Published On: Sun, Jul 1st, 2012

Fra Dalibor Milas, fra Tihomir Bazina i don Pero Miličević zaređeni za svećenike

Na svetkovinu svetih Petra i Pavla, u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve na večernjoj svetoj misi u 18 sati, mons. Ratko Perić podijelio je sveti red prezbiterata dvojici kandidata Hercegovačke franjevačke provincije i jednom biskupijskom kandidatu.
Odavno je običaj da se jedan od svetih redova, đakonat ili prezbiterat, podjeljuje kandidatima u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, a drugi na nekoj župi u dogovoru s dotičnim župnikom i s ređenikom. Biskupski red samo u katedrali. Tako 2010. don Petru Rajiču, a 2011. don Tomi Vukšiću.

Ove je godine biskup Ratko podijelio sakrament prezbiterskoga reda dvojici članova Hercegovačke franjevačke provincije, fra Tihomiru Bazini i fra Daliboru Milasu, i svjetovnomu svećeniku don Peri Miličeviću, đakonu Mostarsko-duvanjske biskupije.

U početku sv. Mise biskup je „čestitao“ svetkovinu sv. Petru i sv. Pavlu i nazočne podsjetio da je većina svećenika ređena na samu svetkovinu Petrovdana i Pavlovdana, tako da neki danas slave 50. obljetnicu – don Nedjeljko Galić, neki  40. godišnjicu – kao katedralni župnik don Luka i ostalih pet njegovih kolega, a neki 25. obljetnicu kao don Vinko Raguž, itd.

Pod Misom je pjevao „mješoviti“ zbor – katedralni i Sv. Ivana iz Mostara – pod vodstvom don Nike Luburića.

Fra Božo Milić, tajnik HFP, predstavio je novoređenike biskupu reditelju i sabranu narodu. Čitanja su pripala bogoslovima, a Evanđelje je otpjevao đakon fra Tihomir, novoređenik.

Biskup je u homiliji govorio o evanđeoskoj zgodi (Mt 14,24-33), u kojoj se Isus povukao na molitvu, a apostoli su doživjeli „protivan vjetar“ na Genezaretskome moru. Isus im je svojom inicijativom pošao u pomoć “hodeći po moru”. Zaželio je i Petar hoditi po valovima, što mu je Gospodin dopustio, ali je pod utjecajem protivna vjetra ubrzo zagrcao, stao tonuti i kriknuo za pomoć: „Gospodine, spasi me!“ Isus ga je rukom dohvatio i spasio te ga ujedno prekorio zbog njegove malovjernosti. Protumačivši sam događaj i primijenivši ga na sve nazočne, posebno je primijenio riječi na novoređenike.

Isusova molitva: Novoređenici! Ne puštajte časoslova i krunice iz ruku! Neka vam brevijar bude stalna obrana, a Euharistija hrana u vašem budućem svećeničkom životu! Učitelj je tu i zove vas. Imate li vremena za njega, da ga počastite s pola sata klanjanja? S pola sata meditacije? S pola sata prouke njegova Pisma? S petnaestak minuta spremljene i žarke propovijedi? Ili ga uopće ne primjećujete i ne računate s njime? Ako nemate vremena za Isusa, dignite se i iziđite iz katedrale, ne trebate se rediti!

Utvara: Pred vama su „sablasti“ moderne tehnologije, interneta. Možete se prepasti pred njima, a možete ih upotrijebiti u naviještanju evanđelja. Preko njih vam dolazi napast, ali i neviđena korist u vašem radu. Iskoristite ih na dobro Crkve!

Ohrabrenje: Osobito su vama upućene danas Isusove riječi: Samo hrabro! Ja sam, govori Gospodin. Ne bojte se!

Hod po vodi: Ištite od Isusa da vam umnoži vjeru, utvrdi nadu, prosvijetli razum, ojača volju, osnaži zdravlje, onda ćete moći i po moru hoditi i brda premještati! Brda raznih poteškoća.

Gospodine, spasi me! vapio je Petar. Bio vam puno više na usnama carinikov „Gospodine, smiluj se meni grješniku!“, nego li farizejev „Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi!“

Litanije Svih Svetih, umjesto molitve vjernika, pjevao je Marin Krešić, mostarski bogoslov.

U koncelebraciji je sudjelovalo oko 50 misnika, koji su nakon polaganja biskupovih – bitni čin ređenja – položili također ruke na novoređenike u znak njihova primanja u prezbiterski vijenac mjesne Crkve. Biskup je izmolio posvetnu molitvu – formu ređenja – moleći „Duha svetosti“ nad novoređenike.

Na kraju sv. Mise izgovorio je riječi zahvalnosti fra Ivan Sesar, provincijal hercegovačkih franjevaca, čestitke novoređenicima, njihovoj rodbini i Crkvi u Hercegovini.

Svi su sudionici oko oltara pozvani u katedralnu dvoranu na večernje osvježenje.

