Dakle, imamo novi hit‑singl pod radnim naslovom “Kako EU brani slobodu govora tako da je – uškopi”. Scenarij dobro znate: prvo ti kažu da si zaostao, onda ti prodaju turbo‑moralni žvakaći gumić “europski standard”, pa kad ga lijepo prežvačeš, shvatiš da si progutao kuglicu cenzorskog katrana. Klasika.
Glavne uloge? EU delegacija s migrantskim kompleksom spasioca, domaći fact‑check‑redovnici što vjeruju da je istina tek nakon tri pečata grant‑sponzora, i pokoji “mladi lider” – to vam je onaj što diplomu još uvijek traži po ladicama, ali zato self‑confidence drži u GDPR‑formatu: “svi podaci o meni su povjerljivi, osim fotki s konferencija, to obavezno tagiraj”.
Radnja? Pa, otvaramo “radnu grupu”. Ako niste znali, radna se grupa u Bosni formira na dvije stvari: na sendviće i na iluziju da sutra nećeš tražiti posao na istom portalu koji danas fact‑checka. A “transparentnost vlasništva” zvuči sjajno dok ne skužiš da je transparentnost uvijek dvosmjerna ulica: oni hoće vidjeti tko ti plaća kameru, a ti – gle čuda – ne smiješ pitati tko njima šapće amandmane iza zatvorenih vrata.
Kriminalizacija “neovlaštenog objavljivanja spisa”? Ma divno! Istraga korupcije je super, samo je nemoj objaviti. To vam je kao da kuharu kažete: “Sprži aferu do savršenstva, ali slučajno je nemoj poslužiti.” I onda se čude što je publika sve gladnija, a kuhinja smrdi po zagorenom.
Najjačii je ipak “priručnik za građane” gdje vas mole da prijavite loše misli. Uključuje i sticker‑album: skupi pet “neprimjerenih sadržaja” i osvoji ulaznicu za radionicu s euro‑stručnjakom iz Slovenije – dobit ćeš i diplomu da znaš razlikovati dezinformaciju od diskordanta. (Diskordant je, inače, svaka rečenica koja u BiH izjavi da se Zemlja vrti i oko nečeg drugog osim lokalnog moćnika.)
A što reći o “paklenom planu” stvaranja buduće elite kontroliranih psiholoških profila? Dragi moji, elite se u nas odavno filaju kao pileći batci: prvo se marinira u stipendijama, onda glazura od “leadershipa” pa pečenje u briselskoj pećnici. Kad konačno dođu na stol, više i ne znaju jezik iz kojega su bježali, ali zato znaju frazu “rule of law” na četiri službena i tri radna jezika.
Rezime? Dok nam uvode “zapadni standard” slobode govora, mi slavimo što još uvijek imamo istočnjačku vještinu psovanja. Ali požurite, i to bi mogli retroaktivno oporezovati kao “govor mržnje prema svetoj kravi investitora”.
Zato, dok patroli slobodne misli još na mahove rade, pišite, galamite, šerajte – jer kad šutnja postane “europska vrijednost”, a buka krivično djelo, bit će kasno za desant na zdrav razum.
I ne zaboravite: cenzura je kao Wi‑Fi u Bosni – širokopojasna je samo za one što drže ruter. Ostali surfaju na hotspotu vlastite hrabrosti.
wpDiscuz
