Bojić i druge čaršijske fratarske hairlije