VICTORIA Agoglia imala je 15 godina kad je umrla od predoziranja heroinom 2003. Bila je dijete iz doma za nezbrinutu djecu, gdje je smještena nakon što joj je umrla majka.
Između veljače i rujna 2003. prijavljen je njen nestanak iz doma ni manje ni više nego 136 puta. Kad god bi se vratila u dom, izgledala je alkoholizirano ili drogirano.
Osoblje doma znalo je za određenog “svodnika” koji je izgledao kao mladić u dvadesetim godinama i za kojeg se sumnjalo da joj nabavlja drogu. Znalo je i da je bila izvrgnuta “prijetnjama, seksualnim napadima i ozbiljnom seksualnom iskorištavanju”.
Victoria je priznala socijalnoj radnici da joj je drugi, “stariji azijatski muškarac” davao heroin intravenozno. Umjesto da to prijavi policiji, socijalna radnica joj je savjetovala da puši heroin umjesto da ga uzima intravenozno. Dva mjeseca kasnije, Victoria je umrla kad joj je 50-godišnji muškarac još jednom ubrizgao heroin.
Ovo je samo jedna od najmanje 57 djevojčica u Manchesteru te jedna od desetaka tisuća diljem Engleske koje su seksualno zlostavljane i iskorištavane u posljednjih petnaestak godina.
Policija i socijalne službe znale su da su ova djeca patila od “najdubljeg zlostavljanja… ali ih nisu zaštitile”, navodi se u nezavisnom izvještaju objavljenom prošli mjesec, koji je revidirao “učinkovitost multiagencijskog odgovora na seksualno iskorištavanje u širem Manchesteru”.
Potpuni debakl policije
Policija šireg Manchestera pokrenula je, naime, Operaciju Augusta 2004., kako bi se uhvatila u koštac sa “seksualnim iskorištavanjem značajnog broja djece u sustavu socijalne skrbi koje su vršili pretežno azijatski muškarci”.
Termin azijatski, inače, u Velikoj Britaniji označava prvenstveno mnogobrojnu populaciju porijeklom iz bivših britanskih kolonija u južnoj Aziji – dakle Indije, Pakistana i Bangladeša – a ne iz istočne Azije, kao što označava kod nas.
Operacija Augusta je “prijevremeno zatvorena” nakon što su nadređeni odlučili “povući resurse” za njeno provođenje, utvrđeno je u izvještaju eksperta za dječju skrb Malcolma Newsama i bivšeg policijskog detektiva Garyja Ridgwaya. Inače, izvještaj je naručen nakon što je BBC 2017. emitirao dokumentarac Izdane djevojčice, a povod za taj dokumentarac bila je upravo smrt mlade Victorije.
Victorijina smrt “razotkrila je mrežu pedofila koji bezočno iskorištavaju mlade ljude na (socijalnoj) skrbi… koji su trebali biti privedeni pravdi, ali su, na naš užas, uglavnom pobjegli (pravdi), a neki su i ponovili svoja nedjela”.
Baka ubijene djevojčice: Jednostavno ih nije bilo briga
No u to vrijeme, socijalna služba je inzistirala da je učinila sve što je moguće da zaštiti Victoriju. Muškarac koji joj je ubrizgao heroin priznao je tu točku optužnice, ali oslobođen je za kazneno djelo ubojstva. Drugi muškarci koji su je iskorištavali “nikad nisu privedeni pravdi”, stoji u izvještaju.
Štoviše, nezavisna istraga je utvrdila da je osam muškaraca obuhvaćenih Operacijom Augusta kasnije silovalo i druge djevojke i djevojčice, i starije i mlađe od 16.
“Jednostavno ih nije bilo briga. I svi ti ljudi su joj to radili. Svi su znali za to i pustili su ih da je odvode”, ispričala je za BBC Victorijina baka, Joan Agoglia.
O skandaloznom odnosu nadležnih službi prema žrtvama poput Victorije najbolje svjedoči nalaz mrtvozornika prema kojem je ova nesretna djevojčica “imala sklonost pružati seksualne usluge” što “značajno ublažava prisilu i kontrolu” kojoj je bila podvrgnuta. Štoviše, mrtvozornik je inzistirao da je “apsolutno esencijalno” da javnost ima povjerenja u “kvalitetu skrbi i potpore djeci u sustavu dječje skrbi”.
“Ranjive mlade iznevjerili su oni čiji posao je bio da ih zaštite”, zaključio je ministar Kevin Foster. Šef policije Ian Hopkins također se ispričao zbog “sve one ranjive djece koju je policija 2004. iznevjerila tako što nije temeljito istražila zločine koji su protiv njih počinjeni” i dodao da je “osobno zgađen” što se službe nisu pobrinule za zlostavljanu djecu.
