Prije dvije godine je Nina Baršić, dizajnerica “katoličke mode” iz mjesta Dubravci kod Duge Rese, za “Slobodnu Dalmaciju” izjavila sljedeće:
– Mnogi zaboravljaju da smo stvoreni kao hram Duha Svetoga i kakvo dostojanstvo imamo kao djeca Božja. Umjesto da čuvamo i njegujemo to dostojanstvo, mi ga jeftino prodajemo. Ali čedno odijevanje ne moramo promatrati samo kroz oči vjere.
Naime, na Princetonu je provedeno istraživanje o tome kako muškarci doživljavaju žene, konkretno, riječ je o ženama u kupaćim kostimima, koje je pokazalo da muškarci ženu u bikiniju doživljavaju kao objekt – navela je tada modistica koja osmišljava tzv. čedne kreacije, te istaknula da kao kupaći kostim “može biti prihvatljiv isključivo pristojan jednodijelni, jer u protivnom nemamo razliku između odjeće za kupanje i donjeg rublja”.
Porast prodaje
Godine 2004., pak, Australka Aheda Zanetti dizajnirala je, ovih dana jako kompromitiran, burkini. Riječ je o kupaćem kostimu u dva dijela za žene islamske vjere koje, u duhu nauka da odjećom treba zaštititi čednost, svoje tijelo štite od pogleda.
Svoj dizajnerski pothvat Zanetti obrazlaže željom da ženama dade više slobode, a ne da im je uzme; među muslimankama, naime, ima dobrih i pasioniranih plivačica, no zbog čisto tehničkih razloga – nedostatka adekvatne odjeće – mnoge od njih nisu mogle uživati u kupanju. O svom izumu je kazala:
– Kada sam ga nazvala burkini, nisam željela reći da je to burka za plažu. Burka je za mene samo riječ. Dizajnirala sam kupaći kostim i morala sam nabrzinu smisliti nešto. Ime je bila kombinacija dviju kultura, mi smo Australci, ali vlastitim izborom smo muslimani.
Inače, ovdje burka ništa ne predstavlja. Ona se ne spominje u Kuranu i naša religija od nas ne traži da pokrivamo svoja lica, to je odluka pojedinca. Morala sam istražiti značenje te riječi i opisana je kao pokrivalo za tijelo. S druge strane, imala sam bikini i spojila sam to dvoje.
Tako je opisala Aheda nastanak osebujnog, počesto uistinu lijepo dizajniranog kupaćeg kostima, kojemu je nakon nedavne zabrane nošenja u Francuskoj u svijetu porasla prodaja za enormnih dvjesto posto!
Očekivano, u Splitu nema mjesta gdje se može kupiti burkini, inače nazvan još i halal-kostim, izrađen od rastezljiva elastina i dva dijela koji čine udobne duge hlače (stopala su otkrivena) i tunika koja prekriva stražnjicu, te obvezna kapa nalik na one koje nose sportaši, ispod koje se natisne kosa. Zbog higijene, ispod burkinija ne nosi se donje rublje, doznali smo konzultirajući tematske stranice.
Pogledi ‘ispod oka’
Iste je pomno proučila, te je za potrebe našeg sociološkog istraživanja sašila vjerojatno prvi dizajnerski burkini u Splitu kreatorica Nives Lutz, hotimično posegnuvši za rastezljivom i prozračnom viskozom boje petroleja, a ne zlokobnom crnom.
Naime, nedugo nakon ekscesa na plaži u Nici, gdje je policajac od muslimanke pred djetetom koje se rasplakalo tražio da skine tuniku (iako nije prekrivala lice, niti skrivala identitet), mišljenja su se o burkiniju na plažama podijelila.
Dok neki podržavaju dekret vlasti Francuske teško pogođene terorizmom, drugi osuđuju takav udar na ljudsku slobodu, pa i pravo žene na odluku da boravi na plaži, pa i okupa se – a da se pritom ne obnaži.
U tom kontekstu valja reći da je dizajnerica burkinija Zanetti izjavila i da njezina želja nije bila samo omogućiti kupanje muslimankama, nego i ženama drugih vjera, pa i ateisticama, jer i među njima ima onih koje se rado kupaju ali nerado otkrivaju, kao i žena s rakom kože, i tako dalje.
Hrvatska, pa ni Split, nisu na popisu onih koje su službeno zabranile nošenje bilo kakve odjeće; štoviše, od ove su godine gradske vlasti Splita zabranila pretjerano “golacanje” u javnosti, točnije, u užem gradskom središtu!
Bez straha, dakle, da će je policajac kazniti ili natjerati da se skine, reporterka “Slobodne” prošetala se plažom usred sunčana dana i osvježila se, pritom “sondirajući” reakciju pomalo zbunjene javnosti; globalne i, dakako, one koja se zatekla na frekventnim Bačvicama i nekolicini okolnih plaža.
Bez dvojbe možemo zaključiti: Split je burkini-friendly grad!
Bačvice su, dakle – centar svita; tamo ženu koja se šeće u burkiniju skoro da nitko od nazočnih Nijemaca, Japanaca, pa i Francuza, nije ni zamijetio. Domaći su se malko pogledavali, a jedna majka je od kupačice u burkiniju nježno odmaknula djecu – ali samo zato da je ne bi poprskala.
Na nekoliko bezazlenih pitanja, poput koliko je sati, ljudi su pak odgovarali spremno, iako su bili malo zatečeni izgledom odjevene kupačice; jedan mladić na Ovčicama rekao je: “Ups, mislio sam da ste Arapkinja.” I to je bilo uglavnom sve, uz pregršt “pogleda ispod oka”…
Tihi mimohod
Otvoreno divljenje, međutim, reporterka u burkiniju doživjela je na plaži Firule, gdje je mješovito društvo ljudi srednjih godina za stolom u kafiću komentiralo:
– Ma, prekrasni ste! Oduševljeni smo vašom odjećom! Nije nam jasno zašto oko toga itko pravi problem…
– Joj, što ste se lijepo obukli. A i zgodni ste “od sebe” – uskliknula nam je kupačica iz Hercegovine, koja se na plaži u Splitu našla neveselim povodom; vozi supruga na kemoterapiju u bolnicu, pa ima višak neželjenog slobodnog vremena. Ipak, optimizam je ne napušta, kao ni potreba da javno izrazi podršku nekom “drugačijem”.
Simpatična reakcija bila je ona muških kupača nanizanih na “hajdučkom” muletu na Firulama. Kao po koncu pogledom su ispratili kupačicu u burkiniju, a jedan je frajerski upitao: “Je l’ vruće ispod toga?”, na što nije dobio odgovor, niti pogled, samo tihi mimohod s knjigom pod mišicom.
– Ne zna hrvatski – promrsio je za sebe, na što mu je susjed na zidiću dodao:
– Zna ta hrvatski, i to dobro…
Lijepo je ne brinuti se jesam li pomno depilirana
Ne znam za druge, ali meni je ovaj odlazak na plažu izuzetno godio. Prvi put nisam morala razmišljati o tome imam li celulit i jesam li pomno depilirana, a ni izrast na kosi mi nije predstavljao problem.
K tomu, nisam potrošila ni kap losiona za sunčanje, jer su mi bile otkrivene samo šake i stopala, a na licu sam uglavnom nosila naočale.
Biti odjevena u moru malo je neobično čuvstvo, ali može se naviknuti i na to.
Ipak, osjećaj kad sam skinula kapu i ponovno zamahnula raspletenom kosom bio je – pravo olakšanje… Ipak je navika moćna stvar. Ipak, bikini.