Published On: Pet, lip 13th, 2014

DAYTON JE PROŠLOST ‘Treba ukinuti kantone i razvlastiti Republiku Srpsku, a veća prava dati hrvatskim općinama’

 Usprkos milijardama dolara inozemne pomoći i intenzivnih napora međunarodne zajednice, Bosna i Hercegovina polako se kreće prema dezintegraciji. Šanse izbijanja novog rata su male, ali suprotstavljeni interesi njena tri naroda i neprikladna ustavna struktura stalni su izvor krize, upozorava u svom novom izvješću utjecajna Međunarodna krizna skupina (International Crisis Group).
Think thank sa sjedištem u Bruxellesu izdao je niz preporuka međunarodnim diplomatima: da ukinu Ured visokog predstavnika i BiH odmah počnu tretirati kao normalnu državu, kojoj će EU što prije ponuditi pregovore o članstvu. Slično nedavnoj inicijativi Hrvatske, i ICG preporuča Bruxellesu da odustane od preteških uvjeta koje BiH nije u stanju ispuniti.

Ustavna struktura

Središnji problem je ustavna struktura s dva entiteta i tri konstitutivna naroda. “Ustavna reforma, građanska prava i prava naroda, podjela na dva ili tri dijela – to su dijelovi užeta koje davi BiH”, navodi se u izvješću. ICG preporuča pokretanje rasprave o ustavnoj reformi i analizu ukidanja kantona, čije bi se ovlasti prebacile na općine i na entitetske odnosno državnu vladu. Eksperti ICG-a nisu izričiti oko ukidanja kantona, odnosno županija: kažu da su smišljeni kako bi osigurali prava Hrvatima, a da im se istovremeno ne dade treći entitet.
Federacija sebi ne može dozvoliti kantone, financijski ni politički, čak se i hrvatski dužnosnici slažu da BiH ima najmanje jednu razinu vlasti previše.
“Kad bi ih se uklonilo, riješili bi se mnogi problemi Federacije, no Hrvati bi ostali beskućnici”, piše u izvješću. Zato ICG sugerira da bi općine mogle dobiti veće ovlasti, a one s hrvatskom većinom mogle bi se udružiti i dobiti dodatne ovlasti, među ostalim nad visokim obrazovanjem i zdravstvom, a mogle bi imati i svoju televiziju, što Hrvati u BiH već dugo neuspješno traže. U drugoj varijanti, općine bi formirale autonomnu regiju unutar Federacije, s vladom izabranom na izborima, policijom i pravosuđem.
Još 2002. ICG je upozorio da se sustav mora mijenjati: ili će se Hrvatima dozvoliti da i oni dobiju svoju mini državu, ili će oba entiteta postati istinski višenacionalna. Međutim, ništa od toga se nije dogodilo. BiH ostaje zarobljena u vječno istim problemima, pa analitičari ICG-a citiraju jednog razočaranog dužnosnika EU: “Postoji granica koliko se ljudsko biće može baviti Bosnom”, rekao je nakon više godina frustracije.
Politička retorika je zamrznuta negdje u devedesetima, a izniman vanjski pritisak nužan je i da bi se lokalne lidere natjeralo na osnovne stvari, kao što su izdavanje osobnih karata ili otvaranje graničnih prijelaza. Sve tri strane ušančene su na istim pozicijama: Bošnjaci se žale da je država preslaba i podložna paralizi, a Srbe i Hrvate optužuju za nacionalizam i separatizam, zahtijevajući pravdu za zločine i genocid.
Srbi se klanjaju “izvornom Daytonu”, optužuju strance i Sarajevo za podrivanje prava RS-a i sanjaju o nezavisnosti. Hrvati zahtijevaju jednakopravnost – treći entitet ili nešto slično – i optužuju Bošnjake da ih majoriziraju. Stoga i rasprava o ustavnoj reformi upada uvijek u istu zamku.
Stanovništvo BiH je podijeljeno kroz suprotstavljena viđenja države: Bošnjaci traže jedinstvenu, građansku državu, oslikavajući atraktivnu sliku multietničke države ravnopravnih građana, no mnogi Hrvati i Srbi smatraju da bi takva država uništila postojeće mehanizme zaštite i pretvorila ih u marginaliziranu manjinu.

Politička kultura

Poseban problem je politička kultura: od izbora do izbora održava se na vlasti “šestorka”, ista višenacionalna koalicija, s minimalnim kadrovskim izmjenama. U strankama se odlučuje tko će biti lider, utjecaj birača je minimalan. U takvom sustavu promjene mogu doći samo odozdo, ističe ICG.
Stoga pozivaju građane BiH da se što više uključuju u stranke i politički život, a međunarodnu zajednicu, EU, SAD i donatore da podrže programe za demokratizaciju stranaka.
Kako će Bosna i Hercegovina biti uređena nije nikakva akademska rasprava, jer sukob oko temeljnog ustrojstva države blokira svaki napredak, upozoravaju analitičari ICG-a. Zato je hitno potrebno krenuti u izmjenu Ustava, bez obzira što domaći lideri nemaju previše volje. BiH je trenutno snažno decentralizirana federacija, i to će i ostati.
U tome nema ničeg lošeg, decentralizacija je u Europi uobičajena i rastuća, ali BiH je ipak jedinstven slučaj. Dayton je ogledalo prošlosti, nikako nacrt za budućnost.
Ustavna reforma je ključna za približavanje EU, ali u praksi nedostižna. Glavni problem predstavljaju Hrvati.
Djelomično zbog osjećaja krivnje Zapada jer je dopustio da genocidni rat ode toliko daleko, u Daytonu su bili prisiljeni da s Bošnjacima formiraju Federaciju BiH. Rezultat toga je današnja problematična ustavna struktura.
Jedan način presijecanja Gordijeva čvora ustavnih promjena u BiH jest da se Hrvatima dade njihov entitet, sugerira ICG.

