Projekt Platforme, onakav potpuno lakrdijaški i neustavan, formiran je na načelu Ne Trećem. “Prodržavna elita” slabljenjem države odlučila je spašavati “državu”, na principu kršenja Ustava , pa se uspostava vlasti pravdala nedopustivom rečenicom o stolnom gradu koju je Čović iznio u izbornu večer, na način da su se eto oformile patriotske snage koje neće dozvoliti trećizaciju Federacije, niti njenu blokadu što je jako bitno da sistem funkcionira jelte, iako većina građana FBIH ne kuži zašto je to i kome bitno osim njima, političkim elitama, budući da se standard u FBIH nije pogoršao u vrijeme dok vlast nije uspostavljena. Štoviše, znatno se pogoršao njenom uspostavom i dolaskom bošnjačkih nacionalsocijalista i hrvatskih ustašoida na tron. Od tada urušavanje FBIH ne prestaje a standard bošnjačkog čovjeka građanina jednako pada. Bez obzira što mrski Hrvati nisu u vlasti. I cijela vlast formirana je na građanskom principu jedan čovjek jedan glas. Što je jako bitno za nastavak priče…
________piše: Nikola Zirdum l poskok.info
Od Čovića se tražilo da povuče tu zlokobnu rečenicu i izrazi lojalnost Federaciji kako bi dobio ulaznicu u vladu. Iako je Inzko plaćen da štiti ustavni poredak FBIH, prema novom Inzko-Moonovom tefteru u entitetu koji je preko noći postao čitluk tu ulaznicu daje ti Avlija, ne izborni rezultat. Europa navodno nije znala da je Inzko dvostruki igrač, i da u Bosni provodi interese austrijskog kapitala, dok ga plaća Unija da u toj istoj Bosni štiti ono što je potpisano. Da bi izabrani predstavnici jednog konstitutivnog naroda ušli u vlast nebitan je bio njihov program. Prema osnovnom načelu inzkomunizma, bitno je da se dodvorite programu Avlije i prilagodite željama većeg naroda. Time je obesmišljen princip Federacije. Iako je ona sama po sebi besmislena.
Što naime znači konstitutivnost u FBIH ako malobrojniji konstituient mora prilagoditi svoj politički program želi li biti dio vlasti? I kako se u tom slučaju može govoriti o njegovoj ravnopravnosti? Istovremeno to pravilo ne vrijedi za pobjednike u većem federalnom narodu. Oni se nikome ne moraju prilagoditi. Oni su osovina vlasti, a prema inzkomunistima, ostatak se ljepi na njih onoliko koliko je spreman odustati od vlastitih načela. Zato su se pravaši super uklopili. Oni su za vlast bili nekad davno spremni odustati ne samo od načela nego i od Dalmacije npr. I šurovati s najvećim zlodusima povijesti. Povijest se ponavlja…
Primjerice kod Bošnjaka može pobjediti stranka koja se zalaže za izgradnju nukleranih elektrana. Kod Hrvata istovremeno može pobjediti stranka zelenih koja se zalaže za stroge ekološke programe. Apsurd Federacije je taj , da prema postojećem Ustavu te dvije stranke moraju biti dio vlasti iako imaju potpuno suprotstavljene programe. Tako je i danas.
Sve bošnjačke stranke zalažu se za stroge centralističke programe s par blagih varijacija. Svaki spomen izborne jedinice, hrvatske federalne jedinice nedopustiv je. Dopustivo je tek govoriti o multietničkim regijama. Na način da u svakoj bude prisutna dominacija najmnogobrojnijeg naroda.
Sve hrvatske stranke istovremeno su autonomaške i zalažu se za što efikasniju federalizaciju zemlje. Smatraju da će država jačati što se prije rješi nacionalno pitanje a rješenje tog pitanja vide u jakoj državnoj vladi sa etničkim federalnim jedinicama. Budući da bi i hrvatska federalna jedinica u takvom modelu bila sastavljena od više odijeljenih teritorija, ne postoji logika po kojoj bi se takav hrvatski prijedlog mogao prokazati kao separatistički. Jer kako bi to sutradan iz BIH Hrvati odcjepili Kreševo, Žepče ili Živinice?
