Published On: Uto, stu. 10th, 2015

Dolazi li fra Marković kao pokajnik?

Gučogorski samostan. sv Franje Asiškog obilježava 70. obljetnicu stradanja samostana od partizanske vojske 1945. godine. Upravo tim povodom, fra Velimir Valjan, autor je knjige- spomenice povodom stradanja pod nazivom “Jači od nevolja” što je svakako posebno važno u dokumentaristici Hrvata katolika BiH, posebice srednje Bosne.

____________ piše: Gloria Lujanović l poskok.info 

Međutim, ono što je poprilično paradoksalnoj u ovoj situaciji jest promocija knjige gdje će pored književnika Željka Kocaja i autora fra Velimira Valjana,  svoj stručni osvrt dati i fra Ivo Marković, jedan od prvaka daidžanske misli u BiH. Čime je to fra Marković zaslužio predstavljati ovakvu knjigu – ostaje pitati gvardijana ili  nastaviti živjeti bez odgovora..

Fra Marković je među širom javnosti uglavnom poznat kao dobronamjeran i tolerantan čovjek, potom kao ekumenist i humanist, plemenit i širok fratar  opsjednut čuvanjem Bosne i očuvanjem identiteta bosanskih katolika – upravo onih Hrvata katolika koji će doći na tu promociju knjige i slušati njegovo lamentiranje nad tužnom sudbom gučogorskog samostana, nesretnom položaju katolika u tim bremenitim vremenima. Fra Marković će uliti nadu da smo, ipak, kako i naslov knjige fra Velimira Valjana upućuje “jači od nevolja”.

Suznih će  sarajevskih očiju govoriti o gnusnom partizanskom zločinu. Da, gnusan je to čin partizanske vojske, ne samo požara i uništenja gučogorskog samostana nego sve i jednog sakralnog objekta inače ali teško da bilo što može biti gnusnije od njegove predvidljive i dosadne priče o “hrabrosti katolika Lašvanske doline” koji su izdržali mnoge terore.  Iskreno se nadam kako će i taj u vidu recenzije njegove knjige.

Ima li išta paradoksalnije i licemjernije od činjenice da se fra Marković kao sukreator, otvoreni i javni zagovaratelj politika obespravljivanja bh. Hrvata katolika zadnjih godina , kao sudionik projekta Željko Komšić and Co., senzibilizira i identificira sa patnjama tog istog pučanstva ’45. i partizanskog zločina? 

12227839_435647283296789_7632956234325941203_nFra Marković sve ove godine sjedi desno do fra Ivana Šarčevića, dobiva kojekakve nagrade za poticanje multikulturalnog i tolerantnog društva koje sasvim slučajno stižu na Bistrik za vrijeme ustavnog ograničavanja političkih prava bh. Hrvata. Kao istaknuti član HNV-a pohodio je Milodraž i tamo našao “potrebni mir”, moralno i politički odgaja fra Petra Jeleča uz rahat lokum i vruću kahvu na Baščaršiji..

Ostao je zapamćen po izjavi u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića koja definitivno ide u prilog tom Sarajevu sa šarenom lepezom njegovih stanovnika. Ponosno i sigurno konstatirao je Marković kako “U Zagrebu ima više pokrivenih žena nego u Sarajevu.”

Zamislite situaciju da je ovo recimo izgovorio neki fratar iz Hercegovine, taj isti fra Marković bi ga optužio kao “šuškovca”, “bobanovca” i u konačnici – osobu koja ne poštuje norme drugih konfesija.  Ali kada fra Marković  ovakav termin “pokrivene žene” upotrebljava onda je to jedan urbani fratar koji pored svega ima i smisla za light razgovor.

Dakle, fra Marković i daidžanska svita katolike u srednjoj Bosni doživljavaju isključivo kao katolike u srednjoj Bosni. Njihove teorije o tom kako Hrvati ne postoje su zapravo miroljubiva, plemenita i emancipatorska rješenja uspostave apsolutnih suživotnih staza utabanih multikulturalnošću, međureligijskim dijalogom kojima bi trebali gaziti zanemarujući pritom što će se netko okrznuti slučajno o Komšićevo rame.

Dolazi li  fra Marković kao pokajnik? Hoće li se nakon čitanja recenzije knjige ispričati jer je podržavao Željka Komšića? Neće. Ne kaje se, a kad će i hoće li ikad – ne zna se.

Upravo zbog tog bojkotirajte promociju odlične povijesne knjige. Ne bismo trebali poslušati fra Markovićevu elegiju o tom kako je bilo  kobne 1945.   dokle god nam je sa njim i njemu sličnima ovako kako jest.