Published On: Tue, Dec 24th, 2013

Dr. sc. Mile Lasić: HNS je, unatoč svim manipulacijama, potreban bh. Hrvatima, pa i zemlji BiH

Pitao me novinar Dnevnog lista Antun Mrkonjić a) što je Hrvatski narodni sabor (HNS)  i što bi mogla biti njegova buudućnost; b) o aktualnom prijeporu dvojice vođa dva HDZ glede  ustroja, legaliteta i legitimiteta HNS-a; c) tko bi sve morao činiti i čime bi s morao baviti HNS? Intervju je objavljen u srijedu, 18. prosinca na cijeloj petoj stranici ove tiskovine, uz najavu na naslovnoj strani i uz redakcijski, izvučeni naslov iz sadržaja: „Kada u HNS-u ne bude Čovića i drugih smiješnih likova, on će biti mjesto za umne i čestite Hrvate“!

Piše: dr. sc. Mile Lasić

Intervju iz Dnevnog lista se u međuvremenu prenosi na portale srodne orijentacije ovoj mostarskoj tiskovini, što s mojom malenkošću nema nikakve veze, ili se na njih osvrću tobož koordinacijske udruge proistekle iz domovinskog rata (priopćenjima prepunim laži o mojemu radu u prošlosti i danas), pa sam odlučio čitateljima portala – za koji  pišem i do kojih mi je stalo – ponuditi na razmišljanje što sam stvarno odgovorio Antunu Mrkonjiću, kad me je već pitao. Bilo bi, dakako, pametnije da sam šutio, kao što šute svi drugi, ali tako se ostaje u maloj bari punoj krokodila, za sva vremena…

1.

Dogododilo se, srećom, što se moralo dogoditi.  S navodnim „Havelom“ na čelu HDZ 1990   se ni toliko nije moglo očekivati. Njegov nasljednik nema uopće dileme je li BiH „naša zemlja“, ili nije, jesu li Hrvati „problem ili dio rješenja“, je li rješenje za sva tri bh. nacionalna i bh. državno pitanje u transnacionalnoj i transetnitetskoj suradnji, te u konačnici u pristupanju BiH Europskoj uniji. Martin Raguž je preuzimanjem stranke koja se ne zove najsretnije, ipak,  otvorio očekivani proces političke pluralizacije među Hrvatima u BiH, uključivo kako od „ethnosa“ napraviti „demos“, to jest od etničke skupine napraviti samosvjesni „politički narod“ unutar BiH, osuđenoj na njezinu višenacionalnost. Za takvo što nije, dakako, dovoljno kazati: „Mi smo konstitutivni narod“. Dakako da je to točno, ali što s time? Treba tek demonstrirati, po uzoru na Nijemce, da svi narodi i svi ljudi trebaju imati jednake šanse bez obzira na njihova krvna zrnca, te tek tako biti „političkim narodom“, jednim od tri, što je sudbina BiH, ili je uopće neće biti. Treba, dakako, usput opovrći i „monopol“ na patriotizam raznim „tihićima“, „izetbegovićima“ i „lagumdžijama“, na poziciju „temeljnog naroda“ i njihov tzv. prirodni patriotizam. Nismo li ovaj film već vidjeli prije 20 godina? Istinski ustavni patriotizam, onaj u Habermasovom smislu, podrazumijeva, naime, poštovati i svoj i  identitete sviju drugih, uključivo i ljudska prava i Ustav i zakone ove zemlje, To znači, biti i Hrvatom i Bosancem i Hercegovcem i Europejcem, u krajnjem: biti privrženikom i vlastitog i višestrukih identiteta. U konačnici, Hrvati moraju prije sviju drugih, i više od drugih, biti  „ustavni patrioti“  ukoliko dobro misle i sebi i drugima. Konstitutirali smo i činimo ovu zemlju i našom i bošnjačkom i srpskom, ali moramo je tek učiniti „političkom zajednicom“ i voljnom „nacijom-državom“ i europskom zemljom u političkom i kulturološkom smislu. Moramo biti, dakle, i „političkim narodom“ a ne samo etničkom skupinom, kako nas tretiraju i  što nam žele neprijatelji višenacionalne zemlje BiH i našega identiteta.

Razlaz dvaju HDZ-ova je, dakle, bio neminovan i hvala nebesima da je do njega i došlo. Gdje svi jednako misle i nema mišljenja. Dominacija HDZ BiH kao etničkog pokreta bh. Hrvata je nedopustiva sa stajališta interesa bh. Hrvata. Takva pozicija mora ustupiti mjesto pluralnom HNS-u u kojem će biti  moguće alternativno misliti i djelovati i kao hrvatska i bosansko-hercegovačka i proeuropejska politička stranka, biti dijelom cjeline, ali ne izgubiti ni vlastiti profil. Budućnost HNS-a je, dakle, posve otvorena knjiga. I bilo je krajnje vrijeme otvoriti pitanje što je HNS, upravo na način kako ga je Martin Raguž  i otvorio…

2.

