Published On: Čet, lis 10th, 2019

Društvene mreže kao oružje za uništavanje života

Krajem prošlog mjeseca u Dnevnom avazu je objavljen kratki tekst u kojem je navedeno da učiteljica Dijana Pelidija, koja je zaposlena u osnovnoj školi Čengić Vila 1 u Sarajevu, na svom Facebook profilu objavljuje slike sa šajkačom.

Objava od dvije rečenice sadrži screenshot koji ukazuje na to da je Pelidija zaposlena u toj školi kao radnica u produženom boravku i fotografiju učiteljice sa šajkačom na glavi.

U sadržaju koji potpisuje I.K. navodi se: „Učiteljica Dijana Pelidija drži nastavu u sklopu produženog boravka u Osnovnoj školi ‘Čengić-Vila 1’, a na društvenoj mreži Facebook objavljuje u najmanju ruku degutantne fotografije.

Društvenim mrežama kruži fotografija učiteljice Dijane Pelidije sa šajkačom na glavi i to ni manje ni više nego na štandu s velikosrpskom ikonografijom.“

Vijest su ubrzo prenijeli brojni portali u Bosni i Hercegovini, uključujući i OslobođenjeRadiosarajevo i Index.

Nedugo nakon objave, u bh. medijima su se pojavili i prikazi komentara koje je na Facebooku pisala Pelidija.

Izvučeni su oni u kojima je navela da su Bošnjaci nastali od Srba, odnosno da su bivši Srbi, samo su poturice.

Novinar Dnevnog avaza koji je pisao i prvi tekst (potpisan kao I.K.) izdvojio je taj komentar i učiteljicu optužio za širenje velikosrpstva: „A da nije riječ o iznenadnom buđenju velikosrpstva kod Pelidije, dokaz je i status, odnosno, reakcija koju je objavila prije nekoliko godina.

Naime, nakon što su u Kiseljaku pretučene majka i kćerka koje su nosile marame na glavama, Pelidija se oglasila nevjerovatnim komentarom. – I treba, kćerki nabila marametinu, ne pita se je li to primjereno djetetu – napisala je ona.“

Isti dan oglasila se i Dijana Pelidija napisavši svoju reakciju koju je poslala Dnevnom avazu.

Navela je da radi u produženom boravku i da nije imala namjeru nikoga uvrijediti, objavljena fotografija je izvučena iz chat grupe, odnosno nikada nije postavljena javno ili na nečijem profilu i da je imala potpuno drugu konotaciju.

Što se tiče spornog komentara vezanog za majku i kćerku koje su pretučene u Kiseljaku navodi da ga je napisala prije više od dvije godine na nekom portalu, da se komentar nadovezivao na komentare drugih sudionika u raspravi te se pokrenulo pitanje da li djecu treba pokrivati ili ne, pri čemu je ona zauzela stav da ne treba, jer djeca nisu seksualni objekti i da ga je nedugo nakon toga izbrisala jer je shvatila da je njen komentar pogrešno shvaćen.

Za sporni komentar koji su mediji objavili a u kojem stoji da su Bošnjaci poturice, Dijana Pelidija je u svom pismu istaknula da je to bio ironičan odgovor jednom nacionalisti i da to nije njen stav, već stav koji zastupaju nacionalisti kakav je bio i komentator kojem je odgovorila na njegovu provokaciju.

Dalje navodi da je cijeli rat provela u Sarajevu, da nije četnikuša i Srpkinja, kako je vrijeđaju u komentarima i da potiče iz muslimanske porodice, da joj je majka vjernica praktikantica a otac kao pripadnik Armije BiH dva puta ranjen u toku agresije na BiH.

Ubrzo je reagovala i ministrica za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo Zineta Bogunić najavivši da će istražiti slučaj i poduzeti mjere ukoliko zakonske mogućnosti budu dozvoljavale.

Ministar rada i socijalne politike Malik Garibija izjavio je da je nedopustivo da takva osoba uči bilo čiju djecu ukoliko su objavljeni postovi njeni.

Vijest se našla i na portalima u Srbiji i Hrvatskoj.

Jutarnji.hr je dao kraći pregled slučaja, koristeći se objavljenim sadržajima iz bh. medija u kojima su navedene objave Pelidije i njeno pismo upućeno javnosti.

