Konstitutivni narodi u BiH jesu ujedno i politički entiteti. Potrebno je samo priznati tu realnost, odreći se fenomena Komšić i pokušati zajedno izgraditi Bosnu i Hercegovinu. Sve drugo vodi državu u propast.
Je li Bosna i Hercegovina federacija triju naroda, ili je ona zapravo federacija teritorija – pitanje je na koje odgovor ovisi o dnevno-političkim potrebama sarajevskih političkih stranaka. Riječ je o „dilemi“ koja je podtekst brojnih političkih nesuglasica između hrvatske i bošnjačke politike, poput recimo fenomena Komšić.
Jurica Gudelj l Dnevnik.ba
Što se srpske politike tiče, oni bi vrlo rado pristali na tumačenje da je BiH zapravo savez dva teritorijalna entiteta. To bi onda značilo se ti teritoriji mogu i razdružiti. Ako su granice između dva teritorija povučene, a jesu, onda nema razloga ni da se disolucija ne dogodi mirnim putem.
Za očekivati bi onda bilo da je sarajevska politika čvrsto na poziciji da je BiH savez naroda – odnosno da je prvenstveno tvore ljudi, stanovnici, koji su pripadnici triju različitih konstitutivnih (tvorbenih) naroda. Riječ je o neteritorijalnom savezu i u prvom su planu ljudi kao nositelji suvereniteta, a ne teritoriji. To onda znači da je podjela BiH po bilo kakvim teritorijalnim crtama praktično nemoguća jer postoji presuda Ustavnoga suda BiH (po apelaciji Alije Izetbegovića) da su svi konstitutivni na svakom dijelu teritorija BiH i da je načelo konstitutivnosti natkrovljujuće Ustavu BiH. Dakle, u tom slučaju o samostalnosti RS-a ne bi samostalno mogli odlučivati Srbi.
Hrvatska pak politika gleda na BiH upravo kao federaciju ili savez triju konstitutivnih naroda koji čine oko 97 posto stanovništva.
No, na prvi pogled iznenađujuće, sarajevska politika sve je bliže srpskim pozicijama o „savezu teritorija“ a sve dalje od hrvatske pozicije „saveza naroda“.
Sarajevska politika izgradila je čitavu jednu priču temeljenu na tomu da su teritoriji glavni „igrači“ u krojenju političke scene. U suprotnom nikako ne bi mogli opravdati političke prijevare koje se ogledaju u fenomenu Komšić te vladama platforme i alijanse. Također, ne bi imali ni opravdanje za guranje „halal-Hrvata“ u domove naroda preko kojih se pokušava promijeniti karakter države BiH.
Stoga je izjava hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića o tomu kako je BiH država tri entiteta od iznimnog značaja i pogađa srž političkih problema u BiH. Hrvatski predsjednik je opisao BiH kao državu triju entiteta. Isprva se mislilo da se radi o običnom gafu.
Potom je dan kasnije dodatno pojasnio svoju izjavu i zapravo vrlo dobro razotkrio temeljne zablude sarajevske političke scene, koja ne može shvatiti da svojim napadima na konstitutivnu poziciju i oduzimanjem prava Hrvatima na izbor vlastitih političkih predstavnika zapravo svakodnevno urušava državu Bosnu i Hercegovinu.
“U stvari mi je drago što je došlo do jedne male omaške, rekao sam tri entiteta. Ovo je poruka onima kojima je Bosna i Hercegovina vrhovna vrijednost, jedinstvena Bosna i Hercegovina, netko će reći i unitarna, sa čime se dosta ljudi u BiH ne slaže, da je sama riječ entitet nametnuta, izmislili su je u vrijeme Daytona, i da je u stvari potpuno pogrešna. Dakle, ove dvije ustrojbene jedinice, to je hrvatski, možda se na srpskom kaže drukčije, su federalne jedinice (…) nikakvi entiteti. Riječ entitet bi trebali izbaciti upravo oni koji ne žele da se tim entitetima daje posebna snaga i jedinstvenost, dakle posebnost, a u prirodi entiteta je posebnost, izdvojenost, dakle odmaknutost od nečega. U Bosni i Hercegovini, bazično, po ustavnoj filozofiji, postoje tri etnička entiteta, ključna entiteta, a to su, po brojnosti Bošnjaci, Srbi i Hrvati”.
To je upravo ona realnost koju sarajevska politika nasilno pokušava promijeniti. Problem je u tomu što se u procesu dekonstituiranja Hrvata urušava država BiH, te se sarajevska politika ne može do kraja ni odreći konstitutivnosti. Brojne političke manipulacije institucijama dovele su do atrofiranja države.
Naime, umjesto da se gradi zajednička i funkcionalna država, i srpska i bošnjačka politika izgrađuju svoje nacionalne teritorijalne entitete. U tom procesu Srbi su već daleko odmaknuli, dok se bošnjačka politika fokusirala na obračun s hrvatskim faktorom u BiH kako bi ovladala Federacijom.
Istovremeno, hrvatska politika se zalaže za federalizaciju zemlje u smislu da se politički odnosi triju naroda urede kroz odgovarajuće zakone. U prvom redu kroz Izborni zakon koji bi oslikavao stanje na terenu, odnosno činjenicu da u BiH žive tri konstitutivna naroda i da svaki od njih mora moći nesmetano izabrati svoje političke predstavnike.
No, to bi onda značilo da bošnjačka politika odustaje od izgradnje svoje vlastite nacionalne države i pristaje državu BiH dijeliti s druga dva naroda.
Što se srpske politike tiče, njima je svejedno koji će stav zauzeti bošnjačka politika. Ako idu na unitarizaciju BiH, to onda znači i samostalnost za RS. Srbi tu nikako ne mogu izgubiti. Ako pak idu na federalizaciju, to onda znači da nema straha od ukidanja RS-a što izravno slabi srpske separatističke težnje.
Za sada još uvijek nema jasnih naznaka da je bošnjačka politika spremna na istinski dijalog koji bi doveo do toga da Hrvati i Bošnjaci urede svoje međusobne odnose, da se međusobno „priznaju“ i da zapravo zajedno krenu izgrađivati državu BiH.
Dok god traje hrvatsko-bošnjački politički sukob jačat će državnost teritorijalnog entiteta RS, ali i srpskog političkog faktora koji iz dana u dan pokazuje kako je sve jači u odnosu na državu BiH.
Politički sporazum koji su potpisali predsjednici HDZ-a BiH i SDA Dragan Čović i Bakir Izetbegović, kojim se rješava pitanje izbora u Mostaru, mostarskog gradskog Statuta a tiče se i izmjene izbornih pravila za izbor članova Predsjedništva BiH i izaslanika u domove naroda, budi nadu da je uspješan hrvatsko-bošnjački politički dijalog ipak moguć.
Trenutno je najveći problem međusobno nepovjerenje da će sporazum biti do kraja ispoštovan. Politički sporazumi u zadnjih 20-ak godina redovito su bivali izigrani. Ipak, treba se nadati da Izetbegović i Čović imaju dovoljno političke zrelosti da uvide da će se država BiH urušiti uslijed kontinuiranog hrvatsko-bošnjačkog političkog sukoba.
Konstitutivni narodi u BiH jesu ujedno i politički entiteti. Potrebno je samo priznati tu realnost, odreći se fenomena Komšić i pokušati zajedno izgraditi Bosnu i Hercegovinu. Sve drugo vodi državu u propast.
wpDiscuz
