Ovaj mjesec obilježava se 110 godina od pogubljenja Danila Ilića, Veljka Čubrilovića i Mihajla Jovanovića, trojice pripadnika “Mlade Bosne” i učesnika Sarajevskog atentata. Njihova smrt, iako smišljeno prikrivena od strane austrougarskih vlasti, nije ih mogla izbrisati iz narodne svijesti.
Austrougarske vlasti nisu dozvolile da im grobovi postanu mjesta hodočašća – tijela su tajno zakopana kako bi se onemogućilo njihovo slavljenje kao narodnih heroja. No, istina je izašla na vidjelo. Njihove kosti, pronađene nakon Prvog svjetskog rata, prenesene su na koševsko groblje, a od 1939. godine počivaju u kapeli Vidovdanskih heroja, rame uz rame s drugovima iz pokreta.
Život posvećen borbi za slobodu
Danilo Ilić, rođen u Sarajevu 27. jula 1889. godine, bio je učitelj, publicist, prevodilac i revolucionar. Njegovo djetinjstvo bilo je obilježeno siromaštvom – otac mu je preminuo kad mu je bilo pet godina, a majka Stoja uzdržavala je obitelj perući veš bogatima i iznajmljujući sobe đacima.
Život mu nije bio nimalo lagan. Nakon završetka Srpske osnovne i Niže trgovačke škole, nije mogao pronaći stalno zaposlenje. Radio je kao prodavač novina, šaptač u putujućem kazalištu, čak i u kamenolomu, što je ozbiljno narušilo njegovo zdravlje.
Srećom, državna stipendija omogućila mu je da se upiše u Učiteljsku školu, koju završava 1912. godine. Njegova prva učiteljska služba u Avtovcu kod Gacka trajala je svega dva mjeseca, zatim je premješten u Foču, no tamo ostaje samo mjesec dana. Nakon kratkog rada u Srpskoj narodnoj banci u Sarajevu, Ilić odlučuje da mu birokratski život nije suđen.
Put u revolucionarne ideje
Godine 1913., na poziv Vladimira Gaćinovića, jednog od ključnih ideologa “Mlade Bosne”, odlazi u Švicarsku koristeći lažni pasoš. Put je uglavnom prepješačio jer nije imao novca. U Švicarskoj se upoznaje s revolucionarima i idejama koje će ga oblikovati. Po povratku iz Švicarske, kada izbijaju Balkanski ratovi, odlazi u Srbiju i kao dobrovoljac radi kao bolničar u Velesu među srpskim ranjenicima.
Nakon povratka u Sarajevo, dobiva nadimak “Hadžija” jer je prijateljima s oduševljenjem prepričavao svoj put u Švicarsku i Srbiju. No, njegova aktivnost nije se zaustavila samo na idejama – on je postao glas slobode kroz pisanu riječ. Sa Jovom Šmitranom pokrenuo je radnički nedjeljnik Zvono, čije je geslo glasilo: “Preko nacionalnog oslobođenja sveopštem oslobođenju.”
Osim što je pisao, Ilić je prevodio djela ključnih revolucionarnih mislilaca: Maksima Gorkog, Mihaila Bakunjina, Pierra Ramusa, Oskara Wildea. Njegova strast prema slobodi pretočena je u djelo koje ga je konačno i dovelo do smrti.
Uloga u atentatu i posljednji dani
Danilo Ilić bio je ključna figura u Sarajevskom atentatu. Kao tehnički organizator, brinuo se o rasporedu atentatora, nabavci oružja i logističkoj pripremi. Unatoč tome što je u danima prije atentata izrazio sumnju u njegovu svrhovitost, nije mogao ostaviti prijatelje na cjedilu.
Na dan atentata uhapšen je u svojoj kući. Tokom suđenja ostao je dostojanstven. Branio je Srbiju od optužbi da je odgovorna za atentat i jasno naglasio da bi ona, da je znala, atentat spriječila.
Osuđen je na smrt zajedno s Veljkom Čubrilovićem i Mihajlom Jovanovićem. Pogubljeni su 3. februara 1915. godine u Sarajevskom garnizonu. Prema zapisima bečke štampe, Ilić se do posljednjeg trenutka držao mirno i hrabro.
Naslijeđe borca za slobodu
Nakon Prvog svjetskog rata, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su i preneseni u kriptu kapele Vidovdanskih heroja na Koševu, gdje i danas počivaju.
Zanimljivo je da je sarajevska ulica Oprkanj od 1921. godine nosila njegovo ime. Devedesetih godina vraćen joj je prvotni naziv.
Danilo Ilić ostaje simbol borbe za slobodu, mladosti koja se odrekla vlastitog života kako bi drugi mogli živjeti dostojanstveno. Njegova priča nije samo priča o atentatu – to je priča o čovjeku koji je vjerovao da je sloboda jedini cilj vrijedan žrtve.
Pjesma Alekse Šantića posvećena Danilu Iliću i njegovim drugovima
Sokoli sivi! Vi beste oluje
Što nose vesti sunčanijeh dana,
Gde ćemo jednom slušati slavuje
U gordom cvetu zavičajnih grana.
S Visina vaših sleteli su beli
Angeli, svuda trubama da jave:
Nedelje svetle i vidike plave
I u hram bratstva skupe narod celi.
Iz vaših srca-iz vulkana živih,
Izbiše vatre velike i lepe,
K’o zora rana svrh timora sivih.
I sva se srca ogrejaše bona,
I u tamnice studene i slepe
Sleprša pesma Spasovdanskih zvona.
wpDiscuz