Index.hr je objavio sadržajniji tekst, a objavljeni su i prikazi Facebook komentara koje je Pelidija dala na uvid javnosti u želji da dokaže da njeni stavovi nisu onakvi kakvim ih mediji žele predstaviti.

Slične sadržaje su objavili i mediji iz Srbije.

Preneseni su, uglavnom, skraćeni sadržaji iz medija iz BiH.

Kurir je u naslovu naveo da su roditelji djece zgroženi, iako se to u tekstu uopšte ne spominje.

Online linčovanje

Cijeli slučaj ubrzo se našao na meti komentatora – i onih anonimnih i onih koji su pod punim imenom i prezimenom pisali uvrede na račun Dijane Pelidije.

Komentatori su gnjevno pisali da je treba protjerati iz Sarajeva, da treba da ide u Republiku Srpsku, u Lukavicu, na Romaniju i kod Milorada Dodika.

Komentaori su Pelidiju opuživali za širenje srpskog fašizma, nazivajući je pogrdnim imenima i navodeći da takvima kao ona nije primjereno radno mjesto u školi.

Komentatori se nisu suzdržavali od psovki i uvreda, nazivajući Pelidiju četnikušom koja je dobila posao, raspravljali o njenom nacionalnom identitetu, plati i dio njih je zahtijevao da joj se uruči otkaz.

Primjetno je da su komentatori zamjerili Pelidiji na njenom rječniku, naglasivši da takva osoba ne bi smjela učiti djecu, dok se sami nisu suzdržavali od psovki i uvreda, a među njima je vjerovatno bilo i roditelja maloljetne djece.

Kada je o medijima riječ, najviše komentara je ispisano na portalu Klix, dok je na Facebook stranicama vodećih medija (prvenstveno na Facebook stranici Dnevnog avaza i Klixa) ispisano na hiljade komentara.

Većina ih je sadržavala govor mržnje, što nam ponovo pokazuje da većina građana BiH ne shvata pojam slobode govora.

Sloboda govora ne znači da je dozvoljeno širiti bilo kakav oblik mržnje ili ugrožavanje nečijeg života.

Očito je da je ovakvim komentarima doprinio nedostatak bilo kakve sankcije za napisane uvrede,  a s čim se susrećemo svakodnevno, što je građanima dalo mogućnost da nesmetano šire govor mržnje u online sferi.

Kako je fotografija dospjela u javnost i kako je pokrenuta hajka na Dijanu

Dijana Pelidija navodi da su sporni komentari dospjeli u javnost tako što ih je proslijedio jedan od članova zatvorene Facebook grupe koja broji nešto više od 200 članova i u kojoj je ona jedna od administratorki.

„Jedan od članova grupe kojeg ja ne znam lično i ne znam ništa o njemu osim da je iz Sarajeva konstantno je vrijeđao Srbe u grupi i pokušao da nekoga isprovocira. Taj čovjek je pisao uvrijedljive objave na račun Srba, optuživao grupu da veliča zločine, što apsolutno nije tačno.

Sporni komentar koji je dospio u medije, a u kojem navodim da su Bošnjaci poturice je čista ironija, jer sam se na uvredljivoj objavi koju je postavio pomenuti član grupe sukobila s njim i počela sarkastično navoditi uvrede koje koriste srpski nacionalisti, jer je on vrijeđao Srbe na primitivan nacionalistički  način, pa sam mu ironično htjela pokazati kako bi se on osjećao da ga neko na isti takav način vrijeđa. Dakle, bila je čista ironija. To nisu moji stavovi, to je van pameti. Član koji je postavio objavu isjekao je moje komentare, obrisao objavu i izašao iz grupe.“, objašnjava Dijana kako su sporni komentari dospjeli na društvene mreže i medije.

Navodi da je sliku poslala u grupni chat u kojem je bilo desetak ljudi i da joj nije bila namjera da veliča bilo kakvu ideologiju, već je poslala sliku uz opasku da se štand nalazi u centru Beograda što joj je nevjerovatno.

„Ja sam to poslala kao šprdnju, da se smijemo, a ne da ja nešto veličam. Neko od učesnika chata je proslijedio sliku čovjeku koji je isjekao moje komentare i hajka je pokrenuta na Twitteru, dan prije nego će dospjeti u medije. Od medija je prvi objavio Dnevni avaz, ali je slika prvo kružila po Facebook stranicama koje objavljuju nacionalistički sadržaj i po Fb grupama. To se širilo brzinom svjetlosti.“

Naglašava da bi bilo potpuno šizofreno da veliča srpski nacionalizam nakon rata provedenog u Sarajevu u kojem je gladovala i proživljavala razne traume skupa sa svojim sugrađanima.

