Published On: Tue, Jun 18th, 2013

Eksplozivne naprave nestale u fiktivnom izvještaju

Desetine tona eksplozivnih naprava pronađene su u skladištima Binasa iz Bugojna, godinu i po nakon što je ova tvrtka dobila proračunski novac za njihovo uništenje.

Bugojanska tvrtka Binas je dvaput naplatila novac za 30.000 upaljača za tromblone: prvi put od Ministarstva obrane Bosne i Hercegovine (MO BiH) da ih uništi, a potom i od vogošćanskog Pretisa koji ih je otkupio radi izvoza u Bangladeš.

Zbog ovog i sličnih poslova radnici Binasa su stavljali živote i zdravlje na kocku, otkriveno je u optužnici protiv direktora tvrtke i dvojice dužnosnika Ministarstva obrane.

U njoj se, također, navodi niz detalja o nesavjesnom postupanju sa nestabilnim eskplozivnim napravama, slaboj kontroli njihovog uništenja i zloupotrebama državnog novca.

Tužiteljstvo BiH je početkom lipnja optužilo Maria Šegu i Šefika Hasanovića, bivšeg i aktualnog dužnosnika MO-a BiH, te bivšeg direktora poduzeća Binas Muhameda Gurbetu da su zloupotrijebili viškove naoružanja i oštetili proračun za oko 337.000 KM.

Binas je u većinskom vlasništvu Federacije BiH, dok Gurbeta ima gotovo 10 posto dionica u ovoj tvrtki.

Trojica optuženih su u siječnju 2009. godine potpisali fiktivne izvještaje o uništenju raznih vrsta naoružanja, čime su omogućili Binasu da naplati novac za posao koji nije obavio.

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) je godinu i po kasnije pronašla u skladištima bugojanske tvrtke gotovo 45.000 tromblona, bombi i zrakoplovnih raketa koje su već trebale biti uništene.

Nestabilno oružje

Nakon ujedinjenja tri bivše vojske u Oružane snage BiH (OS BiH), u njihovim skladištima je, uz ostalo, zatečena 31.000 tona municije, od čega je 25.000 tona proglašeno neupotrebljivom. Vojne i civilne vlasti su odlučile da se riješe tih zaliha.

Ministarstvo je svake godine sa domaćim tvrtkama potpisivalo ugovore o uništenju i onesposobljavanju municije i oružja. Detalji o količini i vrsti naoružanja za uništenje te cijeni posla dogovarani su u ponudama i narudžbenicama. Na koncu, tvrtke bi slale Ministarstvu fakture i izvještaje o obavljenom poslu, nakon čega bi uslijedila isplata novca. Ispravnost podataka u izvještajima uglavnom su ovjeravali Šego kao šef Ekspertnog tima za organiziranje rješavanja viškova naoružanja i municije OS-a BiH i Hasanović kao savjetnik u Ministarstvu za održavanje ubojitih borbenih sredstava.

Tijekom 2007. i 2008. godine MO je prihvatio tri ponude Binasa za uništenje i onesposobljavanje municije, bombi, raketa i drugih ubojitih sredstava iz vojnih skladišta u Krupi kod Pazarića, Gabeli kod Čapljine i Brizjaku kod Viteza.

Skupocjeni mesing

Krajem 2007. godine u Bugojno je iz skladišta u Gabeli dovezeno 2.930 čahura za artiljerijska oružja i 126 zrakoplovnih raketa. Za onesposobljavanje i uništenja ovog naoružanja Binasu je dva mjeseca kasnije isplaćeno oko 86.000 KM sa PDV-om.

U optužnici je navedeno da Šego nije kontrolirao uništenje naoružanja. To je potvrdio i izvještaj SIPA-e u kojem je navedeno da zrakoplovne rakete nisu uništene, dok su čahure prodane kao sekundarna sirovina.

Čahure nisu uskladištene u skladištima tvrtke kako su to nalagali njeni propisi, već je prema usmenom nalogu direktora Gurbete iz njih izvađen barut, a potom i zapaljen. Jedan od zaposlenika kazao je u izjavi za Tužiteljstvo BiH ”da je ovakav način rada bio opasan i nezdrav zbog isparenja koja nastaju paljenjem baruta”.

