Published On: Sri, sij 29th, 2014

DESET ZNANSTVENIH ČINJENICA KOJE NISTE ZNALI O PRELJUBU Zašto nitko nije imun na zabranjeno voće?

DESET ZNANSTVENIH ČINJENICA KOJE NISTE ZNALI O PRELJUBU Zašto nitko nije imun na zabranjeno voće?

 Ljubav nije emocija, izjavila je to poznata antropologinja Helen Fisher, koja već desetljećima proučava ljudsko ponašanje.
– Ne, ljubav je moždani sustav, jedan od tri koji su povezani s parenjem i razmnožavanjem. Druga dva sustava objašnjavaju zašto su ljudi sposobni za nevjeru iako izrazito vrednuju ljubav, izjavila je u svojem predavanju na TED Talku.
Dio svojeg iznimno velikog znanstvenog i osobnog iskustva Fisher je odlučila podijeliti na TED blogu kroz 10 znanstvenih činjenica o nevjeri.
1. Sklapanje parova je sveprisutno
Prema podacima Ujedinjenih naroda o 97 ljudskih društava u periodu između 1947. i 1992. godine, čak 93,1% žena i 91.8% muškaraca se oženi do svoje 49. godine.
2. No, monogamija je samo dio ljudske reproduktivne strategije. Nevjera je također jako rasprostranjena
Nedavna istraživanja američkih parova pokazala su da će 20 do 40% oženjenih muškaraca i 20 do 25% udanih žena imatibarem jednu vanbračnu vezu u svojem životu.
3. Arhitektura mozga doprinosi nevjeri
Ljudska bića imaju tri primarna moždana sustava povezana s ljubavlju. 1) seksualni nagon koji je evoluirao kako bi motivirao pojedince da teže parenju s više partnera; 2) romantična ljubav evoluirala je kako bi motivirala pojedince da fokusiraju svoju energiju na specifične partnere, što predstavlja uštedu na vremenu udvaranja i metoboličkoj energiji; 3) povezanost s partnerom evoluirala je kako bi motivirala pojedince u paru da ostanu zajedno barem dovoljno dugo da odgoje jedno dijete zajedno. Ova tri osnovna neuralna sustava međusobno utječu jedni na druge, i na druge sustave u mozgu što rezultira u raznim motivacijama, ponašanjima i emocijama koje su neophodne kako bi upravljale složenom ljudskom reproduktivnom strategijom. No, ovakva arhitektura mozga omogućava nam da osjećamo duboke osjećaje povezanosti s jednim partnerom, a istovremeno da osjećamo intenzivnu romantičnu ljubav s drugim partnerom, a istovremeno osjećamo seksualni nagon koji nas vuče prema još partnera.
4. Nevjera se pojavljuje u svim kulturama
Bila je uobičajena među Grcima i Rimljanima, pred-industrijskim Europljanima, u Japanskoj kulturi, Kineskoj i Hindu kulturi, pa čak i među Eskimima, Kuikuruima iz brazilske džungle, Kofyarima iz Nigerije, Turuima iz Tanzanije, i brojnim drugim plemenskim društvima.
5. Postoje različite vrste nevjere
Znanstvenici su proširili definiciju nevjere kako bi objedinili i seksualnu nevjeru (spolni čin bez romantičnih osjećaja), romantičnu nevjeru (romantične odnose bez spolnih odnosa), te spolne i romantične veze.
6. Brojni psihološki, kulturalni i ekonomski faktori sudjeluju u pojavi i učestalosti nevjere
No, jedna stvar je jasna: nevjera je svjetski fenomen koji se dešava nevjerojatno često, unatoč gotovo univerzalnoj osudi takvog ponašanja.
7. Krađa partnera je naglašeni trend
U nedavnoj anketi američkih samaca, 60% muškaraca i 53% žena priznali su da su pokušavali nekome ‘ukrasti’ partnera. Isti fenomen pojavljuje se u najmanje 30 drugih kultura.
8. Nevjera ne znači nesretnu vezu
Bez obzira na korelaciju između nezadovoljstva vezom i preljuba, u jednom istraživanju čak 56% muškaraca i 34% žena opisali su svoj brak kao ‘sretan’ ili ‘vrlo sretan’, iako su bili nevjerni, što ukazuje na mogućnost da genetika igra važnu ulogu u pojavi nevjere.
9. Istraživanja su pokazala mogućnost da postoji ‘gen za nevjeru’
Godine 2008., Wallum i njegovi kolege istražili su djelovanje različitih gena na sklapanje partnerstva u ljudi. Proučavali su 552 para, koji su svi bili oženjeni ili su zajedno živjeli najmanje pet godina. Rezultati su pokazali da se muškarci koji imaju jedan specifičan gen puno slabije vežu uz svoje supruge, a rezultati su bili još ekstremniji kod muškaraca koji su imali dvije kopije tog gena.
10. Nekoliko znanstvenika ponudilo je teorije o evoluciji ljudske nevjere
Helen Fisher vjeruje da su se, u prošlosti, muškarci koji bi bili nevjerni razmožavali mnogo više od vjernih, te bi imali više potomaka. Nevjerne žene, s druge strane, imale su ekonomsku korist od svojih vanpartnerskih odnosa, kao i dodatne muškarce koji bi mogli pomoći s roditeljskim dužnostima ukoliko bi njihov prvi partner preminuo ili pobjegao. Nevjera je imala podsvjesnu biološku korist i kod muškaraca i žena kroz cijelu prapovijest, što je uzrok današnjim biološkim osnovama za nevjerno ponašanje.