Ta dva, u suštini suprotstavljena principa, redovno pobjeđuju kod Bošnjaka i kod Hrvata. Rezultati svih izbora dokazuju da je nacionalno pitanje osnovno pitanje u BIH. Da nije nacionalisti ne bi pobjeđivali. Prema Ustavu FBIH dva suprotstavljena nacionalizma moraju nužno tvoriti vlast. I u tome leži sam apsurd Federacije. Jedni su za nuklerke, drugi za ekologiju. Al moraju biti u koaliciji.
Iako i bošnjačke elite shvaćaju da bi model stvarne etničke federalizacije BIH znatno pojeftinio zemlju, ojačao patriotizam i trećeg naroda prema BiH, jer bi BIH konačno postala i hrvatska kako to uostalom u Zavnobihu piše. Ovako ostaje srpska, bošnjačka i Komšićeva.
Iako bi taj model s dnevnog reda skinuo nacionalne a doveo neke druge teme, budući da bi nacionalizam u nacionalno rasterećenom društvu postao besmislen, iako bi takav potakao politički pluralizam među sva tri naroda u BIH, jačanje anacionalnih stranaka i razvoj stvarnog a ne umjetnog građanskog društva , oni ne odustaju od nacionalističke retorike. Znaju da ona na političkom tržištu vrijedi. I da se u Bošnjaka jednako dobro prodaje kao i kod ostala dva naroda.
Taj model federalizacije zemlje, koji je u ostatku Europe svakodnevnica u uređenju modernih europskih država u Avliji se doživljava kao sotonski stih. Zbog njeg čak i Tihić čupa ono malo kose. Zbog njeg se zvecka oružjem i ponavljaju frazetine kako se Bosna nije uspjela podijeliti u ratu pa neće ni u miru i kako će to ABIH opet sve obraniti. Iako je ABIH izgubila sve bitke osim one protiv Abdićeve vojske, Bosna ovakva kakva je podijeljena je puno prije rata. A dijelio ju je kako je tko stigao. Prvo Europljani, potom Ameri. No pamte se samo Franjo i Slobo. Nikako i Alija koji je nudio cijele dijelove BIH mrskim agresorima i potpisao nekoliko podjela prije Daytona, povukavši potpis s one ključne podjele koja je jamčila mir prije samog rata. Coutillierove. Na nagovor koga drugog nego Amera. Onih istih koji od tada kontroliraju kaos u BIH ne dopuštajući da EU u BIH preuzme jaču ulogu i primjeni europski federalizam kakav je na snazi u Belgiji, Švicarskoj, Britaniji, Njemačkoj, Španjolskoj…
Danas je BIH nesuvislo i skupo opet podijeljena na dvije velike države i deset malih.Al bez suštinskog federalizma i stvarne ravnopravnosti građana i naroda. Iako ta činjenica smeta iluzionistima bošnjačke državnosti, i nevoljko to moram reći, neka se ne naljute ljute komšije, al Hrvati danas u BIH imaju 4 entiteta i pola jednog.
U četiri i pol hrvatska entiteta pripadnici malobrojnijeg naroda žive znatno bolje nego Hrvati u bošnjačkim entitetima i RS-u. (Ako naravno izuzmemo Komšića, Vlajkija, Budimira i ostale profesionalne Hrvate). U hrvatskim entitetima Hrvati zapošljavaju Bošnjake i Srbe u svojim tvrtkama, počesto im zbog truda daju i najodgovornije pozicije u firmama. Najveći povratak manjinskih naroda na prostore pod dominacijom većeg događa se u 4 i pol hrvatska entiteta. Taj povratak bošnjački mediji nazivaju apartheidom. Budući da nema povratka Hrvata u gradove pod bošnjačkom dominacijom u bošnjačkim sredinama nema apartheida. To je dokaz da su Bošnjaci bolji ljudi od nas Hrvata.