Pošto su deaktivirane, čahure su prešane u blokove mesinga i prodane privatnoj bugojanskoj tvrtci Axle.

Radnici su izjavili da nisu sačinjeni izvještaji o ulazu i izlazu čahura u Binas. Oni su rekli da je direktoru bilo hitno i da je desetorici uposlenika koji su radili na pražnjenju čahura obećao plaću po završetku izvanrednog posla.

Dokumentacija je pokazala da je Axle od Binasa kupio oko 14,5 tona mesinga po cijeni od 74.590 KM i da je novac isplaćen na blagajni.

Upaljači za Bangladeš

Tijekom 2008. godine Binas i MO dogovaraju uništenje približno 37.000 tromblona, 16.000 ručnih bombi, 5.500 projektila za ručne bacače, 3.200 artiljerijskih upaljača i gotovo deset miliona inicijalnih kapisli.

Ministarstvo je bugojanskoj tvrtci početkom 2009. godine isplatilo gotovo 112.000 KM za ove poslove. Isplatu je omogućio lažni izvještaj u kojem je navedeno da su svi trombloni, bombe, upaljači i kapisle uništeni te da će projektili biti uništeni u roku od dva tjedna.

Međutim, istražitelji SIPA-e su u skladištima u Bugojnu pronašli većinu naoružanja namijenjenog uništenju, dok je 30.000 upaljača i dio tromblona Binas isporučio Pretisu iz Vogošće kod Sarajeva.

Prije nego što je Binas dobio posao uništenja municije, Pretis im je poslao narudžbu za proizvodnju upaljača za tromblone.

Upaljači su vogošćanskoj tvrtci trebali kako bi napravila 30.000 trenutnih tromblonskih mina za Ministarstvo obrane Bangladeša.

Međutim, umjesto novih upaljača, Binas Pretisu šalje nešto više od 13.000 kompletnih trenutnih tromblonskih mina iz zaliha za uništenje.

SIPA je navela da je Gurbeta želio prikriti stvarni razlog slanja tromblona, napisavši dopis vogošćanskoj tvrtci u kojem traži pomoć za njihovo uništenje. Međutim, ovaj dokument nije pronađen u Pretisu.

Gurbeta je u Pretis poslao i petoricu radnika Binasa kako bi sa upaljača skinuli stare i utisnuli nove oznake. Na koncu, stari upaljači su ugrađeni u nove tromblone.

Pretisu je nedostajalo još približno 17.000 upaljača za isporuku. Dio komponenti za ove upaljače tvrtka je proizvela sama, a potom ih je poslala u Bugojno gdje su u njih ugrađeni dijelovi rastavljenih upaljača iz zaliha za uništenje.

Radnici Binasa su odvajali upaljače od tijela tromblona i rastavljali ih, što je, prema izjavi bivšeg stručnjaka za zapaljive tvari, u bogojanskoj tvrtci predstavljalo potpuni rizik za njihov život i njihovo zdravlje. On je pojasnio da je ovo rađeno da bi se zadržala sekundarna sirovina.

Upaljači su kompletirani i isporučeni Pretisu do rujna 2008. godine, nakon čega je Pretis isporučio u Bangladeš 30.000 tromblona.

Direktor Gurbeta je u razgovoru sa novinarima Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) negirao optužbe. Šego i Hasanović nisu željeli razgovarati s novinarima o ovom slučaju.

Gurbeta je objasnio da je Binas, prema ugovorima potpisanim sa MO-om, mogao slobodno raspolagati dijelovima i sirovinama.

Prema njegovim riječima, na taj način Ministarstvo je željelo pomoći tvrtkama. ”Ako smo imali interes i ako smo imali kupca za neke proizvode, mi smo mogli koristiti i stare dijelove (…) da ne proizvodimo nove”. Dodaje i da su za Pretis proizveli sve nove dijelove.

Novinari CIN-a su došli do ugovora koje je ova tvrtka potpisala sa MO-om u 2007. i 2008. godini. U njima nije bilo navedeno tko je vlasnik dijelova i sirovina nastalih onesposobljavanjem ili uništenjem municije.

Ministarstvo je prije konačnog dogovora o troškovima uništenja tromblona i drugih eksplozivnih naprava obavijestilo bugojansku firmu da sekundarne sirovine koje budu ostale nakon uništenja i onesposobljavanja pripadaju državi.