Published On: Mon, Jan 28th, 2013

DOBRO DOŠLI U EUROPU: Tri brata u Albaniji zbog krvne osvete od rođenja nisu izašla iz kuće

Tri mala abanska dječaka iz sela Bardhaj, oko 100 km udaljenog od prestonice Tirane, braća Zefi (12) Marsel (7) i Marsela (9), od rođenja nikada nisu izašla iz kuće, iz straha da će biti ubijeni u krvnoj osveti.
Učiteljica dva puta nedjeljno dolazi u kuću da im održi nastavu, a sve što čini normalan dječiji život, kao što je odlazak u školu, igra s vršnjacima, pa čak i šutiranje lopte u vlastitom dvorištu, njima je zabranjeno i nedostižno.
Ova braća su samo troje od oko 900 albanske djece koja čitavog života moraju da se kriju zbog starog albanskog običajnog prava, poznatog kao Kanun.
Kanun porodici ubijene osobe daje pravo na krvnu osvetu, to jest da nekažnjeno ubije ubojicu, ili bilo kog muškog člana njegove porodice, što se često nastavlja sve dotle dok svi muški članovi obiju porodica ne budu pobijeni.
Dječaci grle učiteljicu koja dolazi dva puta nedjeljno da ih uči kod kuće
Ubojstva po pravu na krvu osvetu u Albaniji se nazivaju Gjakmarja, odnosno “uzimanje krvi”, i u pitanju je srednjovjekovni običaj, za koje neki povjesničari tvrde da mu korijeni sežu još iz brončanog doba.

Pod komunističnom vlašću ovaj običaj je bio praktično iskorijenjen, ali sa povratkom demokratije vratio se i on, kao i mnogi drugi aspekti običajnog prava nepilagođeni savremenom dobu.
U današnje vrijeme, oni i dalje utiču na život mnogih Albanaca, bez obzira da li su hrišćani ili muslimani, u oblastima života kao što su porodica, brak, prenos svojne, nadoknada štete i ponašanje u drušvu.
Mada Kanun formalno zabranjuje ubijanje žena, djece i staraca, u praksi se od njega ne preza, naročito kada su u pitanju muška djeca, tako da su ponekad i čitave porodice osuđene na kućni pritvor.

U želji da pomogne ovakvoj djeci, bez vlastite krivice osuđenoj na zatvor, albansko ministarstvo prosvjete je organiziralo učitelje, koji ih posjećuju tri puta nedjeljno i drže im ukupno po deset sati, kako bi stekla makar osnovno obrazovanje.
– Šaljemo nastavnike iz najbližih škola, najradije one koji su djeci predavali i ranije, ako su školu pohađala normalno. Držanje nastave pod ovakvim okolnostima je teško, ali nastavnici čine sve što mogu – kaže zamjenik albanskog ministra prosvjete Halit Šamata.