Published On: Sub, sij 26th, 2013

Dala bi majka, da ima…

Jerko Ivanković – Lijanović, predsjednik stranke za boljitak i ministar poljoprivrede i svega što uz nju ide, nekako je tako formulirao neisplaćivanje poticaja za poljoprivredu i stočarstvo. Što se može, nema pa nema. A dao bi, nije da ne bi. Ali, nema. A i da ima, o’kle iz… Narod skakutao na zimi ispred zgrade Vlade, ovoga puta ne u Lijanović-režiji, jer je ovoga puta Lijanović na vlasti. Inače, podsjetimo, Lijanović-prosvjed je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najduži štrajk u dugotrajnoj svjetskoj štrajkačkoj povijesti. I sad je Jerko zabrinut za narod, ali sad s ove druge strane zida Vlade, pa mu nekako sve drukčije. Na jednom transparentu pisalo „U ratu si otimao krave i ovce, sad uzimaš naše novce“. Parafraziram, vjerojatno, ali sam upamtio rimu. A Jere, da ga Bog pomože, izlazi s onim istim izrazom lica kakvi se mogu pronaći na maskama „anonimusa“, govori narodu koliko ih voli i koliko brine o njihovu boljitku. Dao bi Jere da ima… I dat će, ako Bog da i inšallah. Čim bude, bit će.Veselin Gatalo l pogled.ba
I Gradska uprava Mostara se brine za narod. Posebice Gradsko vijeće Mostara. I Bošnjaci i Hrvati, pa i hrvatski i bošnjački Srbi, žestoko su se zabrinuli za grad Mostar i odlučili preskočiti visokog predstavnika i njegovu odluku o raspuštanju Gradskog vijeća. Neprovjereni izvori kažu da je gradonačelnik Bešlić dobio osip od brige, a da je Radmila Komadina dobila temperaturu 37,2 (onu najgoru), i da je Murat Ćorić naglo osjetio dvominutne poteškoće pri disanju. Hrabra odluka rezultirala je time da je grad ponovno oživio i da se neće urušiti u sljedećih nekoliko mjeseci.
Napadaji brige za „male“ i „obične“ ljude su učestali utoliko koliko je presahnula moć inozemnog folklora u BiH i okruženju. Briga, naravno, nije ni stvarna ni iskrena. Nisu ni „mali“ i „obični“ ljudi tako mali i obični, a bogami, posljednji izbori su pokazali da nisu ni glupi. Sve im je teže prodati bijele bubrege za bubrege. Doduše, glasačko tijelo nema nekog izbora. Budući da je SDP dokazao, a „Naša stranka“ potvrdila da ne postoje „građanske“ stranke, idući izbori će naličiti popisu stanovništva. Usput, sudjelovanje visokog predstavnika i ostalih inozemnih institucija učinilo je i popis stanovništva neostvarivim. Nekad im je bilo lakše. Međunarodni čimbenik je mogao ‘ladno skinuti s vlasti svakog političara koji mu ne ide „niz dlaku“, bez ikakva suvislog objašnjenja. Antidaytonska aktivnost, zapaljiva retorika, loš odabir kravate… Moglo se i svećenstvo bacati iz helikoptera dok ne polomi većinu kostiju, tako da ih se ne može prepoznati (otac Jeremija Starovlah i njegov sin, navodno zbog skrivanja optuženih za ratne zločine), također bez posljedica. To je, baš ta nemogućnost daljnjeg činjenja takvih grozota, valjda, i jedina stečevina civilnog društva koju smo, doduše ni to našom voljom, ostvarili. Taj „obični“ i „mali“, mahom nezaposleni svijet, manje se boji. Poneki se, sodome li i gomore, nimalo ne boji. Ili se, još pogubnije za političare, boji samo Boga. A tada, i visoki i niski predstavnici trebaju se zabrinuti pred onima kojima više nije bitno carstvo zemaljsko. Ne vjeruju više da bi majka dala da ima.