Pedofilske bande otkrivene u Manchesteru, Rochdaleu, Rotherhamu, Oxfordu, Newcastleu…
“Izvještaj je bio razočaravajuć, uznemirujuć, šokantan, ali ne i iznenađujuć. To je klima koja je vladala tada po pitanju seksualnog zlostavljanja djece, ne samo u širem Manchesteru nego i diljem zemlje, u desetljeću prije posljednjeg. A posljednjih nekoliko godina došlo je do seizmičkog preokreta”, komentirao je bivši britanski tužitelj Nazir Afzal.
I zaista, osim u Manchesteru i obližnjem Rochdaleu, pedofilske bande i masovno silovanje djevojčica otkriveno je u Oxfordu, Bristolu, Peterboroughu, Keighleyju, Newcastleu, Telfordu i Rotherhamu. Rotherham je ustvari bio prvi grad u kojem je izbio skandal zbog silovanja djevojčica i policijskog zatvaranja očiju pred istim.
Prva petorica pripadnika pedofilske bande osuđena je u Rotherhamu tek 2010. iako je takvo zlostavljanje navodno trajalo još od kraja 1980-ih. Nezavisni izvještaj profesora Alexisa Jaya utvrdio je da je oko 1400 djevojčica, uglavnom bjelkinja, seksualno zlostavljano između 1997. i 2013., a da su počinitelji bili uglavnom pakistanski, ali i kurdski i kosovarski imigranti.
Da je ova epidemija sve samo ne zaustavljena, svjedoči i alarmantan podatak da je, prema internoj analizi Ministarstva unutarnjih poslova, 2018. i 2019. gotovo 19.000 djece bilo žrtva seksualnog iskorištavanja, što je u prosincu objavio Independent.
Detektivka dala otkaz kad je shvatila da se istraga sabotira
“Govorila sam godinama da u ovoj zemlji vlada epidemija kad je riječ o iskorištavanju i zlostavljanju. Većina (slučajeva) se ne prijavi i ode ispod radara”, upozorila je za Independent žrtva iz Rotherhama, Sammy Woodhouse, koju je silovatelj Arshid Hussain zlostavljao otkad je imala 14 godina.
Bivša detektivka Maggie Oliver bila je uključena u istragu u slično masovno seksualno zlostavljanje djevojčica u Rochdaleu, gradiću koji je također dio šireg Manchestera, gdje je 2012. osuđeno devetero ljudi za silovanje, trgovinu za seks s ukupno 47 djevojčica.
Osmorica su bili imigranti pakistanskog porijekla, a jedan azilant iz Afganistana. Još jedan je u međuvremenu pobjegao u Pakistan, no prošle godine je ipak izručen natrag u Veliku Britaniju, gdje je u odsutnosti osuđen na 19 godina zatvora. 2015. je optuženo još deset muškaraca. Prva istraga je, inače, bila pokrenuta još 2008., ali je u potpunosti propala.
Detektivka Oliver dala je otkaz, zgađena pasivnošću i sabotiranjem istrage u policiji gdje su joj govorili da je “emotivna žena” i da je “previše angažirana” u slučaj. Kad se požalila nadređenom zbog pogrešnog vođenja istrage – svjedočenja žrtava i obitelji nisu se uopće koristila – navodno je dobila nevjerojatan odgovor: “Maggie, smiri se. Slušaj: što bi ta djeca ikad doprinijela društvu? Trebalo ih je utopiti pri rođenju.” Tada je otišla.
“Bilo je mlade djece koja su bila silovana svaki dan. Kad mi je muž umro, nisam radila nekoliko mjeseci, a kad sam se vratila na posao, vidjela sam da je istraga umrla i gdje god da sam pitala zašto, rekli su mi da nema dovoljno dokaza ili da djeca ne žele razgovarati s nama, a znam da su to bile laži. To nije pogreška, a kako sam već rekla, kakve su posljedice tih laži? To da su ti muškarci imali još 15 godina da zlostavljaju bogzna koliko još djece. Sama djeca koju smo mi identificirali bila su vrh ledenog brijega”, rekla je Oliver.
“Pitanje koje bih postavila je: Zašto ti ljudi nisu optuženi za pogrešno obnašanje javne dužnosti? Gdje je odgovornost?” zapitala se.
Jesu li silovatelji pošteđeni zato što su Pakistanci?
