FRA IVICA MATIĆ (DESNO) S POKLONJENIM KNJIGAMA, KOJE DRŽI U RUCI I DEJANOV PRIJATELJ NEVEN MARINKOVIĆ, PAROH KOPRIVNIČKI
Zeničanin Dejan V. Spaić novim lijepim činom pokazao je da ne treba gubiti vjeru u ljude
Zeničanin Dejan V. Spaić se bavi kolekcionarstvom i opet je ušao u trag vrijednim knjigama (dva misala i Rimski martilogij), otkupio ih i uoči Nove godine ih zvanično, ne poklonio, nego, kako on to kaže, “vratio onima kojima te misne knjige i pripadaju”: Katoličkoj crkvi – samostanu Petrićevac u Banjoj Luci.
– Odlučio sam da pomognem obnovi tamošnjeg knjižnog fonda, ali i cjelokupnoj zajednici, govori Spaić, koji je 2017. Gazi Husrev-begovoj biblioteci takođe vratio dragocjenost, a nedavno i Jevrejskoj zajednici BiH.
U tekstu koji će stajati uz pomenute knjige u samostanu Petrićevac, koji je tokom protekloga rata spaljen, a obližnja crkva srušena, ovaj mladi čovjek je objasnio:
Osjećaj za vječno
“Ja, Dejan V. Spaić, sin Vladimira koji me je naučio organizaciji i da težim i da se borim za veće stvari u životu i tako ostavljam svoj trag, i Muhibe-Svile, koja je usadila u mene ljubav prema knjigama, odnosno pisanoj riječi i osjećaj za neprolazne i vječne vrijednosti, u moći i snazi koju mi je Bog u svojoj milosti podario, vraćam u vlasništvo Rimokatoličke crkve kao dar samostanu Petrićevac, u Banjalučkoj biskupiji, uz pomoć i posredovanje fra Ivice Matića.”
Spaić piše da su misne knjige iz 18. stoljeća sa prostora Bačke, današnje Vojvodine.
– Pripadale su vjerovatno mađarskom narodu, prema onome što sam uspio da saznam, otuđene su u 2. svjetskom ratu i 70-ih godina prošlog stoljeća kupio ih je Abdulah Talundžić, beogradski arhitekt, porijeklom iz Sanskog Mosta, kolekcionar u slobodnom vremenu, inače jedan od osnivača Numizmatičkog društva Srbije 1956. i tako su došle u posjed njegove porodice. U listopadu 2016. otkupljene su od Nesuda Talundžića iz Sanskog Mosta, sina Abdulaha Talundžića i tako su došle u moje vlasništvo, ističe Spaić.
Fra Domagoj Šimić, samostanski vikar i nacionalni duhovni asistent Franjevačke mladeži, Spaićev čin smatra posebno vrijednim zbog činjenice da živimo u vremenu kada mnogi misle samo na sebe.
– Ovaj primjer govori da nikad ne treba gubiti vjeru u ljude, jer postoje i oni koji možda ne znaju čije je nešto, ali znaju da nije njihovo i ne žele to zadržati za sebe, govori fra Domagoj, napominjući da Spaić šalje poruku kako svijet ne počinje od nas, niti se s nama završava.
Dejan je usrećio sve
– Čin se dešava u vrijeme kada mnogi ljudi uzimaju tuđe, pa čak i onda kada im to tuđe ni za šta nije potrebno. Spaić ovo nije ni od koga uzeo, on je do knjiga došao na legalan, mukotrpan način, ali ih želi vratiti tamo gdje je siguran da će biti bolje čuvane, i da je tako ispravnije. Knjižnica nije vlasništvo jednog čovjeka, niti jednog naroda, nego cijelog ljudskog roda, naglašava nam fra Ivica Matića, sanski župnik, podsjećajući na to da svi vjernici baštine deset Božijih zapovijesti.
– Deveta od njih kaže Ne poželi nikakvu tuđu stvar, a kamoli da je zadržiš za sebe. Dejan je usrećio sve one koji će imati koristi od ovih knjiga, ali i one koji su doprinijeli da se to desi. Jer, Bog nagrađuje ne samo one koji učine dobro djelo nego i sve koji u tome imaju svoj udio. Mi ne dolazimo na ovaj svijet sami, Bog je dao pet različitih prstiju na ruci, a svi zajedno su u skladu, govori fra Ivica.
A Dejan V. Spaić kaže da se opire “svim silama i svom svojom snagom ‘kulturi pljačke i otimačine’, kojima nisam nimalo impresioniran”.
– Zdrav razum mi ne dozvoljava da me neko ubjeđuje da je dobro što neko pljačka nešto od moga naslijeđa, kulture, imovine jer će, kao, on to isto bolje od mene da udomi. Poznat je primjer sa reljefima i kipovima Partenona iz Atine, koji su ukradeni i koji već 200 godina krase Britanski muzej, bez ikakvog prava. Jer, sila Boga ne moli.
Ali i Bog silu ne voli, ističe Dejan, uvjeren da je najljepše kada uradiš nešto bez ikakvog interesa za sebe i pomogneš drugome, prenosi Oslobođenje.ba
O kakvom je dobročinitelju riječ upoznajte u linkovima ispod.
Impresivno! Svaka čast!
wpDiscuz