Jedini preostali multietnički dio BIH predstavljaju 4 i pol hrvatska entiteta u BIH, što je uostalom pokazao i popis stanovništva. Koji je skinuo još jednu iluziju. Onu kako je Hrvata manje od 10%. Ono kad su dobroćudni susjedi koji žele suživot najavljivali kako će nas proglasiti manjinom u FBIH i time ozakoniti rezultate rata. Što se nikako ne smije opet dogoditi u Srpskoj Bošnjacima. Ozakonjenje rata nad Hrvatima tako je postala poželjna bošnjačka politička doskočica a ozakonjenje rata nad Bošnjacima u “državnim” medijima zove se postratni genocid.
Naime u 4 i pol hrvatska entiteta došlo je do porasta broja Hrvata. Tamo di je bio HVO. Tamo di nije bio HVO tamo nema Hrvata. Nevjerojatan je uspjeh Tuđmanove i Šuškove puške. Na svim područjima na kojima je bila VRS i ABiH Frano i Gojsko uspjeli su počistiti gotovo sve Hrvate. Iako je otpor ABIHI i VRS-a bio ogroman, i iako su dobri Bošnjaci svim silama nastojali zaustaviti Tuđmana i Šuška da ih ne protjeraju, njih dva pomeli su gotovo 200.000 Hrvata. Milijun i pol Bošnjaka i milijun u sto tisuća Srba bilo je nemoćno pred naletom tuđmanista i šuškista koji su upadali u bošnjačke i srpske gradove i protjerivali Hrvate iz njih. Kako je to urađeno još i danas je tajna koju znaju samo Ante Tomić, Drago Bojić i Petar Jeleč. Uskoro se očekuje i da nam to pojasne. Jer mi smo glupi i ništa ne kužimo.
Bez obzira na tu činjenicu da Hrvati u BIH dan danas jedini žive multietnički život u BIH, i jedini predlažu europsko rješenje za BIH, multietnička Europa kakvoj joj obično eufemistički tepamo, u praksi zajednica etnički očišćenih i genocidnih država, genocidnijih od same Srpske zamislite, glavne krivce u BIH ne vidi ni u bošnjačkim centralistima niti u srpskim separatistima. Apsurdno, glavni krivci za opstanak BIH su Hrvati, oni isti koji predlažu jedini mogući dugoročni model opstanka Bosne i Hercegovine i ne dozvoljavaju da se preko njihoviih leđa rješava pitanje Sejdića i Fincija. Iako ništa nemaju protiv toga da i Sejdić i Finci žive ko ljudi. Zašto se pak Sejdići i Finciji kao pripadnici diskriminirane manjine ne solidariziraju sa diskriminiranim narodom nego stoje uz bok majorizatorima također nije poznato. To će nam isto objasniti Ante, Petar i Drago. Mi to nikako da shvatimo.
Nakon ovog ponavljanja štiva za kojeg smatram da je obvezan jer svakodnevno srećem Hrvate u BIH koji znaju što je Perković danas jeo, al ne znaju što im se radi o glavi, vraćam se na temu Trećeg.
Politička farsa zvana Platforma u kojoj elita samoproglašene državotvorne Avlije nameće manjem narodu u Federaciji vlast , ipak ima nekoliko dobrih posljedica.
Prvi čovjek socijalnih poticaja za vlastite tvrtke Lijanović i prvi čovjek neofašista u manjeg dijela nepismenih BH Hrvata Zvonko Jurišić trajno su kompromitirani i uskoro nestaju s političke scene u BIH. Jedan bi trebao u prošlost drugi u Zenicu. Ako je ljubav HSP-a i NSRZB-a imala i svoju praktičnu stranu nije isključeno da oba završe u Zenici.
Uloga Ossteriche Hipocrate Representativa u BIH Valentina Inzka i baletana iz američke ambasade koji je u međuvremenu otrčao uništavati neku drugu američku koloniju nakon što je ovdje uveo kaos također je diskreditirana. Inzko je, za ljubav austrijskim bankama, potpuno korumpirao ured OHR-a. Danas se s tim uredom svatko pametan u BIH šprda. Inzkov ugled u BIH ravan je npr. Budimirovom. Ne postoji. I obojicu ih se doživljava kao lutke o koncu.