Mala bara puno krokodila. Stručnjaci za nacionalno pitanje – kao neupitno pitanje – obično nemaju pojma ni o čemu. Ne zna se tko je smiješniji ili žalosniji. Apolegeti HNS-u, kakav je danas, ili protivnici ideje bilo kakvog HNS-a, posebice  među Hrvatima. A ima ih, nažalost, na pretek, i ne samo među tzv. platformašima, jer time plaćaju njihove akademske i političke promidžbe. Oni više i ne znaju što čine, ili su toliko zabrljali da im povratka i nema. Ideja HNS-a stoji, dapače, u izravnoj vezi s mogućnostima tzv. institucionalne ravnopravnosti i/ili institucionalne autonomije, koju tek treba ispuniti sadržajem po uzoru na autonomije dugih višenacionalnih zemalja, Švicarske i Belgije, primjerice. Utoliko je vrijednija od sviju nas, pa i od Čovića i Raguža i njihovih političkih sudbina. Ako HNS ikada zaživi u punom smislu, u njemu mora biti, dakle, mjesta za sve političke (i kulturološke) i interesne opcije kod bh. Hrvata, izuzev radikalno lijevih i desnih, dakako izuzev i lopovskih, klijentelističkih, znate već kojih. U HNS-u mora prosto biti mjesta i za istaknute pojedince koje se ne može zaobići s obzirom na njihov doprinos znaosti, kulturi, et cetera. Jedno je već jasno, ne može HNS imati legitimitet u očima hrvatske, bh. i međunarodne javnosti, pa ni funkcionirati ukoliko je ustrojen i funkcioniran milošću prvoga čovjeka najmoćnije političke stranke među bh. Hrvatima, ili njih par, pa bio među njima i Martin Raguž, svejedno mi je. Ne radi se o suverenitetu, legalitetu i legitimitetu dobivenom milošću kralja-suverena, nego o onomu koji se stječe na izborima i radom izvan politike, na sveučilištima, primjerice. K tomu, HNS ne smije biti transmisija ničije volje i „stroj za glasovanje“, nego „agora“, mjesto za formiranje autentičnog izraza političke volje i potreba bh. hrvatskih ljudi. HNS, pogotovo, ne smije obvezivati na jednoumlje, kako stoji u zadnjem stavku čuvene HNS-ove deklaracije, inspiranom, očigledno, načelom „demokratskog centralizma“. Nije, uostalom, tajna, u tzv. stožernoj stranci, kao i u HNS-u organiziranom po njezinoj slici i prilici, ima itekako „dobrih drugova i komunista“. Političkih i kulturoloških pluralista ima znatno manje …

3.

HNS je – unatoč svim manipulacijama njime i s hrvatskih i bošnjačkih strana – potreban bh. Hrvatima, pa i zemlji BiH, kao što žedna zemlja treba kišu. Ali, ne onakav kakvog ga zamišlja njegov sadašnji predsjednik Dragan Čović i neki smiješni likovi, njegovi potpredsjednici, koji ponavljaju gluposti koje su im kazane da izgovore, ili se upravo njima udvaraju „Bossu“. Takvi kao da nastoje svakog novoga dana da se količinom stupidnosti udvore svome gospodaru. Kad bih bio na njegovom mjestu odmah bih ih se odrekao…

Ne znam kad će doći dan  u kojem ni za Čovića ni za druge smiješne likove u HNS-u  neće biti mjesta. Ali, znam da tek tada bit će mjesta u HNS-u za najumnije i najčestitije među bh. Hrvatima, one koji su sada posve odgurnuti na marginu političkoga i društvenog života. HNS bi, dakle, jednog dana trebao biti sastavljen i od bosanskih i od hercegovačkih Hrvata, kako legitimno izabranih političkih predstavnika određenih razina političkoga organiziranja, tako i od najumnijih i najčestitijih kulturnih i javnih radnika, uključivo vjerske službenike i sveučilišne profesore, one koji su vjerni svojoj struci i savjesti, koji žive i svoj hrvatski identitet, ali i bosanskohercegovački i europejski i time bivaju nadmoćni onima čiji svjetonazor i tzv. zainteresirana perspektiva dopire od Kupresa do Neuma, i od Neuma do Salakovca..

Takav HNS bi se mogao baviti posve kompetentno krucijalnim pitanjem i vlastitoga i višestrukih identiteta, dijeljivim i prenijetim suvereniteom, pitanjima razvoja i europskim integracijama, kao što i priliči krovnoj organizaciji bilo kojega „političkog naroda“. To što Hrvati u BiH takvima još nisu postali nije krivnja samo Bošnjaka, koji se muče s vlastitim identitetom, i/ili Srba koji žive iluziju o sebi i RS-u kao „državi u državi“, nego je primarno  posljedica vlastite političke malodobnosti, govoreći Kantovim jezikom. Za novu hrvatsku i bh. političku i kulturološku samosvijest potrebne su nam, dakle, nove proeuropske političke vođe, čestiti neokaljani ljudi, pa  i nova organizacija HNS-a. U protivnomu, bit će sve kako je već bilo, i već viđeno, samo što će se pojavljivati u još karikaturalnijim formama…