Poslije ovog događaja, Dijana je ugasila svoj Facebook profil, jer joj je Inbox bio zatrpan uvredljivim porukama i prijetnjama u kojima su je nazivali četničkom kurvom i drugim pogrdnim imenima.

„Nakon sto je objavljeno da mi je otac ranjen u ratu, počeli su komentari da je bio na strani Srba, odnosno u Vojsci RS. To je van svake pameti, Bošnjak u ratu na Palama, ali eto.“

Dijana je trenutno na bolovanju, jer je ovo bio veoma stresan period za nju. Ističe da su joj ljudi koji je poznaju pružili podršku, da oni znaju ko je ona i da su joj se javili i roditelji njenih bivših i sadašnjih učenika da joj upute riječi podrške.

Kako se boriti protiv online linča?

Iako su online mediji i društvene mreže uveliko olakšale način komunikacije i protoka informacija, ova sfera je još uvijek potpuno neregulisana.

Prijetnje i pogrdne riječi koje građani upućuju jedni drugima, komentari u kojima je sadržan govor mržnje, uvrede na nacionalnoj i rodnoj osnovi, te na osnovu seksualne orijentacije postale su svakodnevna pojava za koju niko ne snosi sankcije.

Profesorica na Odsjeku za komunikologiju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Lejla Turčilo ističe da je online prostor umjesto slobode izražavanja suštinski kreirao anarhiju govora mržnje.

“Sloboda dolazi s odgovornošću, a u online prostoru te odgovornosti ima vrlo malo i svi negiraju vlastitu – ograđuju se portali, čak i društvene mreže, korisnici se kriju iza lažnih profila, itd. Govor mržnje prerasta u ozbiljne pozive na nasilje koje niko ne sankcioniše, niti smatra ozbiljnim iako je uvijek lako moguće da se u realnom prostoru ostvare.“

Dijana Pelidija navodi da su joj u policiji rekli da u njenom slučaju nije bilo fizičkih prijetnji, a i da ih je bilo, to je teško dokazati. Jedino što bi mogla uraditi je angažovati advokata i podnijeti tužbe protiv medija koji su objavljivali sadržaje koji su joj naštetili. Međutim, takvi procesi jako dugo traju i ishod je uvijek neizvjestan.

Profesorica Turčilo kao ključni problem navodi izostanak svake sankcije, konstatujući da je nažalost stepen svijesti većine takav da su sankcije jedino učinkovito rješenje.

„Poziv na nasilje treba smatrati jednakim počinjenom nasilju, i kao takvog ga i tretirati. Dugoročne strategije podizanja nivoa medijske pismenosti i kulture komunikacije su dobre, ali nedovoljne za rješenje problema. Ključno je zakonodavstvo koje bi bilo zasnovano na nultoj toleranciji prema nasilju i pozivu na nasilje u online i offline prostoru“, zaključuje Turčilo.

Vladana Vasić, rukovoditeljica zagovaranja Sarajevskog otvorenog centra, ističe da samostalna reakcija države i njenih institucija kada su u pitanju komentari mržnje i pozivanje na nasilje ispoljeni u online komentarina i na društvenim mrežama u potpunosti izostaje.

„Građanima ostaje da komentare i prijetnje prijave policiji po redovnoj proceduri, no pitanje je na koji način se uopšte prilazi istraživanju počinjenja ove vrste krivičnih djela putem interneta. Osim u Republici Srpskoj, internet, tačnije društvene mreže, nigdje nisu definisane kao javni prostor ili mogući medij izvršenja krivičnog djela, te su reakcije policije na govor mržnje neadekvatne i neujednačene“, objašnjava Vladana Vasić uz zaključak da je neophodan dodatni rad na unapređenju i zakonodavnog okvira i institucionalnih mehanizama da bismo se adekvatno kao društvo mogli nositi s ovim vidom ugrožavanja sigurnosti građana i građanki, koji se samo kod nas smatra novim i teško istraživim.

Belma Buljubašić l media.hr