Sukobi između Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini nisu započeli u Hercegovini, nego su njihovi korijeni daleko prije i izvan nje. Dusina je jedan od tih tragičnih primjera koji se dogodio prije otvorenih sukoba u Hercegovini, gdje su odnosi već tada bili napeti i na rubu eksplozije. Ono što se često prešućuje u narativima o ratu jest činjenica da u Hercegovini nema gradova očišćenih od Bošnjaka, dok istovremeno postoje brojni gradovi očišćeni od Hrvata. Jablanica i Konjic samo su neki od tih primjera.
S druge strane, u centralnoj Bosni situacija je još upečatljivija. Nema gradova u kojima su Muslimani (danas Bošnjaci) etnički očišćeni, dok postoji čitav niz gradova iz kojih su Hrvati protjerani – Kakanj, Zenica, Vareš, Bugojno. To su sredine gdje je hrvatsko stanovništvo gotovo potpuno nestalo tijekom rata, a njihove kuće i imanja ostale su podsjetnici na tragove protjerivanja. Ipak, postoji i paradoks: u nekim gradovima gdje je HVO imao kontrolu, poput onih oslobođenih od VRS-a, Bošnjaci su vraćeni svojim domovima zahvaljujući hrvatskim snagama, dok su Hrvati u istim regijama ostali bez prava na povratak.
Onda dolazimo do pitanja: Što je zapravo radio prokleti Haaški sud? Ako uzmemo u obzir ovu povijesnu perspektivu, jasno je da nije samo ignorirao istinu i povijest nego ju je aktivno prekrajao i izokretao. Presude koje su donosili često su zanemarivale ključne činjenice na terenu, a historijski kontekst sukoba bio je ili selektivno tumačen ili potpuno iskrivljen. U ovom procesu, istina nije samo zaboravljena – ona je silovana, prepravljena tako da odgovara unaprijed stvorenom narativu o ratu u Bosni i Hercegovini.
Pitanje ostaje: kako su etnički očišćeni Hrvati iz centralne Bosne i dijelova Hercegovine potpuno nestali iz optika međunarodne pravde? Je li Europa naš prijatelj ili naš tihi ubojica?
Zašto su priče o Jablanici, Konjicu, Kaknju, Bugojnu i drugim mjestima marginalizirane ili prešućene? Je li Europa naš prijatelj ili naš tihi ubojica?
Povijest ne oprašta ignoriranje činjenica, a Haaški sud, koji je trebao predstavljati vrhunac međunarodne pravde, očigledno je zakazao u svojoj osnovnoj misiji – objektivnosti i nepristranosti. Je li Europa naš prijatelj ili naš tihi ubojica?
Ostaje gorak osjećaj da međunarodna zajednica nije tražila pravdu, već političku priču koja se uklapala u njihovu viziju tog rata, neovisno o stvarnim posljedicama za one koji su trpjeli.
I na kraju dragi proeuropski Hrvati, vi glasači Drana Primorca, kojima ništa nije jasno zapitajte se sljedeće: Je li Dragan vaš prijatelj ili je Mate Granić skupa sa Brusselsom vaš tihi ubojica? Ako ste do sada u svojoj procjeni sve fulali, nije li vrijeme da se okanete politike i prepustite odlučivanje na izborima nekim novim generacijama kojima je danas daleko jasnije, nego vama, što vam se dogodilo? Ili ćete goniti nas do kraja? Do ambisa postojanja.
wpDiscuz