———————————————————————-

don Pero MILIČEVIĆ

– Rođen u Mostaru, 18. lipnja 1986., u obitelji Andrije i Ruže, r. Stipanović, tada s prebivalištem u Doljanima kod Jablanice.
– Kršten u župnoj crkvi sv. Ilije proroka u Doljanima, Vrhbosanska nadbiskupija, 13. srpnja 1986.
– Krizman u Mostaru, 19. svibnja 2002.
– Srednju ekonomsku školu završio u Mostaru 2006.
– Studij filozofije i teologije pohađao tri godine na Filozofsko-teološkom kolegiju Družbe Isusove u Zagrebu, 2006.-2009., a posljednje dvije godine, 2009.-2011., u Rimu, boraveći u  Zavodu Germanicumu-Hungaricumu, na Papinskom sveučilištu Gregorijani, gdje je diplomirao iz teologije, 16. lipnja 2011.
– Pripušten u kandidaturu za đakonat i prezbiterat za Mostarsko-duvanjsku biskupiju, 13. travnja 2009. u Mostaru.
– Primio je za istu Biskupiju u Rimu službu čitača-lektora, 22. rujna 2009.,
– i službu svjećonoše-akolita, 20. studenoga 2010.
– Obavio je petodnevne duhovne vježbe za prezbiterat u Puli, od 7. do 13. svibnja 2012.
– Ispovijest vjere, Prisegu vjernosti pri preuzimanju službe koja se ima obavljati u ime Crkve i Prisegu doživotna služenja Biskupijama Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj izrekao i potpisao u Mostaru, 27. lipnja 2012.
– Položio ispite propisane od Ordinarijata za šestu ili pastoralnu godinu.
– Od rujna prošle godine nalazi se na pastoralnoj praksi u župi Čapljina.
– Molbu za prezbiterat predao je biskupu 14. svibnja a, nakon svih kanonskih izvida kod mjerodavnih ustanova i osoba,
– primio od biskupa odgovor 27. lipnja ove godine za primanje sakramenta prezbiterata.

fra Tihomir BAZINA

– Rođen: 18. siječnja 1981. na Širokom Brijegu.
– Kršten: 15. veljače 1981. na Kočerinu, župa sv. Petra i Pavla.
– Krizman: 28. svibnja 1995. na Kočerinu.
– Roditelji: Vlado i Stana r. Martinović.
– Srednja škola: Ekonomska od 1995.-1999. na Širokom Brijegu.
– Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti  na Širokom Brijegu 22. lipnja 2004.
– Postulatura: Samobor, 27.9.2004.-25.6.2005.
– Franjevački habit obukao 15. srpnja 2005. na Humcu.
– Lektorat: 14. studenoga 2006. u Zagrebu.
– Akolitat: 3. studenoga 2007. u Zagrebu.
– Svečani (doživotni) zavjeti u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji: 26. rujna 2010. u Međugorju pred fra Ivanom Sesarom, provincijalom.
– Ispovijest vjere i prisegu vjernosti pri preuzimanju službe koja se ima obavljati u ime Crkve, izrekao je i potpisao u Zagrebu u samostanu Dubrava 2. prosinca 2011.
– Đakonat: 3. prosinca 2011. u Zagrebu, podijelio kardinal Josip Bozanić.
– Diploma: 18. svibnja 2012. na KBF-u u Zagrebu.
– Duhovne vježbe: Obavio od 27. svibnja do 1. lipnja 2012. u Slanom.
– Trenutačno kao đakonski pomoćnik boravi u župi sv. Ante na Humcu.
– Puk koji je, u skladu s kann. 1043 i 1051, § 2, pitan o prikladnosti fra Tihomira za sveti red prezbiterata nije imao primjedaba.

fra Dalibor MILAS

– Rođen: 19. svibnja 1986. u Mostaru, nastanjen u župi sv. Ante na Humcu.
– Kršten: 21. lipnja 1986. u Tihaljini.
– Krizman: 5. svibnja 2001. na Humcu.
– Roditelji: Ivan i Zdravka r. Macan.
– Srednja škola: 2001.-2005. Franjevačka klasična gimnazija u Visokom.
– Franjevački habit obukao 15. srpnja 2005. na Humcu.
– Lektorat: 14. studenoga 2006. u Zagrebu.
– Akolitat: 3. studenoga 2007. u Zagrebu.
– Svečani (doživotni) zavjeti u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji: 26. rujna 2010. u Međugorju pred fra Ivanom Sesarom, provincijalom.
– Ispovijest vjere i prisegu vjernosti pri preuzimanju službe koja se ima obavljati u ime Crkve, izrekao je i potpisao u Zagrebu u samostanu Dubrava 2. prosinca 2011.
– Đakonat: 3. prosinca 2011. u Zagrebu, podijelio kardinal Josip Bozanić.
– Diploma: 10. prosinca 2011. na KBF-u u Zagrebu.
– Duhovne vježbe: Obavio od 27. svibnja do 1. lipnja 2012. u Slanom.
– Trenutačno kao đakonski pomoćnik boravi u župi sv. Petra i Pavla u Mostaru.
– Puk koji je, u skladu s kann. 1043 i 1051, § 2, pitan o prikladnosti fra Dalibora za sveti red prezbiterata nije imao  primjedaba.

cbismo.com | foto: abcportal.info