Dodikove pressice već su legendarne. Što ga više gaze on se vraća jači.
Na posljednjoj, održanoj u Banjoj Luci, Milorad Dodik, najpopularniji političar među Hrvatima u BIH, donekle i među BH Srbima, ujedno predsjednik Republike Srpske koji je tijekom bolesti palicu za vođenje Republike predao Hrvatu, činio se živahnijim nego ikad.
Tek izliječen od bolničkih trauma, koje je muslimanski svijet također problematizirao, jer kog si pitao Srbendo smiješ li se razboliti, odlučio je ušljivom kolonijalnom polusvijetu u našoj zemlji poslati poruku: sankcije? Nisu ni ogrebale ekonomsku forticu Republike Srpske. I što ste sankcionirali sankcionirali ste.
Ekonomija jača od sankcija – Dodikov show za međunarodne krvopije
Na vlastitoj verziji UN-ove govornice, Dodik je, bez mogućnosti novinarskih pitanja, no ne poput ambasadora Murpheya, kojem se samo možep diviti i ne postoji u ovoj kolonijalnoj ozeblini od zemlje javni novinar koji tog monstruma smije upitati spava li mirno i sanja li krikove bugojanskih Hrvata, dakle taj Dodik, progonjen i utuživan hrabro je proglasio pobjedu nad američkim sankcijama, riječima: Prije ću ja sjesti s Trumpom i Putinom nego bilo tko iz EU. Toliko o njihovim sankcijama.
Zašto bi ga brinule sankcije kad je BDP skočio s 16 na 18 milijardi KM, a prosječna plaća dosegnula nevjerojatnih 1438 KM?
Dodik je izjavio kako je Republika Srpska “fiskalni rajski otok” s javnim dugom od tek 34% BDP-a i deficitom gotovo nevidljivim – samo 0,5%.
Za usporedbu, ističe kako FBiH kaska, jer brojke valjda pričaju dovoljno. Dobro, ne pitajte ga o metodologiji – tamo nema odgovora, baš kao ni na novinarska pitanja.
Banke – domaći neprijatelji broj jedan
Posebno fascinira Dodikov okršaj sa stranim bankama koji gali srca mnogog federalnog insana. I mi bi da imamo tu političara koji prijeti bankama, kojeg gledaju kao Atilu, koji će im se krvi napiti.
Poput lokalnog CheGuevarre, zadao im je ultimatum: vratite 750 milijuna KM depozita u tri mjeseca ili zatvaramo vaše filijale! Pa onda sankcionišite i banirajte mamu vam Bidenovsku i IBAN-ovsku.
“To je novac naših građana!” vikao je hrvatski idol i srpski predsjednik, zvučeći kao Robin Hood.
Strane banke optužio je za “špekulativne radnje” i “iznošenje depozita”, dok je prijetio zatvaranjem njihovih vrata. Ako se banke ne uozbilje, očekujte postavljanje znakova “Zatvoreno zbog ljubavi prema Republici Srpskoj” po cijeloj Banja Luci.
Republika Srpska – država u nastajanju?
Dodik je ponovio svoje staro geslo – Republika Srpska nije entitet, već država. Tvrdi kako institucije jačaju, a policajci će uskoro hodati u luksuznim čizmama zahvaljujući povećanju plaća od 40%.
Sve to dok je međunarodna zajednica, kako Dodik kaže, već pospremila svoje kofere i oprostila se s intervencionizmom.
Na kraju, Dodik je ostavio snažnu poruku: “Mi gradimo državu.” Slušajući ga, čovjek bi pomislio da je Republika Srpska već postala Švicarska, dok svijet samo čeka da prepiše njihov model uspjeha.
No ona, što se ponosa tiče, i svijesti ljudi tamo o Srpskoj, odavno jeste država. Puno veća i jača nego neke suverene države koje se ubiše od tog da postanu regije, provincije, malene kneževine nekog novog velikog NadCarstva. Recimo Perecija, ta zemlja s dna EU kace, koju vodi disident Mate, pogubljen u svom ulizničkom , bijednom životopisu. Čovjek koji sanja prije nego zijane, da će upravo on biti taj koji će potpisati novu Pactu Conventu, i tako se konačno osvetiti Tuđmanu što ga je spremio na otok, prije početka Oluje. A vratio ga kad je sve bilo gotovo.
Da nema Milorada Dodika većina ljudi bi davno iselila iz BIH. Njegov prkos pljačkašima i tiranima nad našom zemljom od saudijske do američke al qaede, pa preko naciste Schmidta, naprosto mnogim Hrvatima i Srbima daje smisao da se tu isplati boriti.
Jer nije sve u novcu. Nešto je i u zajedničkom ustanku Srba i Hrvata protiv Osmanlija , Ohrlija. Zovite ih kako hoćete. A 150-a godišnjica se bliži.
Doduše Hrvati u BIH s ovom elitom, duhovnom i političkom nisu još materijal za ustanka. No kratak je put od molitvenog zombija do Hrvata koji prije pohoda na tirane, pojede grumen zemlje i poruči okupatoru: “Mrš bola u 3pm. Čut ćeš me još”
wpDiscuz