Prvi čovjek bošnjačkog nacionalsocijalizma Zlatko Lagumdžija denunciran je kao nesposoban i konfliktan političar koji puno zuji a malo meda daje te mu prijeti politički potop a sa broda mu bježe glavni mornari. Ujedno je raskrinkano lažno lice bošnjačke socijaldemokracije. Koje , sad vidimo, to nikada nije niti bilo. U BiH su bili i ostali samo nacionalisti. Na sve tri strane. Jer je to jedina roba, koja se u nacionalno naelektriziranom društvu jedina uspješno prodaje.
Ujedno je srušen mit o tome kako će rušenjem nacionalizma, kad građanski orijentirane snage, naravno bošnjačke, preuzmu vlast u Federaciji i naprave građansku vladu, bez Hrvata koji koče progres zemlje, svima nama biti bolje. Pa i tim Hrvatima koji će u konačnici progledati.
Umjesto toga događa se potop. Korupcija sva tri nivoa vlasti, izvršne, zakonodavne, sudske, pad standarda, rast nacionalizama i raskol među etničkim skupinama veći su nego nakon samog rata.
I to je ujedno najbolja dobit platforme. Činjenica da većinski narod u BIH konačno nakon ovog nešto mora shvatiti.
Vlast naime u FBIH pun mandat imaju Bošnjaci. Sve nadzorne odbore, kako bošnjačkih tako i hrvatskih tvrtki kontroliraju Bošnjaci. A standard, i sve ostalo, perspektiva, građanska prava, sve ostalo je pogoršano a narod je gladniji nego ikada.
Ako je kod bošnjačkih glasača do sada uspijevala propaganda kako su za svo zlo koje oni danas trpe krivi baš oni drugi od sutra to više ne bi smjelo biti tako.
Nešto slično Hitler je prije holokausta u Njemačkoj radio propagandom preko državnih medija, pojašnjavajući glupom Švabi da to što on loše živi nije posljedica nečeg trećeg nego činjenice da mu susjed Židov živi dobro. Što susjed Židov bude živio lošije jamačno će Švabo živjeti bolje.
Tako nekako, samo u blažoj varijanti, bilo je sve ove godine i u Bošnjaka. Pod blagoslovom Europskih parlamentaraca i američke ambasade u BIH Bošnjacima je dozvoljen otvoreni fašizam s državnih medija , i retorika kakvu smo navikli slušati prije samog rata. Prosječan turist koji bi se zatekao u BIH nakon odgledanog FTV dnevnika pitao bi se je li se ovdje sprema neka nova bošnjačka intifada protiv ovovremenih bosanskih Židova. O kojoj je recimo mlađi Izetbegović otvoreno govorio kazavši “da su se Bošnjaci stiskli i da se nemogu više stiskati”.
Krivci su bili redovno genocidni Srbi no kako se shvatilo da Srbima ne mogu ništa, zadnjih godina na tapeti su sve češće bili fašistoidni Hrvati. Tako bi svaki put, kad bi gladni Bošnjak izišao s kamenom u ruci pred zgradu Predsjedništva ili Vlade FBIH u Avliji rušiti vlast i tražiti bolji standard isti bio zaustavljen grubim glasom Bakira Hadžiomerovića s FTV-a koji je tom istom poštenom Bošnjaku prosvjedniku pojasnio da to što on nema što jesti nije posljedica loše bošnjačke politike, korupcije u SDA i SDP redovima, činjenice da klan Izetbegović i kasta Lagumdžijina po New Yorku i Londonu kupuju potomcima tvrtke i stanove bošnjačkim parama, nego činjenica da im Srbi ili Hrvati, oni koji prijete Bosni, ne daju jesti. Naravno koga je Bakir u to vrijeme branio ovisilo je od tog koja bošnjačka nacionalna stranka u to vrijeme drma FTV-om.
Zadnjih godina kompletan bošnjački narod u BIH uvjeravao se da će njegova sreća rasti što prosječan Srbin ili prosječan Hrvat budu nesretniji. Sreća Bošnjaka nije ležala u otvaranju novih radnih mjesta u Tuzli i Zenici nego u činjenici da Hrvatima ne daju pravo na vlastiti TV kanal ili ne dao Bog Treći entitet.
