Predsjednica s tisuću mana. EUFOR kao spasitelj. Tenkovi kao metafora dolaska. Bećirović kao nadređeni. Komšić kao uvreda. I na kraju – Draško Stanivuković kao glas razuma.
– Što god mi mislili o Cvijanović, ona je dobila podršku naroda. Ona ima tisuću mana koje bih naveo, a jedna od najvećih je ta što je u SNSD-u. Ali, kad je preglasana, ne može meni Bećirović ili Komšić… I onda kažu, zašto vi niste podržali da EUFOR dođe uhititi rukovodstvo RS-a, pa zar ne znate da su oni došli na tenkovima. Pa, ta sjenka će njih pratiti do kraja života. Ta sramota da su oni dolazili na tenkovima, ta sramota da su bili protiv Mladića, Karadžića… Sve su to oni radili, pa što će meni ta sramota? Glasali smo i opet bismo. Opet ćemo isto, to je jedino ispravno – kazao je gostujući na BN-u.
Da nije njega, mislio bi čovjek da u Republici Srpskoj ne postoji više ni jedan jedini političar koji zna gdje prestaje stranačka lojalnost, a počinje institucionalna dužnost. Stanivuković je učinio ono što se od civiliziranog političara i očekuje – podržao veto koji je, ma koliko mu bila osobno mrska, uložila legalno izabrana članica Predsjedništva. Ne jer voli Željku Cvijanović, već jer poštuje proceduru.
A procedura je, u zemlji s tri člana Predsjedništva, jasna: preglasani član ima pravo na veto. I to pravo, koliko god se tko zvao, mora biti potvrđeno u entitetskoj skupštini. I tu dolazimo do Stanivukovića. On kaže: “Ne može meni Bećirović ili Komšić određivati što je za RS prihvatljivo.” I, točno kaže.
Jer nije pitanje sviđa li nam se Željka Cvijanović, SNSD, Milorad Dodik ili bilo tko treći. Pitanje je vjerujemo li još u Ustav, u Dayton, u igru u kojoj su pravila ista za sve, ili smo i formalno prešli u režim otvorene selektivnosti gdje se prava primjenjuju samo kad odgovaraju višim političkim silnicama?
Stanivuković jasno povlači crtu. “Glasali smo i opet bismo. To je jedino ispravno.” A to što se SNSD možda ne bi tako ponio – neka ide na dušu SNSD-a. On ne odgovara za njih. On odgovara za sebe.
Tenkovi, SFOR i lažni pacifizam
Kad Stanivuković kaže da je sramota što su “dolazili na tenkovima”, misli na ljude koji su današnji bošnjački politički milje izgrađivali dok su u pozadini škripali gusjenice SFOR-a. Nije on time relativizirao uloge u ratu. Nije on rehabilitirao Mladića ni Karadžića. Nije čak ni branio Dodika. On je samo podsjetio: vi koji sada tražite silu, jednom ste na silu i došli.
I to je ključno. Jer zemlja u kojoj se i dalje u kriznim trenucima zaziva strana čizma, nije suverena. Niti je demokratska.
Platforma za mir: pragmatična RS, mitomanska Federacija
– Ideja je da deblokiramo Bosnu i Hercegovinu, državu u kojoj živimo. RS je međunarodna priznata kroz Dayton u okviru BiH. Bio sam na sastanku s ministrom vanjskih poslova Velike Britanije da bi bio jedan Srbin tamo. Logično da ću biti, da ne čuje britanski ministar samo jednu stranu. Za RS se bori za stolom gdje se diskutira o njoj. A, možda bi se diskutiralo mnogo gore da vi niste tu. U kojem segmentu je za nas važna deblokada? Ljudi moraju znati, deblokadom samo par zakona možemo otvoriti do kraja lipnja Plan rasta i ne mogu vjerovati da to SNSD neće. To je milijarda KM, to bi dobila gotovo svaka općina i grad. Dobili bi vodovod, škole… Pa, zar to nije dovoljan motiv da institucije rade – kazao je.
Stanivuković je, paradoksalno, danas najmoderniji glas iz Republike Srpske. Čovjek koji ide u London jer zna da Srbin mora biti u prostoriji gdje se govori o RS. I da nije tamo, priča bi bila ispričana bez njega. Bez RS. Bez pola države.
Ideja deblokade BiH, koju zagovara kroz Platformu za mir, nije idealizam. To je pragmatizam. Otključajmo tri zakona, povucimo milijardu KM iz EU fondova, obnovimo vodovode, škole, život. Umjesto nacionalnog romantizma, ekonomski realizam.
Draško Stanivuković ne mora nam biti simpatičan. Može biti naporan, teatralan, mlad i neoprezan. Možemo ga smatrati političkim narcisom. Ali jedno je sigurno – kad je trebalo izabrati između prava i političke koristi, on je izabrao pravo.
I u zemlji gdje se sve raspada, i gdje institucije odavno ne znače ništa – to nije mala stvar.
wpDiscuz
