Stišću ruke, sjede ukočeno, šute. Pred njima na podiju čovjek kojeg su jučer nazivali luđakom, tiraninom, prijetnjom američkoj demokraciji, danas im drži govor. Biden ga gleda preko ruba naočala, kao profesor povijesti koji je upravo zatekao učenika kako prepisuje esej, dok Kamala sjedi kao da se svaki tren sprema skočiti i opsovati ga na Capitol Hillu. Donald Trump, međutim, na podiju stoji kao da je cijeli svijet njegova pozornica. Kao da ništa od onoga što se dogodilo u zadnjih nekoliko godina – sva poniženja, dva opoziva, lažne optužbe, propagandne kampanje, skoro rušenje vlastite političke karijere – nije ostavilo nikakvog traga. Ili možda upravo to stoji iza njegovog osmijeha? „Pobijedio sam vas“, kaže bez riječi.
ŠTO SU JUČER GOVORILI, A DANAS SJEDE
Licemjerje, ta američka politička umjetnost par excellence, danas je blistalo jače od američke zastave koja je visjela iza Trumpovih leđa. Sam Biden, čovjek koji je 2020. govorio da Trump „nije samo loš predsjednik, nego loš čovjek“, koji je Trumpov povratak na vlast uspoređivao s „prijetnjom koja će zauvijek promijeniti prirodu naše zemlje“, danas sjedi u prvom redu, na Trumpovoj inauguraciji. Gleda ga dok ovaj drži govor, možda razmišljajući kako je došao do ovog trenutka: od sna o vlastitom „ozdravljenju Amerike“ do toga da bude poraženi bivši predsjednik, sada publika na inauguraciji svog najvećeg suparnika.
Kamala Harris, nekada glasno kritična prema Trumpovoj politici, sjedi uz Bidena, lica smrknutog kao da gleda kraj demokracije kakvu poznaje. Jer, da budemo jasni, ovdje se ne radi samo o povratku Trumpa. Radi se o licemjerju cijelog sustava – demokratskog „establišmenta“ koji je četiri godine proveo demonizirajući Trumpa, nazivajući ga autoritarnim populistom, fašistom, pa čak i izdajnikom, samo da bi danas sjedili pred njim u ulozi uglednih gostiju.
KAKO SMO TU DOSPJELI?
Naravno, sve je ovo politički teatar. Inauguracije su oduvijek bile scena za javnost – simbol demokratskog prijenosa vlasti, institucionalnog kontinuiteta i mira, bez obzira na to što se događa ispod površine. Ali ovaj trenutak je groteskan. Ne zato što Trump ponovno stoji za predsjedničkim podijem, već zato što su njegovi najveći kritičari danas tu, kao sudionici, bez ijednog znaka otpora. I nije to znak američke demokracije, nego njene krajnje farse – sustava u kojem su svi „neprijatelji“ kad su kamere uključene, ali „kolege“ kad dođe vrijeme za zajedničku fotografiju.
PRAVI TRAGIČARI
Ako je američka politika show, onda su Biden i Kamala danas statisti u predstavi gdje je glavna uloga unaprijed rezervirana za Trumpa. Dok im mase zvižde, Trump uživa u trenutku apsolutne pobjede. Nije samo politički porazio Bidena i demokrate – prisilio ih je da se pojave i odigraju ulogu u ceremoniji koja slavi njegov povratak. Ironično, ali najjači trenuci američke demokracije često su i najsuroviji podsjetnici na njene slabosti. I dok gledatelj promatra fotografiju, samo je pitanje trenutka kad će netko reći: „Gdje je FBI da ovo raščisti?“
TRUMPOV MANDAT: PRILIKA ZA RAZRUŠITI STOLJEĆE RATA
Donald Trump sada ima povijesnu priliku kakvu rijetki lideri dobiju – priliku da ne samo preokrene politički smjer jedne nacije nego i da resetira globalni sustav temeljen na hegemoniji, ratu i ucjenama. No, pred njim je neprijatelj veći i podmukliji od ikakvog političkog suparnika: stoljeće pažljivo građene strukture globalne dominacije koja se skriva iza maski demokracije, diplomacije i “borbe za slobodu”.
1. DEMONI KOJI SE ZOVU DEMOKRATI
Joe Biden i njegovi saveznici, koliko god danas sjedili mirno na inauguraciji, simbol su tog sustava – onog koji je proteklih desetljeća proizvodio ratove, kontrolirao ekonomije slabijih država i širio kaos pod krinkom “izvoza demokracije”. Ovo nije samo američki problem; ovo je globalna mreža interesa koja seže od Washingtona do Bruxellesa, Londona i drugih centara moći.
Diplomacija Bidenove administracije, unatoč svojim lijepim riječima, ostavila je iza sebe pustoš. Od afganistanskog povlačenja koje je gurnulo regiju u kaos, preko sankcija koje su ekonomski ugušile civile, do otvorenih ratnih sukoba koje su poticali ili podržavali, njihov mandat bio je nalik postavljanju eksploziva ispod temelja globalnog poretka. Taj isti kaos trebao je osigurati kratki Trumpov povratak – postaviti ga pred neuspjehe, a potom omogućiti njihov brzi povratak na vlast. To je modus operandi “duboke države”: kaos i strah uvijek su njihovi najvjerniji saveznici.
2. MOŽE LI TRUMP POČISTITI STOLJEĆE RATA?
Trump ne kreće samo protiv Bidena ili demokrata. Njegov izazov je razrušiti stoljeće sustava koji je u temelju profitirao od rata, krize i podjela. Od prvog svjetskog rata pa nadalje, SAD su bile predvodnik ne samo ekonomskog i tehnološkog napretka nego i vojno-industrijskog kompleksa koji se hranio ljudskim životima. Trump je već jednom započeo proces dekontaminacije tog sustava, zaustavljajući beskrajne ratove i fokusirajući se na unutarnju ekonomiju. Sada, s povratkom na vlast, pred njim je zadatak još veći.
3. NIKAD NE OTPISUJ ČUDA
Ako nas je Trumpova politička karijera išta naučila, to je da se nikad ne kladimo protiv njega. Preživio je dva opoziva, bezbroj medijskih napada, pokušaje političkog uništenja i sada, spektakularno, ponovno stoji na čelu SAD-a. Njegova sposobnost da preokrene situacije u svoju korist daje nadu da možda zaista može učiniti ono što se čini nemogućim.
Ali ovo nije bitka za Trumpa. Ovo je bitka za budućnost. Ako Trump uspije razbiti stoljeće rata, politike straha i globalnog terorizma pod pokroviteljstvom američke hegemonije, on neće samo ući u povijest – on će je promijeniti. Svijet ne treba još jednog američkog predsjednika. Treba lidera koji je spreman slomiti sustav. Trump je možda posljednja šansa. Ako uspije, stvorit će presedan koji bi mogao promijeniti način na koji nacije komuniciraju, kako se ratovi sprječavaju i kako lideri odgovaraju za svoje postupke. A ako ne uspije? Pa, ostaje nam isti onaj svijet kaosa i straha koji Biden i njegovi saveznici već desetljećima vješto održavaju. IURKOV / POSKOK