Dobrodošla draga Europo, no ne možemo problem rješavati na isti način na koji smo ga stvorili…

Pitaju me danas što mislim o posjeti srbijanske vlade bh. vladi i njihovom radnom sastanku. U momentu sam zastala i zamislila se. Što imam da mislim. Sasvim je prirodno da se vlade susjednih zemalja susreću i razgovaraju. Ali se onda sjetim da sve što je prirodno kod nas je neprirodno, pa tako i ovaj susret, valjda.
Pitaju me i što mislim o temama susreta. Vele pričat će se o autocestama, željezničkom saobraćaju, ekonomiji, a najvažnija pitanja će ostaviti po strani. Pardon, ispod tepiha. Najvažnija pitanja su ona koja se odnose na suradnju tužilaštava, oprosta, suočavanja sa prošlošću. Ma hajde, pomislih. Ako su to najvažnija pitanja zbog kojih bi resorni ministri dvije zemlje trebali da se susretnu onda bolje da susreta i nema.

______piše: Sanja Vlaisavljević l poskok.info
Eto, neka je važnije razmijeniti koju poetičnu riječ kako je svima žao zbog svega, ali ćemo i dalje da putujemo kočijama jedni do drugih. Ako uopće odlučimo putovati. Sjetih se kako izgleda ulaz u glavni grad BiH. Mala cesta, gotovo kao seoski puteljak pa ti ujutro od pola sedam do osam i petnaest vozi od Vogošće do Stadiona. Sve polako, natenane. Čemu žurba kad se nitko nikomu nije ispričao kako bi trebalo. I tako vozeći se uzanom cestom dobri vozač će naići na najmanju ploču na kojoj piše “Sarajevo”. Mala ploča, baš kao što je mali i ulaz u grad. A vožnja vlakovima? Ma što to bi? Je li to onaj mali šareni, uglavnom toliko prljavi vagon da se boje i ne vide, što polako od Sarajeva do Visokog i malo dalje vozi. Ne do Srbije i Hrvatske. Pa neće valjda do njih?
Oni su nam neprijatelji. Ma nije zbog neprijatelja nego neka vlakovi ne voze i lijevo i desno zbog BiH. Donijelo bi joj to profit. A imamo i onaj jedan vlak što je nekada Nedžad Branković kupio pa ga svi napali. I neka su. Mislio on da će netko rekonstruirati željezničke pruge. Pa ako uspostavimo promet vlakom, tko će nam vjerovati da nam još uvijek treba pomoć. Ovako, putuješ Bosnom i kraja putovanju nema. Do granice, koje god da kreneš, mali rupičasti put te vodi, a tamo preko granice dočekaju te autoputovi.
Ma, odmah su tu čim pređeš crtu. Ali, ne zaboravimo. Ovi sa lijeve strane već ušli u EU, a ovi drugi samo što nisu. A EU i BiH? Ma što će BiH u EU. Mi smo višestoljetna zemlja, starija od svake EU. Neka EU uđe u Bosnu ako smije. Da vidi što je život u višestoljetnoj zemlji. Neka se prilagodi našoj višestoljetnoj tradiciji. Našim praznim fabrikama, napuštenim pogonima, propalim državnim poduzećima, lopovima koji zavode red po gradovima, ubojicama kojih je svaki dan sve više, neka i njihova djeca uče od naše maloljetničko prestupništvo i vršnjačko nasilje, neka svakodnevno i oni nameću porez na porez, neka nemaju ni oni esencijalnu listu lijekova za najteže bolesti.
Ma kako mi tako neka i oni. Ne trebaju nama nikakve pruge, nikakvi autoputovi, nikakav zračni saobraćaj. Ono nešto kao Bosnia airlines. Ma, kakvi. Tko bi još letio preko naše zemlje i tko bi još presjedao za daleke destinacije u BiH. Na grandioznom sarajevskom aerodromu. Ma što će nama veze sa svijetom? Osim onih kojima tražimo pomoć. Dajte ljudi pomoć, a mi nećemo ništa da radimo. Netko će reći da tako zagovaraju nacionalisti a drugi će reći da je to opće stanje političke svijesti. Svejedno je tko je upravu.
I tako vratimo se opet susretu dvije vlade iz dvije susjedne zemlje. Pričat će oni o ekonomiji umjesto ponovo podupirati ratnu retoriku. Hoće oni, kao što su nekada građani BiH išli na rad u Njemačku i tamo zarađivali novac, da sada takve mogućnosti stvore i za ove dvije zemlje. Hoće nacionalista Zvizdić sa „prevejanim nacionalistom“ Vučićem da sjedne za sto baš kao što to niti jedan antinacionalista od Dejtona do danas uradio nije. Samo pričajte dragi nacionalisti i dođite do kompromisa pa neka vaš nacionalizam svom snagom izgradi autoputove i željeznice, a antinacionalisti neka dozivaju rat, mrtve i prošlost. Neka se njišu kao aveti ovom avetinjskom zemljom. Neka barem na jedan dan razgovor dvije susjedne zemlje pusti dašak svježeg zraka u BiH koja nikada neće biti cjelovite ako nema razgovora sa susjedima. A nijedan veliki problem se ne može riješiti na isti način na koji je napravljen. A napravljen je prekidom ekonomije, putova i željeznica.