Četvrti entitet?

To je drugi od njihovih pet prijedloga: Federacija bi se mogla podijeliti u dva entiteta, ali tako da se izbjegne naziv “treći entitet”, omražen kod Bošnjaka, pa bi četvrti entitet moglo biti Sarajevo, uređeno kao federalni distrikt. Republika Srpska bi ostala ista. “Nema ničega urođeno lošeg u hrvatskom entitetu.
On bi riješio mnoge probleme: ne bi više bilo potrebe za kantonima, a odnos između države i entiteta te entiteta i općine bio bi isti u čitavoj BiH”, navodi se u izvješću ICG-a. Umjesto federacije entiteta i naroda, BiH bi bila normalna federacija teritorijalnih jedinica, s puno sličnih primjera u Europi.
Glavna prepreka većinski hrvatskog entiteta je politička – Bošnjacima je neprihvatljiv iako “opravdanja njihovog odbijanja zvuče šuplje”. Umjesto raspuštanja kantona i podjele Federacije u dva ili više entiteta, moguće je ukidanje Federacije BiH, tako da bi zemlja ostala sa 10 kantona, srpskim entitetom i distriktom Brčko.
Tu ideju je 2004. lansirao drugi think tank, ESI i dobila je široku podršku među liderima sva tri naroda. Problem je samo što ona podrazumijeva jaču ulogu centralne države, na što Srbi ne pristaju.

Komentar Davora Butkovića:

Krajnje je vrijeme da se ukine daytonska Bosna

Novi dokument International Crisis Group o Bosni i Hercegovini, objavljen 10. srpnja, najradikalniji je relevantni prijedlog promjena u državnoj organizaciji BiH unatrag petnaestak godina. Intenational Crisis Group ugledna je think tank organizacija, utemeljena prije dva desetljeća, koja blisko surađuje s nizom svjetskih vlada i koja od samog svog početka djeluje na području bivše Jugoslavije.
ICG je, primjerice, davao vrlo korisne preporuke o tempu stjecanja kosovske neovisnosti (katkad su opravdano upozoravali na nestrpljivost kosovskih političara); istodobno, njihove analize stanja u Bosni pokazivale su se točnima. U dokumentu objavljenom prije tri tjedna International Crisis Group polazi od činjenice da je sadašnja Bosna i Hercegovina disfunkcionalna, te da se održava zahvaljući političkom i sigurnosnom pokroviteljstvu zapadnih zemalja.
ICG stoga smatra da bi daytonski Ustav trebalo poništiti, i to tako da se ukinu kantoni. Umjesti kantona, ICG predlaže jačanje lokalne uprave, koja bi se podudarala s etničkim kartama u BiH: Hrvati bi imali upravu u mjestima gdje su u većini, kao i Bošnjaci, i Srbi, a zemljom bi vladalo Predsjedništvo BiH.
Ovako radikalan prijedlog ima nekoliko očigledno neprovedivih značajki. Prije svega, on vodi do razvlaštenja Republike Srpske (premda ne nužno i do njezina ukidanja). Premda Republika Srpska nema kantona, jačanje lokalnih na račun “državne vlasti” trajna je prijetnja sadašnjem funkcioniranju RS. Republika Srpska, kako se u dokumentu ICG prirodno konstatira, sasvim sigurno jest glavna prepreka oživljavanju državnosti Bosne i Hercegovine, ali nju je sada, nažalost, prilično nemoguće ukinuti.
Drugo, prebacivanje vlasti na lokalne zajednice može povećati rizik od konflikta.
Treće, nejasno je po kojem bi se načelu očuvao minimum nacionalne ravnopravnosti kada je riječ o državnoj vlasti. Hrvati ne žele biti još više majorizirani. Govoriti o uspostavi građanske BiH, gdje Hrvati mogu glasovati za Bošnjake, i obrnuto, jest poželjno, ali i potpuno naivno.
Jučer oko podneva razgovarali smo s nekoliko visokorangiranih hrvatskih državnih dužnosnika, koji plan Internationa Crisis Group smatraju dobronamjernim, ali preuranjenim i neprovedivim. Hrvatska će politika i dalje inzistirati na što bržem ulasku BiH u EU, kao na jedinoj realnoj opciji za dugoročno rješavanje državne krize. U tom se elementu hrvatska politika prema BiH i prijedlog za BiH ICG-a u potpunosti podudaraju budući da što brži ulazak u EU spada među preporuke ICG-ova dokumenta. Čini nam se, međutim, da nije presudno važno je li novi plan ICG-a za Bosnu realan ili odveć idealistički. Važno je da ICG-ov dokument pokazuje kako je na Zapadu prevladalo uvjerenje da je Daytonska Bosna i Hercegovina neodrživa i štetna, kako za sve njene narode, tako i za regionalno sigurnosno stanje. U idućih nekoliko godina Ustav Bosne i Hercegovine morat će se promijeniti, ako ta država želi preživjeti. Realno govoreći, bez obizra na staru tezu Henryja Kissingera o povijesnoj nužnosti dijeljenja Bosne na hrvatsku, bošnjačku i srpsku državu, opstanak Bosne i Hrcegovine i dalje nema alternativu, jer svaka formalizirana podjela vodi u dugoročnu geopolitičku nestabilnost područja bivše SFRJ.
guest
14.7K Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Vidder sve komentare