Od početka “ukazanja” djeca su govorila da će “Gospa” ostaviti neki znak, vidljiv svima, kao dokaz svojih ukazanja. O tome znaku Vicka piše više puta u svom Dnevniku:
Kada će biti znak, Gospa je odgovarala ovako:
- “Ubrzo će” (27. kolovoza 1981.)
- “Još malo strpljenja” (29. kolovoza 1981.)
- “Samo još malo strpljenja” (31. kolovoza 1981.).
Fra Tomislav Vlašić piše u Kronici, 16. ožujka 1982.: “Vicka kaže da oni znadu dan kad će Gospa ostaviti vidljivi vanjski znak; to je još tajna”!
Dok je Ivan Dragićević, “vidjelac”, bio u sjemeništu u Visokom, članovi prve komisije za Međugorje (1982-84), po biskupovu nalogu, htjeli su provjeriti priču o tzv. “velikom znaku” o kojem se naveliko pričalo i koji se imao uskoro dogoditi. Bilo je ispitivano sve šestero “vidjelaca”. Djeca su trebala odgovoriti na dva pitanja:
- Kakav će Gospa dati znak?
- Kada će se znak dogoditi?
Njih petero nije htjelo odgovoriti na pitanja, braneći se da je “Gospa” zabranila da se o tome govori. No, fra Ivan Dugandžić, član Komisije za Međugorje, kasnije je priznao da je obavijestio fra Tomislava Vlašića o nakani Komisije i biskupa.
Međutim, kako nitko telefonski nije mogao doprijeti do Ivana u Visoko, jer kućni telefon slučajno nije funkcionirao, a članovi komisije dr. Mato Zovkić i dr. Želimir Puljić (sada nadbiskup u Zadru) na vrijeme stigli, postavili su Ivanu pitanja na koja je on spremno odgovorio uvjeravajući članove da mu njegova Gospa nije ništa zabranila.
Izjava je napisana 9. svibnja 1982. u dva primjerka. Jedna je donesena u omotnici na Ordinarijat, zapečaćena i čuvana na sigurnu mjestu, a druga je ostala u Ivana.
Kad je druga kanonska komisija za Međugorje počela djelovati (1984-86), zaželjela je znati što je s tim “velikim znakom” i s tom Ivanovom “omotnicom”. Trojica članova komisije, posjetili su Ivana u Međugorju 7. ožujka 1985. Pred službenom komisijom Ivan je hrabro izjavio da je papir u koverti prazan, “papir ko papir”. Članovi komisije, vrativši se od njega iz Međugorja, s drugim su članovima otvorili njegovu kovertu i našli da je papir ipak ispisan. Evo pitanja njemu i odgovoru od njega:
“1. Kakav će Gospa dati znak?
Gospa je rekla da će ostaviti znak taj znak ja vam kazujem i povjeravam vama znak je: da će biti veliko svetište u Međugorju u čast moga ukazivanja i to svetište mome Liku.
2. Kada će se znak dogoditi?
Znak će se dogododiti u 6 mjesecu
Datum davanja izjave:
Visoko 9.05.1982. god.
Potpis vidioca:
Dragićević Ivan.”
Znak se trebao dogoditi u 6. mjesecu. Kojem 6. mjesecu? Iz konteksta bi se moglo zaključiti da se radi o 6. mjesecu 1982. Ako to nije točno, onda imamo posla s dvosmislenim odgovorima poput proročice Pitije u grčkim Delfima, koja je uvijek dvoznačno odgovarala da je nisi mogao nikada pravo razumjeti i uhvatiti za riječ, odnosno uvijek si je mogao i drukčije shvatiti.
Budući da Ivan nije proročica Pitija iz Delfa, nego dječak iz Međugorja, nema potrebe za velikim naprezanjem moždanih vijuga kako bi se shvatio njegov odgovor na drugo pitanje.
Od svibnja 1982., kada je Ivan dao i potpisao izjavu o “velikom znaku”, prošlo 37 godina, a ne šest mjeseci, s pravom zaključujemo da najavljivanog “velikog znaka” nema, nego ima njegova “velikog uzmaka” koji pokazuje koliko su točne njihove tvrdnje da im se ukaziva Blažena Djevica Marija.
Autoru ovog teksta podhitno promijeniti terapiju i liječnika….najbolje da ode veterinaru