Published On: Sri, stu 14th, 2018

Dokazi (božanske) inteligencije su svuda oko nas

I dok se cijelog života, svim silama trudimo biti iznad Prirode, a ne njen dio, na kraju ne umaknemo Prirodi. Nismo jači. Stvaratelji jesmo, ali ni približno savršenstvu, skladu prvotnog Stvaratelja kojem je bilo dovoljno stvoriti načela, zakone po kojima će se onda sve ostalo razvijati.

Beskrajna svijest je u svemu. I ova naša čovječja tek je djelić sveukupne Svijesti. U našem organizmu, na Zemlji smo joj sigurno najbolji instrument – ono kroz što se ostvaruje. Ali Svijesti je biti i u svemu ostalom – u klasu žita, u pjevu ptice, u mirisu cvijeta, u hrapavosti kamena.

U svakoj materijalnoj formi Svijest pokazuje sebe.

Orhideja je jedan od najljepših cvjetova. Da bi postala onakvom kakvom je vidimo, odradila je mnoštvo nevidljivog posla. Tražila je još kao sjeme točno određenu, svoju vrstu gljiva. Morala je znati prepoznati je, a gljiva je morala reći Da, ja sam tvoja gljiva i ako mislimo obje preživjeti, morat ćemo zajedno. I krenu u simbiozi, jedna potpomaže drugu i zajedno se razviju u cvijet, ne bilo kakav, nego određen za posebne kukce koji će je oploditi.

Orhideja zna procvjetati i ispod zemlje.

Tko zna u kakve simbioze se upuštala sjemenka rajčice da bi mogla izrasti tamo gdje joj ‘nije mjesto’, da bi se mogla pokazati u svoj svojoj rajskoj raskoši? Dok smo se mi bavili svojim poslom, brinuli svoje brige, svisoka gledali na Svijest u drugim formama života, svisoka gledali na druge ljude, sigurnost viđali u što debljim novčanicima, a odnose s drugima promatrali kao omjere pobjeda i poraza…sjemenke su na svojoj razini sklapale saveze, poštovali i ljubili druge, davale se drugima i primale od drugih. Nisu vrištale Svrnite pogled na nas ljudi! Niti molećivo preklinjale hvatajući nam se za noge, kako bismo ih se mogli otresti. Jednostavno su bile. Jesu.

Biti…bez obrazaca, uvjerenja, programa je savršeno stanje. Mi ne možemo samo Biti. Moramo…ma sve moramo, iako ne moramo.

Ne znam govoriti jezikom biljaka, možda i zato što je njihov govor bezvučan, u slikama, u naginjanju s lahorom i vjetrom. Mogu samo u mašti ili na razmeđi misli, u onim rijetkim točkicama kad je jedna misao prošla, a druga još nije uletjela u kavez uma prepoznati koju Riječ. Jedina koju čujem je Poštuj.

Poštuj svaku formu života, u svakoj je Svijest koja je i u tebi.