Godine 1212., na tisuće nenaoružane zemlje krenulo je iz sjeverne Francuske i zapadne Njemačke kako bi oduzeli Jeruzalem muslimanima.
Tijekom 11. i 13. stoljeća, kršćani su napravili sedam križarskih pohoda, no dječji je pohod svakako bio najbizraniji od svih. Iako nikad nije službeno odobren, sam pohod bio je potpuna katastrofa. Nitko od djece zapravo niti nije došao do tzv. Svete zemlje.
Prema izvoru iz 13. stoljeća, Chronica regia Coloniensis (Kraljevska kronika Kölna), Dječji križarski rat započeo je oko Uskrsa ili Pedesetnice 1212.: “Tisuće dječaka, u dobi od šest godina, pa do pune zrelosti, napustilo je plugove ili kolica koja su vozili, ovce na ispaši i sve ostalo što su radili. Učinili su to unatoč željama njihovih roditelja, rođaka i prijatelja, koji su ih pokušali odvratiti. Odjednom su jedan za drugim trčali da uzmu križ. I tako, u skupinama od po 20, ili 50, ili 100, uzeli su zastave i počeli svoj put prema Jeruzalemu.”
Djeca su tvrdila da je u pitanju božanska volja koja ih je navela da krenu u taj križarski rat.
Prema drugim povijesnim izvorima izvjesni dječak počeo je propovijedati tvrdeći da ga je posjetio Isus i naložio mu da predvodi sljedeći križarski rat. Moderna istraživanja
Prema novijim istraživanjima čini se da su se dogodila dva pokreta tijekom 1212.: u Francuskoj i u Njemačkoj. Sličnosti dvaju spomenutih događaja potakle su kasnije kroničare da ih spoje u jednu jedinstvenu priču. U prvom događaju, Nikolas, njemački pastir, predvodio je u rano proljeće 1212. jednu skupinu kroz Alpe u Italiju. Oko 7000 ljudi pristiglo je u Genovu kasno u kolovozu.
No njihovi planovi izjalovili su se kad se voda nije razdvojila kako im je bilo obećano i družina se raspala. Neki su se vratili kući, neki su možda otišli u Rim, a ostali su možda otputovali niz Rhonu u Marseilles gdje su vjerojatno bili prodani u roblje. Malo ih se vratilo kućama, a niti jedan nije stigao u Svetu Zemlju. Drugi pokret predvodio je “dječak pastir” imenom Stephen de Cloyes nedaleko od sela Chateaudin, koji je u lipnju ustvrdio da je dobio pismo od Isusa za francuskog kralja. Privukavši mnoštvo od preko 30000 sljedbenika, zaputio se u Saint-Denis gdje je viđen kako izvodi čuda.
Prodani u roblje i pomrli Nizom navodnih proročanstava i čuda pridobili su značajno mnoštvo sljedbenika, uključujući možda čak i 20000 djece. Poveli su svoje sljedbenike na jug prema Sredozemnom Moru, gdje su, smatra se, vjerovali da će se more rastvoriti kad dođu, kako bi on i njegovi sljedbenici mogli nastaviti pohod prema Jeruzalemu.
No rastvaranje mora se nije dogodilo. Dva trgovca ponudila su prijevoz za onoliko djece koliko je moglo stati na sedam brodova. Djeca su tada bila ili odvezena u Tunis i prodana u roblje, ili su poginula u brodolomu. Prema nekim izvještajima, djeca nikad nisu ni došla do mora, umrijevši ranije ili odustavši od pohoda zbog gladi i iscrpljenosti.