Published On: Mon, Mar 9th, 2020

Erdogan u Bruxellesu bez ijednog aduta: Migranti na grčkoj granici nisu Sirijci

Nakon sastanka s Vladimirom Putinom u Moskvi, koji definitivno nije završio onako kako je htio turski predsjednik Erdogan, danas, 9. ožujka, održat će sastanak s europskim čelnicima u  Bruxellesu, a tema će biti migrantska kriza na grčkoj granici.

I dok grčki premijer upozorava da je dogovor između Europe i Turske “mrtav”, ostali su se naoružali izvješćima koja se 2015. nikada ne bi pojavila u javnosti.

Tako je HRT jučer izvijestio da je među desecima tisuća ljudi na grčkoj granici samo 4% Sirijaca i ne može se govoriti izbjeglicama, već o ekonomskim migrantima, što će sigurno biti rečeno i turskom vođi, čime mu se izbija adut „humanitarnih obveza“ Europske unije.

Posjet turskog predsjednika događa se u vrijeme spora između Turske i Europske unije, posebice Grčke, oko nedavnog novog vala migranata na turskim granicama s tim savezom i čini se da će se turski vođa vratiti u Ankaru s još jednim porazom, odnosno, neće dobiti ništa od Bruxellesa, gdje prevladava stav kakvog je prije pet godina imao usamljeni Viktor Orban.

Jedina veza između bitke kod Idliba i migrantske krize koja je u tijeku na granici između Grčke i Turske je političke prirode. Naime, Ankara uporno tvrdi kako trpi ogroman pritisak izbjeglica koji iz Idliba žele prijeći tursku granicu, dok je Rusija iznijela podatke, dobivene vojnim izviđanjem i obavještajnim podacima na terenu, da je u Idlibu prema sjeveru krenulo oko 250 000 ljudi, ali ne svi s namjerom da uđu u Tursku. Erdogan tvrdi da ih je milijun,  ali s dogovorenim primirjem ni to više nije argument.

Suprotno tome, migranti koji su se ovih dana nagomilali na Eurosu , rijeci koja označava granicu s Grčkom, ljudi su koji su prisutni u Turskoj već neko vrijeme i većinom nisu Sirijci. To su izvješća koja su europski čelnici dobili od svojih i zajedničkih službi.

Stoga su sukobi prošlog tjedna i prisutnost duž granica tisuća ljudi koji traže ulazak u EU samo rezultat ucjene turskog predsjednika Erdogana prema EU. Pitanje je, dakle, više političko nego humanitarno, jer se Ankara željela osvetiti Europljanima zbog nedostatka potpore za njegovu kampanju u Siriji.

MIGRANTI SU STIGLI IZ TURSKIH GRADOVA

Prošlog petka je Erdogan bio jasan: “Otvaramo granice. U Turskoj više nikoga nećemo držati”. Od tada su tisuće ljudi počeli pristizati duž grčke granice i na plaže nasuprot grčkim otocima u Egejskom moru. Kao što je ranije spomenuto, mnogi od njih nisu izbjeglice koje su izbjegle kaos borbi koje su se odvijale u Idlibu. Zaista, ljudi koji su stigli iz ove izmučene sirijske provincije ne ubrajaju se među one koje je grčka policija presrela ili s kojima su razgovarali novinari neposredno na turskoj granici. Prema mnogim stanovnicima grčkih sela na granici, to su uglavnom ljudi koji su već neko vrijeme prisutni u Turskoj. Ljudi iz različitih azijskih zemalja

Gotovo je sigurno da “sultan” nekako želi postići dva cilja jednim pogotkom: ucijeniti EU i riješiti se što je više moguće ilegalnih imigranata u turskim gradovima. Potonji je problem koji je prilično bolan za tursko javno mnijenje. Prema nekoliko turskih političkih analitičara, porazi u izbornoj utrci za vodstvo AKP stranke u Ankari, Istanbulu i Izmiru su se prošle godine dogodili  upravo zahvaljujući visokoj negativnoj percepciji fenomena ilegalnih imigranata u biračkom tijelu. I tako su na grčkoj granici od prošlog petka Iračani, Afganistanci, Pakistanci, državljani zemalja Magreba, čak i Bangladeša, ali Sirijaca gotovo da nema.

Svi su oni, čim su čuli vijest o otvaranju granica, napustili su improvizirane nastambe kako bi dosegli pogranične lokacije. Neke je kupila i turska vojna policija i zajedno s nevladinim udrugama organizirala prijevoz autobusima i taksijem do grčke granice.

Glasine koje su stigle iz Turske su se brzo proširile među Grcima, koji svakodnevno viđaju gomile ljudi preko barijera, koji žele doći do srca Europe.

Ali strahovi se šire i izvan Grčke. Primjerice, u petak je austrijski kancelar Sebastian Kurz izjavio da njegova vlada neće popustiti Erdoganovoj ucjeni, upravo zato što “većina ljudi koji sada dolaze na ovu granicu nisu izbjeglice koje bježe iz sirijskog ratnog područja, već migranti koji žive u Turskoj godinama”. Na ovu okolnost je iz dana u dan sve više potvrda.

PERIKE DONIRANE MIGRANTIMA

Da fenomen migrantskog pritiska prema Grčkoj nije spontan, atenske su vlasti žestoko argumentirale čak i posljednjih nekoliko sati. Neki videozapisi koje su emitirale grčke televizijske stanice pokazale su kako turski policajci pucaju prema grčkom dijelu granice, gumenim mecima i suzavcem, kako bi migrantima osigurali povoljan trenutak za proboj barijere.

Iz tog razloga je vlada Kyriakosa Mitsotakisa pozvala nove agente koji će biti raspoređeni duž Eurosa. Ali tu su i priče nekih stanovnika grčkih pograničnih sela koji upozoravaju da Turci čine sve kako bi migrante poslali na grčki, a samim tim i europski teritorij.

Il Fatto Quotidiano, na primjer, izvještava o dobrovoljcima koji svakodnevno odlaze na granicu kako bi vidjeli situaciju i možda podržali grčku policiju. Među volonterima bilo je i onih koji su novinarima istaknuli dolazak nekih migranata s perikom.

“Turci im daju perike, uvjeravajući ih da će s dugom kosom i preobučeni u žene lakše proći barijeru“, rekao je jedan od sugovornika talijanskog novinara.

Zajedno s perikama, turska policija im daje škare za bodljikavu žicu, kako bi je brže i lakše presjekli i stigli do grčkog teritorija. Sve se, dakle, detaljno proučavalo i sve izračunalo kako bi se migranti poslali u Europu. Tako je, korak po korak, Erdogan želio implementirati svoju ucjenu. Međutim, sve ovo, ali puno opširnije, među izvješćima imaju europski čelnici koji će danas razgovarati s turskim predsjednikom.

Ako ih uvjeri da prime sirijske izbjeglice, kojih nema, ili da iz Idliba ide kolona od milijun ljudi, koje također nema, što europske vođe lako mog provjeriti u Moskvi, onda će Erdogan dokazati svoj geopolitički i pregovarački genij,. Ipak, čini se da će danas iz Bruxellesa otići praznih ruku, a nije isključen ni raskid starog sporazuma u okviru kojeg je EU davala milijarde eura Turskoj da drži granice zatvorenima.