Udruga veterana “Zelene beretke” sa sjedištem u Sarajevu prošli se tjedan oglasila s jednim, u najmanju ruku bizarnim priopćenjem. “Zelene beretke” su paravojna postrojba koju je neposredno uoči rata u Bosni i Hercegovini formirala Izetbegovićeva SDA, a koja je nekoliko mjeseci nakon toga pripojena tadašnjoj Teritorijalnoj obrani, odnosno Armiji BiH. Do ovog “priopćenja” udruga je bila “najpoznatija” po onemogućavanja komemoriranja žrtava u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. Radi se o događaju s početka rata kada je napadnuta kolona bivše JNA prilikom dogovorenog povlačenja iz tadašnjeg zapovjedništva Sarajevskog korpusa JNA na Bistriku.
___________ piše: Josip Mlakić l express.hr
Tom prilikom ubijen je nikada točno utvrđen broj ročnika: srpska strana baratala je brojkom od nekoliko desetaka ubijenih, dok je bošnjačka tvrdila da ih je bilo manje od deset. Dogovoreno povlačenje bilo je uvjet puštanja Alije Izetbegovića, predsjednika predratnog Predsjedništva BiH kojeg je JNA, koja se tada već otvoreno priklonila srpskoj strani, uzela za taoca u sarajevskoj zračnoj luci. Taj događaj mnogi smatraju početkom rata u Bosni i Hercegovini.Prije nekoliko godina, primjerice, bivši član predsjedništva BiH EjubGanić zadržan je u Londonu na zahtjev srbijanskog pravosuđa upravo zbog ovog događaja. Napad na kolonu izvele su “Zelene beretke”.
Priopćenje je uslijedilo nakon koncerta Marije Šerifović u sarajevskoj Zetri uoči kojeg su se događale nekakve zakulisne igre koje su kulminirale odustajanjem Jelene Karleuše od nastupa na kojem je trebala biti gost Marije Šerifović. Tom priliko Karleuša se oglasila sljedećim priopćenjem: “Iako sam sa zadovoljstvom prihvatila poziv drage Marije Šerifović da budem njen gost na koncertu u Sarajevu, ovim putem obaveštavam tamošnju javnost da se ipak neću pojaviti na istom. Razlog su masovne uvrede i napadi, te raznorazna otvorena pisma, na moj račun, od strane građana BiH”.
Iz “Zelenih beretki” priopćeno je sljedeće:”Naša ideja je da prije potpisivanja ugovora s dvoranama kao što su Skenderija, Zetra i svim drugim koje mogu primiti više od 500 ljudi, organizatori moraju imati saglasnost komisije. Svaka najava nekog izvođača će biti preispitana i ako je svojim prijašnjim nastupima na javnim ili privatnim zabavama veličao četništvo ili ustaštvo ili širio nacionalnu mržnju neće moći nastupiti u našem gradu. Pitamo se je li državi preče zaraditi godišnje 60.000 KM ili da žrtve agresije trpe poniženja? Oni koji su na bilo koji način svojim postupcima pomagali i podržavali agresora, isticali obilježja agresora, negirali agresiju, učestvovali u agresiji i poticali je ili su to radili njihovi vlasnici – organizatori – menadžeri neće moći nastupati ili organizovati bio kakvu manifestaciju u našem Sarajevu. Naš grad je i više nego tolerantan, a sve na svoju štetu. Došlo je vrijeme da se počne misliti na žrtve agresije”, saopćeno je iz “Zelenih beretki”.
Ovu inicijativu udruga namjerava predati, a možda ju je u međuvremenu i predala, premijeru Kantona Sarajevo, članovima Vlade Kantona Sarajevo, predsjedniku Skupštine Kantona Sarajevo, svim klubovima političkih stranaka, gradonačelniku i njegovom zamjeniku, te predsjedniku Vijeća Grada Sarajeva i vijećnicima u skupštini Grada Sarajeva.
Ne znam točno tko je bio “sporan” u ovom slučaju, Marija Šerifović ili Jelena Karleuša, ili pak netko treći, što je apsolutno nevažno. Bitno je i jedino važno da se ovakvo što uopće može dogoditi u jednom civiliziranom društvu, iako Bosna i Hercegovina, nažalost, nije iznimka u tome.Međutim, zbog njenog “tronacionalnog” sastava ovakve “inicijative” mogu imati dalekosežne posljedice i na neki način predstavljaju otvoreni poziv na mržnju prema drugima, pogotovo ako znamo koliko je u sličnim slučajevima”široko” tumačenje pojma “ustaša” i “četnik”, a gotovo u pravilu to su samo sinonimi za Hrvate, odnosno Srbe. Govori, također, koliko je lažna stereotipna slika o “multi-kulti” Sarajevu koja je stvarana godinama.
