Predstavnici američkog vladajućeg establišmenta su taman odahnuli kada se ispostavilo da britanski kontroverzni političar Boris Johnson neće postati novi premijer mada je bio vrlo istaknut za vrijeme Brexit kampanje zalažući se (kontra želje SAD-a) za izlazak Britanije iz EU. Nikako im se nije sviđala ideja da novi premijer postane čovjek koji se želi zajedno sa sirijskim predsjednikom Assadom i ruskim predsjednikom Putinom boriti protiv terorizma.
No, jučer je ipak uslijedio šok – naime, nova premijerka Theresa May postavila ga je na funkciju ministra vanjskih poslova. Drugim riječima, Boris se sada nalazi na mjestu gdje njegovi vanjskopolitički stavovi mogu imati najveći utjecaj.
Tko je zapravo on? Boris Johnson je rođen u SAD-u, u New Yorku (ima dvojno državljanstvo). Član je Konzervativne stranke, no njegovi stavovi se često razlikuju od većine njegovih kolega. Jedni ga smatraju humorističnom i zabavnom osobom koja je znatno pristupačnija od tradicionalnih konzervativaca. Drugi pak tvrde da je lijen, nepošten te da koristi rasističku i homofobnu retoriku – ne čudi da su ga neki stoga proglasili “britanskim Donaldom Trumpom”.
Mnogi su ga prozvali i “Putinovim apologetom” kada je rekao da je EU također odgovorna za rat u Ukrajini.
No, Johnson uistinu ima vrlo drugačije stavove od establišmenta, naročito kada je riječ o vanjskoj politici. Naime, u prosincu prošle godine objavio je tekst u listu The Telegraph u kojem poziva na suradnju s Vladimirom Putinom i Basharom al-Assadom u Siriji.
U tom tekstu pozvao je na ujedinjenje svih sila u borbi protiv ISIL-ovog terorizma, a to je zapravo gotovo identičan stav kojeg zastupaju Assad i Putin.
Nema sumnje da će Johnson protresti britansku diplomaciju. Riječ je o čovjeku koji je jednom ciljeve EU-a usporedio s ciljevima Adolfa Hitlera i Napoleona. Pitanje je i kako će ga dočekati u SAD-u imajući u vidu da je rekao kako Obama nije sklon Britaniji jer “njegovi preci nisu voljeli britanski imperij” (Obamin otac je iz Kenije, a Kenija je bila britanska kolonija) – mnogi su ovu izjavu protumačili kao rasističku uvredu američkog predsjednika.
Što tek ako u studenom predsjednica SAD-a postane Hillary Clinton? Naime, nju je u tekstu iz 2007. Johnson usporedio sa “sadističkom medicinskom sestrom u ludnici”.
Neće biti puno bolje ni ako Trump pobjedi jer se Johnson već zamjerio i njemu rekavši kako se boji otići u New York zbog “velikog rizika da bi tamo mogao susresti Donalda Trumpa”.
Što tek reći o odnosu Borisa prema Turskoj? U svibnju ove godine pobijedio je u satiričnom natjecanju lista The Spectator za “najuvredljiviju pjesmu o Erdoganu” – Borisova pjesma Erdogana naziva “dr*adžijom” te se spominje i spolni odnos s jednom domaćom životinjom (kompletna verzija na engleskom, kako prenosi Reuters, glasi ovako: “There was a young fellow from Ankara, Who was a terrific wankerer, Till he sowed his wild oats with the help of a goat, But he didn’t even stop to thankera”).
Neki Borisa nazivaju velikim šaljivdžijom, no dijele li baš svi njegov smisao za humor i koliko zapravo ima humora u njegovim izjavama? To je pravo pitanje. No, bivšeg gradonačelnika mnogi Britanci vole upravo zbog njegovog osebujnog karaktera.
Ipak, Boris je i lukavi kockar. Njegova odluka da se usprotivi dojučerašnjem premijeru Cameronu i zauzme stav protiv ostanka u EU danas mu je osigurala visoku poziciju u novoj administraciji premijerke May. Ona ga je prije ismijavala, no, izgleda da se iza kulisa u Britaniji zaista puno toga dešava i preslaguje zadnjih dana.
Hoće li Johnson sada naglo odustati od svojih prepoznatljivih ekstravagantnih izjava, uvreda i šala i postati uglađeni predstavnik britanske diplomacije ili će nastaviti po svom? Vrijeme će pokazati, i to brzo, jer pred njim se nalaze veliki izazovi – prethodna administracija na čelu s Cameronom bila je ekstremno lojalna SAD-u – izveli su agresiju na Libiju i aktivno su sudjelovali u destabilizaciji Sirije. Cameron je htio i vojno napasti Siriju, no britanski parlament ga je tada zaustavio. Tu je i neriješena situacija u Ukrajini.
Ovih dana se intenzivno govori o kriminalnom britanskom sudjelovanju u agresiji na Irak prije 13 godina. Može li Britanija s Borisom okrenuti novu stranicu? Boris je bio protiv rata u Iraku i žestoko se obrušio na Tonyja Blaira zbog njegove uloge u agresiji na Irak ističući kako Tony “kao jegulja nastoji izmigoljiti” od odgovornosti za rat u kojem je ubijeno više od milijun ljudi. Nadalje, ističe kako Blaira treba zatvoriti zbog rata u Iraku.
Ukoliko ministar vanjskih poslova Boris bude isti onaj Boris kojeg smo poznavali do sada, onda zaista možemo s pravom reći kako diplomacija više nikada neće biti ista.