Elčić: I Srbi su svoje mrtve odnosili iz osvojenog Sarajeva

“Srbi u koloni napuštaju grad /Sarajevo/. To je kolona živih i mrtvih. Sa grobalja svih sarajevskih opština iskopano je oko 3.500 poginulih srpskih boraca. A, teška je ta glina, teška je. Svaki dan sam sa svojim sumještanima i suborcima kopao grobove i snimao kamerom. Iskapali smo mrtve da zajedno sa živima odu u nepoznato”, rekao je Elčić, koji je i dekan Umjetničke akademije. godine u Beogradu.

Prema njegovim riječima, ideal je zasjenio žrtvu i započeo egzodus, au beskrajno dugoj koloni kroz snježne smetove probijali su se šleperi, konjske zaprege i pješaci s teškom prtljagom na ramenima.

Na putu suza, podsjetio je, poredani su tabuti s posmrtnim ostacima heroja.

“To je njihov vječni put bez povratka. Nose svoje mrtve da ih negdje sahrane i da mogu otići na grobove – Sokolac, Bratunac, Zvornik, Višegrad, Bijeljina… Između svojih domaćinstava i Republike Srpske izabrali su Republiku Srpsku “, istaknuo je Elčić.

On smatra da je egzodus sarajevskih Srba događaj koji govori o posljedicama tragičnog sukoba u BiH, a posebno simbol samožrtvovanja sarajevskih Srba zarad mira i stvaranja Republike Srpske. Prije rata

Sarajevo je bilo grad ” Raje i Papana “?! Govoreći o “tadašnjem” prijeratnom Sarajevu, Elčić je naveo da je ovaj grad tada bio podijeljen na raj i pakao.

“Ko nije bio rođeni Sarajlija ili pripravnik za rođenog, ko se nije miješao ili bar simulirao, proklet je pao u svijet. Bolje da se nije ni rodio”, pojasnio je Elčić.

Podsjetio je da su za vrijeme Olimpijade /ZOI ž84/ na Baščaršiji glumcu Kirku Douglasu naplatili tisuću puta skuplje nekakav bućkuriš i hvalili se kako su zeznuli papu.

“Rođeni i rođeni Sarajci bili su se uhvatili Boga za bradu. Ta atavistička sreća nije slutila na dobro”, rekao je Elčić.

U travnju 1992. počela je ” Krvava runda ” Ovaj kultni srpski redatelj, prisjećajući se početka rata u BiH, rekao je da je u travnju 1992. “počela krvava runda” .

“Kada je krvavi ciklus počeo u travnju 1992. godine, Sarajevo je preko noći bilo poharano i opljačkano. Svaka četvrt je imala svog nasilnika koji je bio tu da vedri i oblači. U Bosni i Hercegovini ne postoje samo paralelne povijesti, nego i paralelne percepcije. Sve može gledati na tri, uglavnom suprotstavljena načina.Da, Sarajevo je opsjednuto s brda, oklopljeno iznutra, ali iza brda ostala su brda s kojih se stezao obruč druge, strane vojske.Svatko je, gdje god je mogao, opkolio i opkoljen”, kazao je Elčić.

Dodao je da su se, kada je potpisan Dejtonski mirovni sporazum, u Banjoj Luci radovali, a u Sarajevu plakali i da su i jedni i drugi bili u pravu, jer se Banjaluka radovala kraju rata i spoznaji da će doći Republika Srpska. životu i postojanju.a Srbi u Sarajevu su plakali jer su morali napustiti svoja vjekovna ognjišta.

“Sarajevo je u ratu bio grad podijeljen rijekom Miljackom. I bolje bi bilo da je tako i ostalo. Ma šta vrijedi, ubijali su nas perom. To je bio kraj rata za sve osim za sarajevske Srbe. Oni su precrtani s te karte”, zaključio je Elčić izjavu Srni.