Mediji u Srbiji navode kako će novi predsjednik Aleksandar Vučić danas u 18.00 priopćiti svoju odluku koga će imenovati za novog premijera ili premijerku Srbije. Prema informacijama, čak ni najbliži Vučićevi suradnici još uvijek ne znaju tko će voditi novu vladu Srbije.
Uglavnom su u igri dva imena. Prvi je vršitelj dužnosti premijera Ivica Dačić, a drugo ime je aktualna ministrica državne uprave i lokalne samouprave Ana Brnabić.
Sada kada Vučić upravlja vojskom i tajnim službama, a kao predsjednik odlučuje o vanjskoj politici zemlje, ovo je pitanje posebno važno ne samo za Srbiju, nego i za regiju, ali i na globalnoj razini, posebno u svjetlu tinjajućeg sukoba Washingtona, Berlina i Moskve na Balkanu.
O Ivici Dačiću se nema što reći i njegov izbor bi vjerojatno značio kontinuitet dosadašnje politike sjedenja na dvije ili tri stolice. Što se tiče NATO pakta, Dačić je jučer izjavio kako Srbija ne želi ući u NATO i zemlja će djelovati u okviru politike vojne neutralnosti.
“Ne planiramo ući ni u NATO, niti bilo koji drugi vojni savez “, rekao je Dačić tijekom sastanka s izaslanstvom Parlamentarne skupštine NATO pakta.
TASS javlja kako je ranije predsjednik Srbije Aleksandar Vučić najavio da će mu prioriteti biti prijateljski odnosi s Rusijom i Kinom, ali potvrdio je nespremnost zemlje za integraciju u NATO pakt. Prema Vučiću, protiv integracije u Sjevernoatlantski savez je 75% građana Srbije.
No, ministrica državne uprave i lokalne samouprave Ana Brnabić zaslužuje posebnu pozornost.
Potencijalna kandidatkinja za premijerku je privukla pozornost medija zbog činjenice da je otvoreno priznala svoju homoseksualnost i što je “porijeklom” iz Hrvatske, kao da je to važno.
Dakle, ako preskočimo gluposti kojih su pune naslovnice svih medija o seksualnoj orijentaciji Ane Brnabić, koja je u vladu ušla kao nestranačka osoba, posebno je važan njen životopis i njezin mogući izbor bi konačno raskrinkao Vučića i kojim smjerom želi voditi Srbiju.
Ana Brnabić je srpska menadžerica i specijalist za marketing. U kolovozu 2016. je postala je ministrica državne uprave i lokalne samouprave. Rođena je 1975. godine u Beogradu, gdje 1994. godine završava Petu beogradsku gimnaziju.
Sada dolazimo do “ljepšeg ” dijela, jer nakon srednje škole odlazi u Sjedinjene Američke Države, na Sveučilište Northwood u Michiganu. Tamo 1998. godine završava studije poslovne administracije.
Nakon toga odlazi u Englesku, gdje na Sveučilištu Hull stječe MBA diplomu iz marketinga. Govori engleski i ruski jezik.
Tijekom studija u Londonu je radila za “Srpski informacijski centar” na položaju administratora i osobe zadužene za odnose s javnošću.
Ovom centru je glavna zadaća bila održavanje kontakata i interakcija između “reformističko opredijeljenih stranaka u Srbiji” s civilnim medijima u Velikoj Britaniji.
Kada se 2002. godine vraća u Srbiju, Ana Brnabić počinje da raditi kao službenica za odnose s javnošću u Programima za agrarni razvoj Srbije koje je tada financirala EU.
Međutim, na tom se mjestu zadržala samo dva mjeseca i prelazi u USAID za Srbiju, gdje godinama radi na raznim projektima ove organizacije u zemlji.
Godine 2011. prelazi u američku kompaniju za razvoj vjetroelektrana “Continental Wind Serbia“, što znači da je za USAID radila skoro jedno desetljeće.
Direktorica kompanije “Continental Wind” u zemlji postaje 2013. i cijelo vrijeme se navodno zalaže na informiranju javnog mnijenja o prednostima i važnosti obnovljivih izvora energije.
Mali je “problem” što se upravo u to vrijeme snašla i kao direktorica kompanije “Continental Wind” kupuje i potkrovlje u Beogradu od 327 kvadrata, što i nije nešto ako ne uzmemo u obzir činjenicu da se nekretnina nalazi na Dedinju, blizini Bijelog dvora, nekoć kraljevske rezidencije, te da je kuća navodno stajala pola milijuna eura, što je platila kreditom.
Nakon tri godine, 2016. postaje ministrica državne uprave i lokalne samouprave u vladi Srbije.
Članica je glavnog odbora PEKSIM, organizacije koja omogućava stipendije za magistarske studije na Sveučilištu Cambridge. Predsjednica je upravnog odbora Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj (NALED).
No, opet treba naglasiti da su za eventualne kriminalne radnje, korupciju i skandale s vezama u američkoj administraciji, koji su bolje poznati srpskoj javnosti, važne nadležne institucije, kao i činjenicu da je njen mogući izbor naišao na opće odobravanje u određenim krugovima, a zapadni mediji postavljanje LGBT osobe za premijerku vide kao dokaz privrženosti Srbije europskim vrijednostima, sve je to nevažno u odnosu na njene veze s USAID-om i članstvom u beogradskom tink-tanku “East West Bridge“. Naime, cijeli vrh ove skupine je u srpskoj grupi “Trilateralne komisije“.
Ne treba biti pretjerano informiran da bi se povezale aktivnosti koje provodi hobotnica koju čine USAID, Trilateralna komisija i razni prozapadni liberalni think-tankovi kao što je “East West Bridge”. Sama činjenica da je Ana Brnabić praktično od završetka srednje škole usmjeravana i odgajana u američkom inkubatoru budućih političara za zemlje istočne i jugoistočne Europe govori da bi njezin izbor za premijerku za Srbiju bio pogubniji od dva svjetska i okupacija i ratova vođenih u povijesti zemlje.
Aleksandar Vučić bi sutra u 18.00 izborom Ana Brnabić konačno otvorio karte, pokazao da je obična marioneta Zapada i praktično potpisao kapitulaciju Srbije.
Dakle, podsjetimo još jednom da su sve priče o seksualnoj orijentaciji i njezinoj imovini, koju možda i nije stekla na pošten način, samo su dimna zavjesa kako bi se prikrila prava opasnost koju predstavlja projekt odgajan i pripreman desetljećima, imena Ana Brnabić, samo kako bi se u Beogradu na sva ključna mjesta u državi konačno postavili poslušni i podobni političari koji će zemlju uvesti u društvo zapadnih liberalnih “demokracija“.