Sva bezumnost i strahota rata iskazana je u ovome slučaju, a nikada pred sud nisu izvedeni oni koji su ispalili smrtonosnu granatu i ubili ovu djecu. 25 je godina od zločina i ubojstva djevojčica Antonije Sesar i Danijele Vidović. Neprijateljska granata koja je pala kod mostarske Katedrale na današnji dan 1994. godine odnijela je živote […]

" />
Published On: Pon, stu 11th, 2019

DAN KADA JE PLAKALA CIJELA HERCEGOVINA 25. godišnjica zločina u Mostaru

Sva bezumnost i strahota rata iskazana je u ovome slučaju, a nikada pred sud nisu izvedeni oni koji su ispalili smrtonosnu granatu i ubili ovu djecu.

25 je godina od zločina i ubojstva djevojčica Antonije Sesar i Danijele Vidović. Neprijateljska granata koja je pala kod mostarske Katedrale na današnji dan 1994. godine odnijela je živote ove dvije djevojčice koje su samo željele biti na satu vjeronauka.

U godini 1994., u mjesecu studenome, na spomendan svetoga Martina biskupa, teška je granata pala s donje strane čvrstoga prolaza između katedrale i župnoga ureda.

Dječaci, koji su se igrali s gornje strane prolaza, ostali su svi na životu, a djevojčice koje su se bile sklonile u predvorje kripte i ponavljale vjeronaučno gradivo VIII. razreda bile su pogođene gelerima: dvije od njih na smrt, a osam drugih ranjene teže ili lakše.

Župnik don Tomislav Majić i drugi svećenici iz katedrale pružali  su pomoć ranjenima i rasplakanima. Antonija Sesar i Danijela Vidović preminule su te večeri.

Sva bezumnost i strahota rata iskazana je u ovome slučaju, a nikada pred sud nisu izvedeni oni koji su ispalili smrtonosnu granatu i ubili ovu djecu.

Žrtva Antonije i Danijele niti nakon skoro četvrt stoljeća nije zaboravljena, a očekivanja su kako će ove dvije djevojčice u Mostaru dobiti svoju ulicu u budućnosti. Nekoliko puta se spominjala ta mogućnost, ali do sada se taj plan nije ostvario.

 

 

 

Unatoč ratnom stanju, velika kolona ljudi od nekoliko stotina metara protezala se od mostarske katedrale prema groblju Masline. Došli su kako bi ispratili na vječni počinak dvije curice kojima je bezumnost čovjeka i zločinački poriv prekinuo mlade živote.

„Ostale su vaše vjeronaučne bilježnice pokraj lokve vaše krvi, probijene gelerima i natopljene vašom krvlju. Neprijatelj Božjeg imena i ljudskog dostojanstva, golijatski naoružan do zuba, bez ikakve ljudske pameti, čovjekoubojica i lažac od početka, pošao je protiv vas dviju i protiv pedesetak vaših vršnjaka i vršnjakinja, učenika i učenica 7. i 8. razreda, i to s teškim topovima i tenkovima, minobacačima i granatama, da vas pobije. Više ste puta i same govorile svojim vjeroučiteljima: ꞌZašto pucaju po nama? Mi idemo na vjeronauk, nisu ovo položaji vojskeꞌ. Moralno raspamećeni zlikovci ne razlikuju curicu na vjeronauku od bunkera i rovova“, rekao je na pokopu biskup Ratko Perić.

Biranim riječima od djevojčica se oprostio i tadašnji župnik župe Sv. Petra i Pavla fra Dane Karačić. „Neka nam bude utjehom da ih je smrt zatekla u najplemenitijem što su mogle činiti, na vjeronauku, učeći o Bogu. Neka naše suosjećanje i sućut s vama budu znak jedinstva našeg hrvatskog naroda, naših kršćanskih osjećanja i cijele Katoličke Crkve“, poručio je fra Dane Karačić.

 

poskok.info