Published On: Sub, ožu 22nd, 2014

NJEMAČKI TISAK: EU ne treba tretirati BiH kao normalnu državu

Tisak na njemačkom jeziku u petak (21.3) piše o Bosni i Hercegovini i njenom putu ka EU. Komentatori smatraju da bi EU trebala krenuti drugim putem kada je riječ o BiH, ali da to ne čini najviše iz neznanja.

“Hromom pacijentu potreban je dobar fizioterapeut, i to sigurno ne neki koji će ga tjerati da učini drugi korak prije nego je napravio i prvi. A to je ono što se događa u nesretnoj Bosni i Hercegovini, koja skoro dvadeset godina nakon potpisivanja mirovnog sporazuma ne kreće naprijed. Prije svega zemlja bi trebala u najmanju ruku postići oblik nacionalne države, od kojih je Europska unija i stvorena. I tek tada Bosna i Hercegovina može krenuti putem svojih susjeda i podnese zahtjev za članstvo i na kraju i postane članica EU. To je poruka koju Europa uzalud propovijeda 15 godina. No, Srbi su sumnjičavi prema ovom prijedlogu “, piše Frankfurter Rundschau na svom online portalu i nastavlja:” Za njih je autonomija njihove Republike Srpske vrabac u ruci, a daleka EU perspektiva je golub na grani. Postoji doduše jedan put koji vodi iz ove dileme, ali Europska unija ne želi njime ići: dijelom zbog nezainteresiranosti, dijelom zbog inertne birokracije, ali u svakom slučaju najviše ne želi krenuti tim putem zbog golog neznanja “, piše Norbert Mapes-Nidiek u Frankfurter rundšauu.

Dejton II neće biti ništa bolji od Dejtona I

On napominje kako je pogrešno da se komplicirani Dejtonski ustav okrivljuje za zastoj u zemlji. “Jedna zemlja koja se sastoji od tri različite nacije sa suprotstavljenim interesima, u kojoj se ne trpi odluka većine, više liči nekoj glomaznoj, sporoj i kontradiktornoj međunarodnoj organizaciji.

Taj čuveni ‘Dejton II’ koji zahtijevaju mnogi, neće biti ništa bolje nego što je bio ‘Dejton I’. Jer, svaki zamislivi ustav bi bio nemogući kompromis između Bošnjaka, koji teže centralizuju državne funkcije, i Srba i Hrvata s druge strane koji žele upravo suprotno.

Vlast oličena u visokim predstavnicima i EU bi više zapravo željeli da kao partnera za razgovor imaju jednu modernu državu građana, bez obzira na podrijetlo ili konfesiju, gdje će u svim slučajevima odlučivati ​​većina, ali gdje će se također voditi računa o tome da nitko ne trpi zbog njegovog identiteta.

Sa ovim idealima Europska unija je u unutarnjem sukobu u BiH de facto na bošnjačkoj strani. I naravno da su EU i Bošnjaci teoretski u pravu. Ali, tako nešto u BiH nije ostvarivo iz dva razloga.

Prvo razlog je taj što su nacije te zemlje prije dvadeset godina bile u ratu i najbrojniji Bošnjaci su pred cijelim svijetom najveće žrtve i moralni pobjednici. Dok se manjine i moralni gubitnici – u ovom slučaju posebno Srbi – u ovoj bitci za pozicije moraju posebno iskupljivati.

Drugi razlog je pak taj što je BiH užasno osiromašena zemlja da se nitko ne smije da igrati s nacionalnim kvotama kada je riječ o funkcioniranju državne administracije.

Jer 80 posto svih radnih mjesta je u javnom sektoru. A onaj tko izgubi svoj posao u državnoj službi, zbog katastrofalnog stanja u gospodarstvu teško može pronaći isto tako dobar posao “, piše Frankfurter Rundschau.

S lijeva: Izetbegović, Tuđman, MiloševićBi li neki novi ljudi koji bi napravili Dejton II učinili nešto bolje za BiH, od onih koji su stvorili prvi?

List naglašava da sve tri nacije zapravo žele u Europu, ali najmanje dvije od njih se s pravom plaše da za takav cilj moraju platiti previsoku cijenu. “Kako bi se pronašlo rješenje EU mora preskočiti preko vlastite sjenke i Bosnu i Hercegovinu treba prestati  tretirati kao normalnu državu. Ona mora prihvatiti da polovica stanovništva ne želi “normalnu” državu ako se pod normalnom smatra klasična građanska država. Štoviše u samoj EU postoji niz država u kojima je na zgodan način pomireno kolektivno etničko sa građanskim. EU također mora shvatiti da BiH neće jednostavno sama od sebe srasti u normalnu državu a da je faktor ‘vrijeme’ na strani podjele – ali ona unatoč svemu tome mora prihvatiti tu zemlju. Jer, s ‘iščezavanjem’ Bosne i Hercegovine organizatori etničkog čišćenja bi na kraju ostvarili pobjedu “, zaključuje Norbert Mapes-Nidiek.

 

Autor: Svetozar Savić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić l DW