Published On: Sat, Oct 18th, 2014

Formirati široku koaliciju pobjedničkih stranaka

U postizbornoj kombinatorici najbolje za BiH bilo bi da se formira široka koalicija stranaka koje su pobjedile na posljednjim izborima, zaključeno je na tribini koju je u Mostaru organizirala Udruge građana Vrisak. Riječ je o udruzi čiji je glavni cilj biti aktivnim pokretačem pozitivnih društvenih promjena u zemlji.

Izbori su donieli novi odnos snaga na političkoj sceni, a novi odnosi nude neke nove i neke već isprobane poglede na budućnost BiH. Sudionici tribine složni su da su najveći gubitnici ovih izbora bile stranke koje su sačinjavale okosnicu platformaške politike koja nije priznavala prava manjega i nije poznavala politiku kompromisa.

Uloga Visokog predstavnika

Dražen Pehar, doktor političkih znanosti, smatra da nije vrijeme niti za uživanje u trijumfu trenutno najsnažnijih stranaka niti mnogo patiti zbog neuspjeha najvećih izbornih gubitnika.

Građani svojim glasom, smatra on, ne prave od političara nekakvu svemoguću osobu, već mu daju određeni suverenitet te da igra tada tek počinje, jer izabrani dužnosnici tek trebaju opravdati dano im povjerenje.

-Izabrani predstavnik počinje s pozicije nula, jedino je pod tom pretpostavkom biranje smisleno. Druge pretpostavke ne osmišljavaju proces biranja, zato što biranje nikada nije jednokratno. Tko je danas dobio izbore, u naredne četiri godine ih može izgubiti, objašnjava Pehar.

Ovaj u suštini jednostavan proces u Bosni  Hercegovini višestruko je usložnjen, nastavlja on, ne samo kroz realnost tri naroda i tri zajednice s različitim nacionalnim interesima, nego uključuje i visokog predstavnika. Podsjetivši na nedavnu izjavu Valentina Inzka da su građani iskoristili “svoje bonnske ovlasti”, naglasio je da mu se takva izjava doima poput šamara cjelokupnoj bh. javnosti.

-Narodu ili narodima Bosne i Hercegovine nitko nije dao nikakav mandat, prava naroda u BiH da biraju svoje predstavnike i da se organiziraju kako žele i da to bude po nekakvim Ustavima ili prethodnim dogovorima, to pravo je neotuđivo pravo, po svim međunarodnim konvencijama. Govoriti da narod ima bonnske ovlasti znači da su prava naroda svedena na instrument u koji se redovito možete uplitati, navodi Pehar podsjećaju da po nekakvim postojećim običajima visoki predstavnik ima običaj interferiranja prilikom formiranja Doma naroda ili Vlade, a najradikalnije se upliće kroz smjenjivanje dužnosnika.

Smjenjivanja su se dosad događala bez konkretnih objašnjenja, primjerice 2004. kada je Paddy Ashdown smijenio 60 dužnosnika Republike Srpske, optuživši ih za nesudjelovanje u traganju za Radovanom Karadžićem.

– Ako narod bira predstavnike, onda oni trebaju odgovarati isključivo narodu. Ako imate fiuru koja može smijeniti demokratski izabrane predstavnike, onda ‘de facto’ imate diktatora, jasan je Pehar, objašnjavajući da je svaka intervencija visokih predstavnika sputavala načela demokracije.

Jedini čimbenik koji drži odluke visokog predstavnika jest ”da se njima ne suprotstavlja”, a čim krene suprotstavljanje, one padaju u vodu, što je samo u Republici Srpskoj uspjelo nekoliko puta.

Politički gubitnici i pobjednici

Politički analitičar Faruk Kajtaz posvetio se pitanju uspjeha na izborima. Naglasio je da je glavna značajka ovih izbora katastrofalan pad SDP-a na političkoj sceni.

-To je bila stranka koja je iza sebe imala veliki broj glasova, koja je u dugom razdoblju formirala političku scenu, koja je preuzimala teške odluke na sebe, u toj stranci su mislili da mogu sami i da mogu preko noći mijenjati partnere. Njihov pad je klasičan poraz uskog rukovodstva koje je vjerovalo samo sebi, rekao je Kajtaz.

Strmoglavi pad SDP-a je počeo uspješnim odvajanjem Željka Komšića, smatra Kajtaz, a ukoliko Zlatko Lagumdžija ne postane svjestan da je on generator neuspjeha, sav bi se sadržaj dojučerašnjeg SDP-a mogao pretočiti u Demokratsku frontu.

-Druga stvar koja je zanimljiva u Federaciji BiH je pobjeda HDZ-a BiH i SDA. Ponovno smo se vratili na matricu oko koje se godinama okretala kompletna vlast u FBiH. To su dvije stranke koje se u istom trenutku beskrajno vole i beskrajno mrze, opisuje Kajtaz navodeći da je istinsko pitanje hoće li ove dvije stranke imati sluha za potrebe one druge, jer se trenutno nalaze na sasvim različitim pozicijama.

Kajtaz naglašava potrebu programskih, a ne matematičkih koalicija, čije nepostojanje u nas samo daje argument da se bavimo pitanjima pretpolitičkog društva, ustavnim reformama, izbornim jedinicama i sličnim.

