Ova majke četvero djece, koja radi kao primalja (babica) na ginekološko – porođajnom odjeljenju Županijske bolnice Livno, jedna je od najboljih polumaratonki u BiH i nerijetko je na utrkama završavala na postoljima. Posebno neobično je što Livno uopće nema atletski klub, niti školu trčanja.
– Livno je oduvijek bilo siromašno po pitanju atletike, jedino smo imali sportska natjecanja u osnovnim i srednjim školama. Tako sam i ja počela. Poslije srednje škole nisam se imala prilike više natjecati i uglavnom sam imala običaj otrčati nekih pola sata po prirodi gledajući da me nitko ne vidi jer je tad to bilo jako čudno, imala sam dojam da misle kako nisam normalna. Sada je stanje mrvicu bolje, samo sad trčim gdje god me volja jer me ne zanima tuđe mišljenje, ispričala je za trcanje.net Dijana Konta –Manđeralo.
Od 2011. godine počela je s ozbiljnijim utrkama sudjelujući na Šujičkom polumaratonu, odnosno utrci na 21,1 kilometar. Kad je 2013. godine dobila blizanke, s četvero djece nije bilo lako održavati atletsku formu.
– Tad sam mislila da je trčanje za mene stvar prošlosti. Ali nakon tri mjeseca zahvaljujući mom suprugu Jakovu, koji me ohrabrio da opet krenem trčati navlačim tenisice i vraćam se u život. Poslije treninga bi bila puno smirenija i lakše bi se nosila s brigom za četvero male djece, objašnjava Manđeralo.
Njeni rezultati su pri tome bivali sve bolji, a unatoč svim obvezama.
– Jako volim svoje zanimanje koje zna biti dosta stresno, a trčanje mi pomaže da se lakše nosim sa stresom. S obzirom na obiteljske obveze i posao moram sve dobro organizirati da bi ulovila vrijeme za trening. Sad kako djeca rastu dosta je lakše, nerijetko ih povedem sa sobom da i ona trče. Uglavnom trčim na osjećaj jer ima dana kada smo jači nego inače. Kad se osjećam odmorno, snažno, onda idem dosta brzo. U suprotnom trčim eto tek toliko da odradim trening i uživam u prirodi., kaže vlasnica trenutno 4. najboljeg polumaratonskog rezultata u 2018.
Rast popularnosti trčanja kao sporta je donio porast broja utrka i trkača, ali u nekim mjestima, kao u Livnu, nije bilo pomaka.
– Vidim da je trkačka zajednica u BiH dosta napredovala zadnjih godina, lijepo je što postoje škole trčanja. Žao mi je da i kod nas u Livnu nitko nije pokrenuo školu trčanja ili bar da se osnuje atletski klub da bi djeca na vrijeme krenula s treninzima i na vrijeme se talent prepoznao, zaključila je Dijana Konta – Manđeralo.
Članica Ak Puls
Kako u Livnu nema kluba niti škole trčanja upoznala je kolege iz Tomislavgrada i postala članica AK Puls.
– Kroz trčanje sam upoznala dosta dragih osoba koje rado srećem po utrkama. Tako sam upoznala trkače iz AK Puls iz Tomislavgrada, koji s obzirom na ne tako veliki grad ostvaruju dobre rezultate i na njihov poziv odlučila sam postati njihov član.
Najbolji rezultati
Njezini dugoprugaški rezultati svrstavaju je u Top 5 žena u BiH.
U Tomislavgradu svake godine nastojim otići na Duvanjsku desetku, gdje mi je najbolje vrijeme bilo 43:20 i to je moj rekord na 10km. U polumaratonu sam 2017. godine u Mostaru sa 1:33:36 zauzela 3. mjesto da bi ove godine u Rami ostvarila novi osobni rekord sa 1:31:15. Prošle godine sam se okušala i u trail trčanju, koje je jako zanimljivo i uzbudljivo. Na trail trci Mostar Challenge 22km sam osvojila 1. mjesto, a na Čvrsnica ultra trailu na 50km 3. mjesto. – donosi Dnevni list.
wpDiscuz