U međuvremenu, iz Ministarstva unutarnjih poslova najavili su da bi Neovisni ured za policijsko postupanje mogao pokrenuti istragu načina na koji je policija provodila – i prijevremeno obustavila – Operaciju Augusta.
Otkad su Englesku počeli potresati skandali s masovnim seksualnim zlostavljanjem djevojčica, kritika koja se učestalo javlja je ta da su policija i socijalne službe zatvarale oči pred ovom epidemijom zločina zbog toga što su počinitelji mahom imigranti prve ili druge generacije, porijeklom iz jugoistočne Azije i muslimanske vjeroispovijesti. Policija i tužiteljstvo su se “više bojali da ih se prozove za rasizam nego da budu u krivu oko otkrivanja seksualnog zlostavljanja”, zaključila je tako laburistička parlamentarna zastupnica za Rotherham Sarah Champion.
These sick Asian paedophiles are finally facing justice. I want to commend the bravery of the victims. For too long, they were ignored. Not on my watch. There will be no no-go areas https://t.co/cZGqDOxt4u
— Sajid Javid (@sajidjavid) October 19, 2018
Čak je i bivši ministar unutarnjih poslova Sajid Javid, i sam dijete pakistanskih imigranata, optužio “bolesne azijatske pedofile” za epidemiju silovanja djevojčica i, odgovarajući na kritike za političku neosjetljivost, pojasnio da je “samo-evidentno svakome tko želi vidjeti da je, ako pogledate nedavne slučajeve visokog publiciteta, tu visok udio muškaraca pakistanskog porijekla”.
Najsnažnija potvrda za ovu tvrdnju dosad je studija koju je provela antiekstremistička organizacija Quilliam, koja je istražila 58 slučajeva tzv. pedofilskih bandi, odnosno skupina muškaraca koji vrbuju i zatim seksualno iskorištavaju djevojčice.
Autor istraživanja i direktor organizacije Haras Rafiq, koji je i sam iz Rochdalea, utvrdio je da su od 264 osuđena silovatelja iz tzv. pedofilskih bandi 222 azijatskog porijekla, što je udio od čak 84%. Još 8% su bili crnci, a samo 7% bijelci, koji su inače daleko najzastupljenija demografska skupina u slučajevima individualne pedofilije.
THREAD (PART 1 of 4): Why you shouldn’t trust @QuilliamOrg ‘s report on #groominggangs & the claim that 84% of “grooming gang offenders” are Asian. An evidence-based critique. 1/
— Dr Ella Cockbain (@DrEllaC) November 6, 2018
Žrtve za policiju – prostitutke
Ova studija su, doduše kritizirali drugi istraživači poput kriminologinje dr. Elle Cockbain zbog loše definicije predmeta istraživanja, nereprezentativnog uzorka, pretjerano snažnih zaključaka i drugih metodoloških problema.
U studiji Ureda povjerenika za djecu iz 2012., utvrđeno je da su 36% počinitelja grupnog seksualnog zlostavljanja djece bili bijelci, samo 27% Azijati, 16% crnci i 16% neidentificirani. Međutim, u drugoj studiji Nacionalne agencije za kriminal iz 2013. grupno seksualno zlostavljanje djece podijeljeno je na dvije kategorije: tip 1, u kojem se djeca ciljaju jer su ranjiva, odnosno lakša meta, i tip 2, gdje se djeca ciljaju zbog seksualnih sklonosti počinitelja. 75% počinitelja tipa 1 bili su Azijati, dok su 100% počinitelja tipa bili bijelci.
No bez obzira koliki je točno postotak imigranata iz Pakistana, odnosno jugoistočne Azije među pedofilskim bandama, sama imena i fotografije počinitelja najeksponiranijih slučajeva sugeriraju da je udio u najmanju ruku znatno veći nego udio u ukupnoj populaciji.
No osim političke korektnosti, čini se da je jednak, ako ne i bitniji faktor u kriminalnom nemaru policije i socijalnih službi bio, kako piše BBC, institucionalni mentalitet prema kojem su se mlade, ranjive djevojčice i djevojke vidjele ne kao žrtve, nego kao problem. Naravno, faktor je bio i taj što su djevojčice uglavnom dolazile iz nižih slojeva društva, slabije obrazovanih i siromašnijih obitelji, prema kojima se policija očito odnosila s prezirom. Victoria za njih nije bila žrtva silovanja, već prostitutka.
Njena smrt i zlostavljanje tisuća, odnosno desetaka tisuća djevojčica stoga bi trebali biti, kako je to rekao i gradonačelnik Manchestera Andy Burnham, “poziv na buđenje”.