Published On: Fri, Jul 13th, 2012

Dana Škrba: Nisam koljač, ja sam žrtva situacije

Dana Škrba (30) koja je sarajevskog fotografa Mustafu Bukvića skalpelom brutalno zaklala u podrumu njegove radnje u sarajevskom naselju Dobrinja, uputila je pismo u kome je otvorila dušu.

Škrba u pismu upućenom Dnevnom avazu moli da joj se dopusti da objelodani za sada nepoznate detalje o okolnostima pod kojim je počinjeno ubojstvo te da joj se da prilika da se brani.

– Nisam koljač, nisam napadač, nisam brutalni ubojica. Ja sam žrtva situacije koja je izmakla kontroli, a koja je bila mučna, opasna i u potpunosti uperena protiv mene i, na moju nesreću, završila je nesretnim slučajem, jer sam u tom momentu, oduzimajući tuđi život, ubila samu sebe – počela je svoju ispovijest Škrba, a svaki sljedeći red pisma otkrivao je nove pojedinosti njene strane priče.

Ona dalje kaže da je jedan čovjek mrtav te da od te činjenice ne treba praviti veću tragediju nego što jeste.

– Tragedija koja se dogodila, na kraju je imala tri žrtve, jednu mrtvu i dvije teško preživjele. Naime, ja i moje nerođeno dijete žrtve smo ovog događaja. Pravo da se oduzme nečiji život ne pripada nikome pa ga nisam imala ni ja. Život koji sam prekinula, bio je splet okolnosti, gdje je borba mene i pokojnika završila tragično i na moju i njegovu žalost – nastavila je Škrba.

Optužena je u nastavku teksta kazala da se nikada ne može znati kako će tko završiti u fizičkom obračunu između dvije osobe u koji je upleten bilo kakav oštar predmet.

– U ovih šest mjeseci poželjela sam šest milijuna puta da sam deblji kraj izvukla ja. Ne podnosim sjećanje na taj mučni dan niti želim biti zarobljenik preživljene situacije – kazala je Dana, koja se trenutno nalazi u ženskom zatvoru u Tuzli u poodmakloj trudnoći.

Za kritički odnos medija prema njoj te za cjelokupnu osudu društva umnogome je optužila svoje takozvane prijatelje, koji su je, kako kaže, ocrnili nakon uhićenja.

– To su laži navodnih poznanika, jer ja, da imam prijatelje ili da sam ih ikada imala, ne bih bila tu gdje jesam, sama s bebicom pred zidom za strijeljanje. Želim da se zna da sam svjesna težine situacije i težine greške koju sam napravila. U tom momentu sam bila u bezizlaznoj situaciji. Nije postojao telefon, prozor, policajac, ništa od čega sam mogla očekivati spas. Situacija je bila takva da nisam mogla postupiti drugačije. Borba između mene i pokojnika bila je borba za goli život – kaže Škrba te na kraju pisma otkriva da će roditi dječaka, ne spominjući tko je otac djeteta.

Škrba se u pismu osvrnula na još jednu traumu iz svog života, kada ju je u Bijelom Polju kod Mostara, prema njenim riječima, luđak pokušao ubiti, nanijevši joj 23 ubodne rane nožem. Tada ju je od sigurne smrti spasio susjed.