Darko Brkan, predsjednik Udruženja građana ”Zašto ne?” ne smatra da se na ideološkoj sceni uopće dogodio zaokret na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini. Izlaznost jeste niža, ali razlike su zanemarive. Po pitanju ideološko-političkih odnosa, dogodilo se samo prelijevanje unutar istih opcija.

-U Federaciji BiH glasači SDA, potaknuti onim što se događalo u mandatu 2006.-2010., nekih možda 50 tisuća, sada su izašli na izbore. Glasovi SDP-a su se rasuli na SDP, DF i određeni broj prosvjednih, nevažećih listića, objašnjava Brkan.

Za svaku državu 15 posto glasova, koliko ih se zarotiralo unutar stranaka i na nevažeće listiće, značilo bi i smjenu jedne vlasti, smatra Brkan, a tako bi se moglo dogoditi i unutar BiH, s tim da ideološki, birači nisu mijenjali svoju orijentaciju.

Isto je stanje, prema njegovom mišljenju, i u Republici Srpskoj, samo se tu međustranački odnos dodatno zakomplicirao na štetu SNSD-a. Koalicije koje preuzmu vlast imat će mnogo manje prostora za manevar, jer je nestajanjem malih stranaka opao broj mandata u skupštinama.

– Ono što je meni značajno, birači koji su izašli na izbore shvatili su osnovne postulate izbora. Stranke koje su na vlasti, pretrpjele su kaznu. S druge strane, ono što se po prvi put javlja na izborima, značajna razlika u postotku glasova stranke između razina vlasti. Znači, konačno glasači gledaju tko je na listama, zaključuje Brkan.

Protuustavan Izborni zakon

Ivan Vukoja sa Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara govorio je o ustavno pravnom kontekstu i političkim aspektima Općih izbora. Posljednjih osam godina u Predsjedništvu BiH imamo situaciju da Hrvati nemaju svog političkog predstavnika, Srbi imaju jednoga, a Bošnjaci čak dvojicu, što je omogućeno zajedničkim izbornim listama, odnosno jedinstvenom izbornom jedinicom u Federaciji BiH.

-To je očito diskriminirajuća i majorizirajuća pozicija u odnosu na Hrvate, koja se u određenim političkim i medijskim krugovima u Sarajevu pokušava opravdati vrlo nelogičnom argumentacijom da taj član predsjedništva treba biti iz reda, odnosno pripadnik određenog naroda. Najslikovitija pretpostavka kojom se to može opisati je recimo da svi Hrvati u BiH koji imaju pravo glasa na izborima glasuju za jednog kandidata to ne bi bilo dovoljno da taj kandidat postane član Predsjedništva BiH, objašnjava Vukoja.

To se događa zbog procentualnih odnosa, odnosno etničkoj, nacionalnoj strukturi u Federaciji BiH gdje Bošnjaci čine, prema preliminarnim rezultatima popisa stanovništva, gotovo tri četvrtine biračkog tijela.

-To je u suprotnosti s Ustavom, gdje se u preambuli Ustava kaže da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci konstitutivni narodi, oni se navode i vlastitim imenima, pa se u zagradi navodi u zajednici sa ostalima pa iza zareza i građanima itd. Iz preambule je sasvim očito tko je glavni nositelj konstitutivnosti u Bosni i Hercegovini, navodi Vukoja.

Razlog zašto ovaj put Hrvati imaju legitimnog političkog predstavnika leži u činjenici da je unutar bošnjačkog korpusa bilo previše jakih kandidata i da je ishod bio neizvjestan pa je i ”bazen” za prelijevanje na drugog kandidata bio znatno manji. U tom se očituje i potreba da se Izborni zakon što hitnije mijenja.

Budući da se biračko tijelo sastoji od tri naroda i ”de facto” tri izborne jedinice, ni BiH nije izborna jedinica pa se ne može govoriti o pobjedniku, odnosno gubitniku izbora, smatra Vukoja, navodeći kako se treba oteti tezi koju forsiraju mediji iz Sarajeva, da se na BiH gleda kao na građansko, jednonacionalno društvo.

-To je zapravo demagoška prevara koja u pozadini ima vrlo jasnu političku agendu unitarizma i iskrivljivanja, ideologizacije stvarnosti, s namjerom da se najveća politička šteta nanese onima koji su najmalobrojniji i imaju najmanje mogućnosti zaštiti svoja legitimna i suverena prava, zaključuje Vukoja.

Prema njegovom mišljenju, glavni gubitnici bile su stranke idejni začetnici politike platforme, dok se kao predstavnici eventualnih izbornih skupina mogu izdvojiti stranke okupljene u listu Hrvatskoga narodnog sabora, Stranka demokratske akcije, u Republici Srpskoj stranke okupljene oko SNSD-a, dok bi u eventualnoj skupini ”ostalih” glavnu ulogu imale DF i SBB. Vukoja stoga smatra da tu leži okosnica široke koalicijske vlasti koja bi trebala, po uzoru na slična europska društva, poput Sjeverne Irske, formulirati budući put bosanskohercegovačkoga društva.

Sudionici okruglog stola u organizaciji Udruge Vrisak nisu mogli donijeti sud koliko bi takva široka koalicija bila ostvariva, ali se slažu da se u takvom načinu razmišljanja i uvažavanja drugih može izgraditi pozitivnija politička atmosfera na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini.

I. Božović / Dnevnik.ba