Treba se prisjetiti i nikada održanog Thompsonovog koncerta u Sarajevu iz 2007. zbog sličnih pritisaka, iako je za jednu državu porazna činjenica da netko ne može nastupati u glavnom gradu, a bez problema nastupi u obližnjem Kiseljaku. Front protiv Thompsona bio je mnogo širi, uključujući i fantomski SUBNOR, a samo rijetki su ukazivali na protuzakonitost i pogubnost tog čina.
S druge strane, priopćenje “Zelenih beretki” na neki način govori i o urušenosti institucija Bosne i Hercegovine, odnosno u prilog tome kako su i “najnaivniji” shvatili kako vlast više ne “stanuje” u institucijama društva, već da je davno izmještena iz njih, na stranačka “sijela” i u parapolitičke organizacije, u što se zapravo pretvorio veći dio civilnih udruga, odnosno “nevladinih organizacija”. “Zelene beretke” u principu traže samo svoj komadić “vlasti”, a “subnorovsko” arbitriranje u kulturnom ili estradnom segmentu nekakav je naslijeđeni i uvjetovani refleks veteranskih udruga na ovim prostorima iz predratnog perioda. Treba se prisjetiti najpoznatijeg sličnog slučaja, “afere” oko filma “Život sa stricem” kojega je po scenariju Ivana Aralice režirao Krsto Papić.
Koliko su ovo zloćudni procesi pokušat ću pojasniti još jednim primjerom. Radi se zapravo o otvorenim revanšističkim pozivima na novi rat. U “glavnoj ulozi” je nekakav “Forum bošnjačkih intelektualaca” koji, poput “akademskog” i mnogo poznatijeg “Kruga 99”, redovito održava svoje “crne mise”.
Na “sijelu” ove organizacije održanom 16.01. ove godine, akademik Ibrahim Bušatlija izrekao je sljedeće rečenice: “Mi pravnim postupcima ne možemo više ništa napraviti (oko ukidanja Republike Srpske, op.a.). Mi se moramo upitati imamo li mi sile ili nemamo. Ako smo spremni priznati da nemamo sile, nastavimo se igrati pravno. Ali ja smatram da mi sile imamo. Ja smatram da naš vojni i obavještajni establišment treba poručiti Banjaluci – Budete li pravili državu dobit će rat. Oni nemaju šanse da nas pobjede. Govorim o vojnoj pobjedi. Ne pravnoj. O pravnoj govorimo već godinama i pričat ćemo do kijameta.Pobjedit ćemo kvantitativno. Nemaju oni dovoljno boraca. Mogu zvati koga žele u pomoć kao i prije, opet nemaju dovoljno. Mi imamo primjere da nam netko dođe kad nam zatreba. I kad ih pozovemo. Nek se ne šale. Alžirci su ovdje bili kad su nam zatrebali. Al Quaida je bila. Nek se ne šale.”Predsjednik ovog mračnog bratstva, sveučilišni profesor Suad Kurtćehajić, nije imao primjedbe na Bušatlijine riječi, već je samo “izrazio zabrinutost” kako bi mogle “procuriti” u medije.
Niti ovaj “fenomen” nije bosanskohercegovačka eksluziva i ne bi možda bio vrijedan spomena da nije jedne izuzetno opasne prakse: u ovdašnjim medijima “Forumu bošnjačkih intelektualaca” i sličnim organizacijama po pravilu se daje medijski prostor, uključujući tu i Federalnu televiziju za koju pretplatu, po zakonu, plaćaju svi građani BiH, iako velika većina Hrvata to, s pravom, godinama otvoreno odbija, jer se s ekrana te televizije često može čuti otvoreni govor mržnje prema njima, pogotovo ako to odgovara stranačkim centralama kojima u određenom periodu urednici FTV-a “polažu račune”. Svaku revanšističku seansu prizivanja duhova devedesetih u režiji “Foruma bošnjačkih intelektualaca”, ali sada u nešto izmijenjenim ulogama, uredno snimaju kamere FTV-a i donose sažetak u centralnom dnevniku. A predsjednik “Foruma bošnjačkih intelektualaca” Suad Kurtćehajić čest je gost dijaloških emisija na ovoj televiziji. (Zapravo je bio, ne znam kakva je danas situacija, pošto sve manje pratim tu televiziju.) U jednoj, od prije par godina, pokazivao je prstom Hrvatima prema Kamenskom i Gradišci, iako je, uzgred, rodom iz Bijelog Polja u Crnoj Gori.
Šutnja i ravnodušnost javnosti na ovakve pojave znakovita je. Ona prije svega govori o posvemašnjem moralnom tupilu i gubljenju svih kriterija u društvu, a pritom se zaboravlja kako je revanšizam blato iz kojega je niknulo najveće zlo dvadesetog stoljeća, Hitlerov fašizam.A da bi stvar bila gora, internet i “javni mediji” spremno su preuzeli ulogu minhenskih pivnica iz dvadesetih godina prošlog stoljeća.
wpDiscuz