Ovih dana se u medijima pojavila informacija da je Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske uputio na e-savjetovanje prijedlog odluke o proglašenju “Dana Hrvata izvan Republike Hrvatske”. Savjet Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan RH predložio je da se spomendan Blažene Djevice Marije Kraljice Hrvata, 22. kolovoza, proglasi Danom Hrvata izvan RH s obrazloženjem da bi to trebao biti dan koji će povezati Hrvate izvan RH s njihovim hrvatskim identitetom i bogatom hrvatskom poviješću te odati priznanje postignućima i doprinosu Hrvata izvan RH u ostvarivanju samostalnosti i pomoći u najpotrebitijim vremenima hrvatskog naroda. “Danom Hrvata izvan Republike Hrvatske” naglasit će se zajedništvo jednoga i nedjeljivoga hrvatskog naroda koji uključuje i Hrvate u Bosni i Hercegovini, hrvatsku nacionalnu manjinu u europskim državama te hrvatsko iseljeništvo u europskim i prekomorskim državama.
Takav prijedlog je izazvao brojne polemike pa i kritike, između ostaloga i zbog toga što je u to vrijeme veliki broj Hrvata na godišnjim odmorima, izvan mjesta u kojima žive ili su se tek vratili s ljetnog odmara pa se pitaju kako i na koji način u to vrijeme organizirati proslave. Također se mora reći da nije u potpunosti jasno kako je Savjet proglasio 22. kolovoza za spomendan Blažene Djevice Marije Kraljice Hrvata?!? Toga dana je spomendan Blažene Djevice Marije Kraljice, koji je uveo papa Pio XII. 1954. godine i odredio da se slavi 31. svibnja, ali je kasnije njegova proslava prenesena na osmi dan nakon proslave Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo (Velika Gospa), odnosno slavi se 22. kolovoza. Dakle, to je blagdan BDM Kraljice, Kraljice svijeta, Kraljice svega stvorenoga, a ne posebno Kraljice Hrvata (iako je moguće da se negdje slavi i na taj način?). Stoga nije jasno kako je Savjet zaključio da je to “titul Blažene Djevice Marije ‘Kraljica Hrvata’ ”, kako stoji u obrazloženju odluke.
Nužno se nameće paralela s vjerojatno najpoznatijom proslavom nebeskog zaštitnika jednoga naroda, s proslavom sv. Patrika, zaštitnika Irske i irskoga naroda. Irski patron se slavi širom svijeta, slavi se misa u crkvama sv. Patrika (i drugima), nosi se zelena boja, organiziraju se parade i narodna slavlja, pjevaju se tradicionalne keltske balade, irski barovi su prepuni. Treba napomenuti da su Irci kao i Hrvati, jedan od najraseljenijh naroda na svijetu.
U ovom kontekstu moramo naglasiti da, kao i Irci, i Hrvatska i Hrvati imaju svoga nebeskoga zaštitnika. To je sveti Josip!
Hrvatski je sabor 9. i 10. lipnja 1687. godine izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda. U Protokolu Hrvatskog sabora od 9. i 10. lipnja 1687. godine nalazi se na latinskom jeziku sljedeći tekst: “Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.”
U svom pismu od 16. siječnja 1940. hrvatsko-slavonski metropolit i zagrebački nadbiskup bl. kardinal Alojzije Stepinac obavještava vjernike: “Udovoljavajući mnogim molbama katoličkih vjernika da se blagdan sv. Josipa podigne na zapovjedni blagdan za sve biskupije Kraljevine Jugoslavije, katolički biskupi Kraljevine Jugoslavije obratili su se Svetoj Stolici… Sv. Stolica je reskriptom Svete Kongregacije Koncila od 20. studenog 1939. uvažila molbu.“
Hrvatski katolički biskupi su na svom proljetnom zasjedanju 1972. godine potvrdili “…da je odluka Hrvatskog sabora iz 1687. g., kojom se sv. Josip proglašuje nebeskim zaštitnikom Hrvatskog Kraljevstva, i sada na snazi, jer Sabor nije imao u vidu apstraktno Hrvatsko Kraljevstvo, nego hrvatski narod, koji nadživljuje sve peripetije oko svoga suvereniteta. To je proglašenje na prijedlog zagrebačkog biskupa Martina Borkovića bilo pravovaljano sa svjetovne i crkvene strane, i kasnije nije nikada osporeno.” Takvo tumačenje sv. Stolice i Biskupske konferencije znači da je sv. Josip zaštitnik svih Hrvata ma gdje oni prebivali.
Nažalost, svijest o tome da nam je sv. Josip zaštitnik nije osobito zaživjela, većina Hrvata i ne zna tu činjenicu. Kad vam netko spomene Irsku, ako vas pitaju koja vas boja asocira na njih odmah biste rekli zelena. A kad bi pitali tko im je zaštitnik i koga najviše slave rekli bi bez problema sveti Patrik. Što bi ste rekli ako vas netko pita za Hrvate? Kockice. Zaštitnik? Također možemo spomenuti sv. Patrik je proglašen zaštitnikom Irske te je uspostavljena proslava Dana sv. Patrika u sedamnaestom stoljeću, u istom stoljeću kada je sv. Josip proglašen zaštitnikom Hrvata.
Ovo je idealna prigoda promovirati i potaknuti slavljenje sv. Josipa kao zaštitnika Hrvata.
Sv. Josip je veliki svetac i moćan zaštitnik kojemu se treba utjecati. Spomendan je 19. ožujka (dva dana iza sv. Patrika), kraj zime i početak proljeća, idealno vrijeme za proslave i na južnoj i na sjevernoj hemisferi. Svugdje gdje Hrvat obitava. Pored toga, bila bi i sramota i grjehota zanemariti i zaboraviti stoljetnoga zaštitnika Hrvata, nanovo proglašavati novoga zaštitnika i utjecati se njemu. Također treba spomenuti da sv. Josip ima i drugi spomendan prvi svibnja, kada slavimo sv. Josipa Radnika.
Želimo naglasiti da podržavamo ideju uspostavljanja “Dana Hrvata izvan Republike Hrvatske”, ali smatramo da termin nije najsretnije izabran. Temeljem svega gore rečenoga, predlažemo da se spomendan sv. Josipa, 19. ožujka, proglasi “Danom Hrvata izvan Republike Hrvatske”, kada bi se u Domovini i iseljeništvu organizirala okupljanja Hrvata i priređivale različite aktivnosti promicanja i očuvanja hrvatskih kulturnih običaja, jezika i identiteta i povezivanja Hrvata iz svih krajeva svijeta kako stoji u prijedlogu Savjeta.
wpDiscuz