Portal Poskok.info zaprimio je Demanti na objavu teksta na našem portalu, u vezi pisma kćerke branitelja, ratnog vojnog invalida, oca 7ero djece koje smo dobili na uvid i objavili na našem portalu 25. listopada 2019.
Demanti poslan iz ureda Službe za stambene poslove Grada Mostara prenosimo u cijelosti:
Poštovani, Obzirom da ste na Vašem portalu objavili „potresno pismo”, u kojem navodite da oca sedmero djece i hrvatskog branitelja, Grad Mostar istjeruje na ulicu, imamo potrebu da Vam se obratimo iznesemo istinu. i činjenice, te molimo da iste objavite.
Ispovijest kćeri, koja se pismom obratila Saboru krovne Udruge dragovoljaca i branitelja, kako bi pokušala pomoći ocu, vezano za deložaciju iz stana na adresi M…, u Mostaru, a koji trenutno koriste, je pokušaj vlastitog viđenja i vlastite kreacije novonastalog stanja.
Pojašnjenja radi, dostavljamo Vam sljedeće:
M.Z., prijeratni nositelj stanarskog prava je na vrijeme, odnosno u, zakonskom roku, podnio zahtjev za povrat spornog stana. Isti je bio devastiran tokom ratnih dešavanja i okarakteriziran V-im stepenom oštećenja, a što je vidljivo iz dostavljene dokumentacije.
Grad Mostar je donio rješenje br. 02-V-04-25-1-322/02 od 19.03.2019. godine kojim M.Z. vraća u posjed stan na adresi M. , a privremenom korisniku na predmetnom stanu, J. sa familijom, naloženo iseljenje u roku od 15 dana, od dana dostavljanja rješenja. Uviđajem zaposlenika ove Službe, kao i zaposlenika MUP-a, utvrđeno je, da od sedmero djece, samo kćer živi na istoj adresi predmetnog stana.
Sva rješenja, pa tako i ovo, je doneseno na osnovu odredaba Zakona o prestanku primjene zakona o napuštenim stanovima.
Na rješenje, od strane J. je podnesena žalba drugostepenom organu, Ministarstvu građenja prostornog uređenja HNK-a, koje je potvrdilo naše rješenje i utvrdilo da je isto doneseno u skladu sa zakonom.
Prije donošenja rješenja privremeni korisnik predmetnog stana J. je pozvan da se izjasni o svim navodima i okolnostima vezano za korištenje stana o čemu je sastavljen i zapisnik u prostorijama Službe za stambene poslove, pa odgovorno tvrdimo da je neistina što izjavljuje kćer J. da su dovedeni pred „gotov čin”, te da nisu sudjelovali u postupku.
Ako se pročita obrazloženje rješenja, jasno i decidno je navedeno po kojoj i kakvoj zakonskoj regulativi je jasno, da J.Č nema pravo na alternativni smještaj, iako mu je Grad Mostar, odnosno bivša općina Mostar-Zapad dodijelila stan na privremeno korištenje na rok od 6 mjeseci.
Iz istog se može zaključiti da je J. predmetni stan koristio punih 20 godina, pa se ne može reći da je ova Služba za stambene poslove imuna na takve slučajeve.
J. je prije ratnih dešavanja živio u. Mostaru, u, stanu na adresi. ›Južni logor za koji nije na vrijeme podnio zahtjev za povrat stana, što je rezultiralo donošenjem rješenja opština Mostar- Stari Grad, Službe za urbanizam, građenje i imovinsko-pravne poslove, broj: 06-25-565/02 od 28.10.2003 godine, kojim je njegov zahtjev odbačen kao neblagovremen, odnosno zahtjev je podnesen zakonskog roka. Napominjemo da su rokovi za podnošenje zahtjeva za povrat stana prekluzivni – strogo određeni, a samim tim se ne mogu mijenjati, što znači ne mogu se ni produžavati, bez obzira na razloge njihovog propuštanja.
Također, nije istina da se njegovom advokatu nije dozvolio uvid .0 predmet kako je navedeno “u potresnom pismu”. Advokat je dopisom obaviješten da može doći i izvršiti uvid. u predmet kada odredi termin, a na obostrano zadovoljstvo. U određeni termin, advokat je pristupio u kancelariju i predočen mu je cjelokupan predmet zahtjeva za povrat stana. Advokat je imao primjedbe na način kako je spis uređen, mada je prilikom ulaska u kancelariju odmah nagovijestio da nije dovoljno pripremljen i upoznat, jer je kasno dobio punomoć od porodice.
Potrebno je istaknuti kako su advokat J. i četvoro njegove djece primljeni od strane šefa Službe za stambene poslove Grada Mostara i troje zaposlenika, da su saslušani i pri tom iznijeli primjedbe vezane uz zahtjev za povrat stana M.Z., te im pojašnjena zakonska regulativa iz Zakon o prestanku primjene zakona o napuštenim stanovima, kao i odredbe iz rješenja. Potrebno je istaknuti da je tom prilikom došlo do neprimjerenog ponašanja i vrijeđanja zaposlenike Službe, kako od advokata, tako i djece J.. Sedmicu poslije djeca sa drugim advokatom J. traže uvid. u spis, pored najbolje volje kao u prvom slučaju da se da spis na uvid, nažalost ovaj put nismo im mogli izići u susret jer smo predmetni spis proslijedili nadležnom sudu kod kojeg je J. pokrenuo upravni spor.
Potenciranje termina „branitelj”, RVI, kao i prava proistekla po tom osnovu., a na što se neprestano pozivaju u „pismu”, nije u nadležnosti Službe za stambene poslove Grada Mostara jer Zakon o prestanku primjene zakona o napuštenim stanovima koji reguliše tematiku povrata stanova i prava na alternativni smještaj, nažalost ne poznaje kategoriju branitelja i ratnih vojnih invalida. Ukoliko je porodica J. smatra da se može ostvariti pravo na smještaj osnovu činjenice da je J. branitelj ratni vojni invalid, mogu se obratiti Ministarstvu za borce i branitelje HNK-a u čijoj je nadležnosti stambeno zbrinjavanje ove kategorije u skladu sa zakonom o dopunskim pravima branitelja/boraca članova njihovih porodica. Isto tako, moramo naglasiti, da je prijeratni nosioc stanarskog prava podnosioc zahtjeva za povrat stana M. Z., hrvatski branitelj, što je utvrđeno iz dokumentacije dostavljene u spise predmeta.
Nakon svega, opet ističemo, iako J.. nema pravo na alternativni smještaj u skladu sa okolnostima i Zakonom o prestanku primjene zakona o napuštenim stanovima., a uzimajući u obzir situaciju u kojoj se nalazi J.., Služba za stambene poslove Grada Mostara je „izašla” u susret ponudivši mu smještaj-drugi stan na privremenoj osnovi, što je imenovani odbio, rekavši da ne želi izaći iz svog stana koji koristi već 20 godina.