Jučer je sud u Širokom Brijegu donio odluku prema kojoj je u prvostupanjskom postupku presuđeno kako je Emir Suljagić, tadašnji doministar obrane BIH, tijekom radnog vremena, brutalno klevetao građanina BIH, u ovom slučaju Ivana Šušnjara.
Kazna za klevetu je mala, s obzirom s koje pozicije je klevetnik klevetao. S pozicije doministra države. I postavlja se pitanje kakva mora biti kleveta da sud dosudi maksimalnu kaznu?
Ako netko nekog naziva serijskim ubojicom, nacistom, čuvarem logora u Dretelju nije li to maksimalna razina klevete?
Mediji, tzv. slobodni mediji “Bosne slobodne” u koju su utučeni milijuni stranih donacija kako bi imala objektivne medije, potpuno su prešutjeli vijest.
Recimo Radio Slobodna Europa koja se također u doba Suljagićevog huškanja i sama bila uključila u taj proces.
U doba dok je Suljagić sa svog tvitera klevetao koga je stigao, i ne samo Šušnjara nego i recimo prvake Naše stranke i koga sve ne, njegovi napadi redovno su se prenosili a hajka protiv Šušnjara trajala je punim žarom i tjednima na svim BH medijima. Uz šutnju udruge BH novinari, ljudskopravaških organizacija itd.
Ti isti mediji prenose i danas svaku Suljagićevu riječ kao navodno važnu riječ i kao navodno relevantnog čovjeka. A on huška li ga huška.
No ono što je bitno u ovoj priči, mediji uopće nisu primjetili:
Činiti klevetu , na radnom mjestu, na tako visokoj poziciji, znači počiniti jasno kazneno djelo nesavjesnog obavljanja posla. I to je ono što bi Suljagića moralo brinuti.
Umjesto da se bavio obranom građana BIH, što mu je tada i bio posao, za koji smo ga plaćali, Suljagić je huškao na građanina i građane BIH, nazivajući ih najpogrdnijim imenima kakva samo njemu mogu pasti na pamet.
Time je direktno radio na ugrožavanju sigurnosti onih koje je morao štititi.
Tužiteljstvu BIH bit će dostavljen upravo taj podatak i dokazi iz presude – da je uvaženi doministar kršio zadanu mu dužnost, odnosno obavljao je onako kako ju je obavljao. Klevećući i huškajući, umjesto služeći građanima.
Posljedice te klevete bile su direktne prijetnje po život Sujagićevom objektu klevete.
Pa da vidimo hoće li Tužiteljstvo BIH u slučaju Suljagić postupiti kako u slučaju Pendeš. Sjetimo se koliko su HDZ-ovu ministricu razvlačili po sudovima radi “nesavjesnog obavljanja posla”.
U slučaju Suljagić, nesavjesno obavljanje posla je dokazano, i to materijalnim i nematrijalnim dokazima. Pa će i u ovom slučaju građani BH moći vidjeti koliko smo to u državi jednakih “jednaki pred zakonom”.
Druga važna stvar, koju mediji nisu primjetili jeste negov kukavičluk. Taj razvikani gospodin, koji na dnevnoj bazi vrijeđa i proziva ad hominem, obranu je osmislio tako, da je tvrdio kako on nije taj koji je pisao na twiteru uvrede koje je pisao.
Bošnjačka javnost, točnije, onaj mali, preostali dio te javnosi koji do sada nije prozreo Suljagićevu “hrabrost” stoga bi se morao upitati, što im može ponuditi čovjek koji nije u stanju stati niti ispred niti iza vlastitih riječi. Hoće li sutra isto tako stati ispred njih? Negirajući ih?
Hrabar i lajav u javnosti kada treba oklevetati, tih i jadan na sudu kada treba obraniti svoje riječi.
I eno ga danas, već ismijava sud u Širokom Brijegu, a samo jučer, na tom istom sudu, kao umiljata mala mačkica je preko svog odvjetnika Pećanina poručivao:
Časni sude, nisam ja bio to, ja sam dobar, ne bi ja to bolan pisao, ja pristojan i fin, bit će netko provalio u moj profil, pa u moje ime pisao, molim Vas sude vjerujte ne bi ja to nikad, bola šta vam je.
Formirati obranu na taj način, pored očevidne činjenice da je upravo on taj, koij truje i huška, dok narod radi, i zarađuje za njegov bijeli hljeb, može samo netko tko smatra sudstvo idiotima.
Presudom u Širokom Brijegu, koliko god ju Emir Hrabri osporavao jasno je presuđeno, da se od jučer kukavičluk u Sarajevu jasno gradira u tri stupnja: Drhtavo, drhtavije, Suljagić.
Koliko je tom istom Suljagiću sud u Širokom nevažan, i koliko ga smatra ništavnim, najboje govori i ovaj podatak:
Isti dan kada je započeo sudski proces, dotični “hrabri progonitelj neprijatelja BIH” ukinuo je svoj sporni account, kako bi pokušao prikriti tragove svoje klevete. Drama neki junak.
Inače ovo je tek prvi kazneni proces u ovom slučaju. Javnost u BIH uskoro će saznati i ime čovjeka koji je pokrenuo cijelu hajku oko navodne “diplomatske afere”, a sve radi svog privatnog interesa i želje da ode u Čikago.
Taj čovjek je, što je jako zanimljivo – Hrvat, nekadašnij je predsjednik omladine u Livnu, potom prvak Herceg Bosne, kasnije SDP-ovac.
Danas je dobro pozicionirani Lagumdžijin čovjek koji smatra da je MVP njegova privatna prćija u kojoj može raditi mobing i državu koristiti za vlastitu pohotu. Trenutno se skriva u Beogradu. Na plaći od 6000KM. I živi lagodno sve ove godine kao “hrvatski” kadar Ministarstva vanjskih poslova.
Taj čovjek, uspio je izmanipullirati i uglednu amerčku ambasadu, i “ugledne intelektualce” koji su u patriotskom zanosu praktički dotičnome odrađivali nedosanjanu poziciju u Čikagu.
To je još samo jedan dokaz što je MVP BIH, i što je Lagumdžija uradio od njega kada je krenuo u projekt stvaranja partijskog ministarstva.
I još jedan dokaz što je političko Sarajevo, i kako to isto političko Sarajevo planira “čuvati” državu.
Tako što će neistomišljenike nazivati nacistima, dok će fašistoidne stranke mimo zakona stavljati u vlast u vlade Platforme, tako što će ministarstva koristiti za klevete i erektilne potrebe, ili tako što će jedne sudove u BIH, kada dosude u njhovu korist nazivati “vrhovnim autoritetima” a druge ismijavati.
Država to je Sarajevo? Neće ići drugovi…
Poskok.info
wpDiscuz