Međutim na proljeće kad se dogodi slom bošnjačke iluzije, kad gladni Bošnjak bude tražio Nikšićevu glavu i postavljao pitanje o Zlatkovim nekretninama u svjetinu im neće moći baciti niti jednog Hrvata da ga jedu. Nema više Čovića, ne može se plašiti njime jer pune 4 godine nije sudjelovao u kreiranju njihovih života, Budimir je odavno bošnjačko meso a od Jurišića se nitko pametan nije najeo.Činjenica da Mostar još uvijek nije Stolni grad ništa nije popravila standard Bošnjaka. Činjenica da Hrvati nemaju TV kanal niti vlastitu federalnu jedinicu ne može nahraniti sedmero gladne djece u predgrađu Sarajeva.
Konačno će bošnjačka elita morati porazgovarati sa vlastitim narodom oči u oči i reći im istinu koju nikad nisu smjeli:
Drugovi i gospodo, mi nismo dobili ovaj rat, lažemo vas punih 15 godina. ABIH je izgubila gotovo sve bitke, radila je zločine kao i drugi, što dokazuje etnička homogenost naših prostora, bili smo najveće žrtve al bili smo negdje i najgori agresori, naša realnost je takva da moramo , ako želimo prosperitetnu BIH uvažavati i prohtjeve i potrebe i drugih naših sugrađana koji nisu Bošnjaci. Nije svaka ideja koja dođe iz Banjaluke ili iz Mostara nužno antidržavna.
Zatrovali smo odnose s Hrvatima, od njih napravili neprijatelje Federacije, ljude drugog ranga. Moramo ozbiljno razmotriti je li okrupnjavanje kantona i Federalizacija cijele BIH racionalno i dugoročno rješenje za stabilnu BIH. Inače nam prijeti potpuni slom zemlje i kaos koji nećemo moći kontrolirati. Nacionalni interes Bošnjaka je opstanak države. Svaka politika koja nas vodi kraju te države mora stati, pa bila ona i naša.
I to je ujedno glavna vrijednost Platforme.
Ako se bošnjački čovjek u ove 4 godine nije osvjestio, da njegov prosperitet ne leži u nesreći drugih, da Treći entitet nije problem nego rješenje za mirnu i jeftiniju BIH, ako i dalje živi u nadi kako će već sutra zemlja koja nema nikakvu perspektivu sa 14 vlada , preko noći postati ugodno mjesto za življenje, kada će se to osvjestiti?
Ne dogodi li se istovremeno kod bošnjačke političke elite katarza, i ne progovore li neke nove generacije bošnjačkih intelektualaca koje ne pate od dogmi i ne žele biti dio samodopadne družine političkih neandretalaca, znane i kao Krug99, družine koji se godinama vrti u krugu vlastite utopijske fikcije, BIH , sa tako radikaliziranom i politički autarkičnom elitom, ne samo kod Bošnjaka, jednostavno neće moći opstati. No nužno je da se ta promjena dogodi upravo kod najbrojnijeg naroda. Jer odustajanjem te elite od utopijskog projekta centralizma i srpske i hrvatske elite morat će biti spremne na odustajanje od maksimalističkih zahtijeva.
Puno jače carevine, države s puno jačim ekonomijama i vojskama raspale su se ko kule od karata usljed puno ozbiljnijih centralističkih projekata od ovoh kakav je bošnjački. Šta je jedna mala BIH za sve to? Potemkinovo selo od države o kojem samo puki splet okolnosti i činjenica da svjetske sile tu trenutno peru neku lovu, odlučuje hoće li je sutra biti ili neće.
Sve ove godine bošnjačka elita bavi se pitanjem kako Hrvate odvratiti od ideje Trećeg a Srbe pretvoriti u patriote BIH koji rijetko i nevoljko spominju Republiku Srpsku, koje se stide, te plavo žutim zastavama mašu po Banjaluci kada Džeko da gol. Lijepa je to želja.
No pravo pitanje koje si bošnjački mislioci BH zbilje trebaju postaviti nije ovo gore. Pravo pitanje je što ako Hrvati doista odustanu od ideje Trećeg entiteta? Budući da “Da Trećem” znači “Da” i Bosni i Hercegovini. Što će se dogoditi kada Hrvati u BIH kažu više nas ne zanima niti ta ideja Trećeg i kada 50% građana BIH bude protiv BIH, a dva od tri naroda budu željela njen raspad?
Cijelo vrijeme se Treći predstavlja kao mjesto hrvatskog šovinizma u kojem se traže nekakva nova prava, a prešućuje se da bi se uspostavom Trećeg, kao jednog od tri građanska bosanskohercegovačka entiteta stvorila ne samo pravedna i funkcionalna država nego bi se kroz prava uvele i obveze tog entiteta prema državi. Ono što Hrvati vide u Trećem to Bošnjaci već imaju u FBIH i to žele vidjeti na razini BIH. Nije li licemjerno da ono što tražiš za sebe odričeš drugome?
Što će tada, kada Hrvati odustanu od svoje vizije BIH, i kada politička većina bude otvoreno nastupala protiv BIH, bošnjački lideri ponuditi svom narodu kao odgovor gdje su doveli odnose sa ostala dva naroda u BIH? I hoće li oni stati tada u prvi red obrane BIH ili će opet slati tuđu djecu u njihove sukobe?
Neopisivo je sladak no ujedno naivan patriotizam prostog bošnjačkog čovjeka, koji ne shvaća koliko je zapravo potporom centralističkim opcijama, koje opet vode još prostiji bošnjački karijeristi, profiteri i tehnomenadžeri doveo BIH do samog ruba opstanka. Jačanjem centralističkih ideja Avlija je od federalnih partnera napravila neprijatelje i nezaustavljivo Banja Luku i Mostar gurnula u zagrljaj što je prirodan slijed stvari. Slična posljedica događala se u svakoj višenacionalnoj propaloj državi Europe u kojoj je jedan nacionalizam, onaj većinski posegnuo za centralizmom.
Slovenci , Hrvati, Bošnjaci, Makedonsi i Albanci bili su ko braća dok je trajalo divljanje srpskog centralizma u Jugoslaviji. Koji joj je na kraju i presudio kako je presudio. Sličnu stvar doživjela je Austrougarska. Nitko nije mogao više zaustaviti Hrvate da se pridruže projektu prve Jugoslavije, izvorno hrvatske ideje, iako im je pred raspad Monarhije, prestolonasljednik Ferdinand nudio rekonstrukciju Monarhije u trojnu Federaciju ostanu li lojani Beču. Hoće li sutra Hrvati , kada im Bošnjaci budu nudili entitet samo da ostanu lojalni državi postupiti isto ili će kao i tada pokazati Saraju šakom do lakta ostaje za vidjeti.
Jedno je sigurno. Ponovi li se suludi projekt Komšić ili još luđi projekt Platforme na razini Federacije, četiri i pol hrvatska entiteta prema europskom pravu i svjetskoj povelji o pravima suverenih naroda morat će proglasiti izlazak iz Federacije, i prenijeti ovlasti na državu te preusmjeriti sve uplate sa federalne kase na državnu. Međunarodno pravo u tome ih neće moći zaustaviti.Štoviše međunarodno pravo bit će im osnova za taj čin. Da Hrvati imaju smjelu, nekorumpiranu i podmlađenu političku elitu koja ne odgovora nikome, kojoj se ne može upakovati nikakav grijeh prošlosti, i koja se nitikog ne boji, to bi već bilo i učinjeno. Legalna je to praksa koja se događala u mnoštvu zemalja svijeta kada bi srednja razina vlasti postala problematična. I pravno, taj im čin nitko neće moći osporiti, a koji to bošnjački lider će tada preuzeti odgovornost za raspad Federacije ostaje za vidjeti.
Kao što je 1914.-a godina bila sudbonosna za Europu, budući da je u njoj puklo, na BIH se danas testira pitanje same Europe. Bude li EU u BIH primjenjivala i zahtijevala drugačije standarde od onih koje primjenjuje u svom dvorištu, kad uređuje svoje višenacionalne zemlje, i bude li od građana BIH tražila da uđu u neki novi pokus, ideja Europske unije mogla bi se slomiti baš opet u Sarajevu. I to točno 100 godina nakon 1914.
wpDiscuz