Krvnik Enver Buza, zapovjednik Samostalnog bataljuna Prozor iz sastava tzv. Armije BiH, u ranu su zoru 14. rujna 1993. godine, na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa, sa svojih 156 ljudi napao je selo Uzdol (općina Prozor-Rama) i pobio sve živo što se tamo zateklo.
Okrutno je usmrćeno 29 hrvatskih civila i 12 vojnika HVO-a.
Među pobijenima je bilo i troje malodobne djece (Stjepan Zelić star 10 godina, njegova 13-godišnja sestra Marija i 12-godišnja Jadranka Zelenika), Mara Grubeša je živa spaljena u svojoj štali (dok je pokušavala pustiti stoku), ubijani su i nepokretni i nemoćni starci u svojim bolesničkim posteljama, veliki broj žrtava je masakriran. Najstarija ubijena osoba imala je 87 godina.
Od 29 pobijenih civila, njih 20 su žene i djeca!
Krvniku Enveru Buzi se još uvijek sudi. On krivnju prebacuje na svoje nadređene, prije svega Sefera Halilovića koji je pred MKSJ oslobođen, na sramotu Suda, UN-a, međunarodne zajednice i “demokratskog zapadnog svijeta”.
Istina je da su krivi obojica. I ne samo oni. U masovnim zločinima koji su planski, smišljeno i sustavno provođeni s ciljem osvajanja hrvatskih prostora i uništenja HVO-a (pa i u okviru operacije “Neretva ’93”), sudjelovao je cijeli muslimanski politički i vojni vrh, što dokazuju dokumenta same “Armije BiH”. Bio je to pokušaj stvaranja etnički čiste islamske države na hrvatskim područjima koju je trebalo zaokružiti i osigurati joj izlaz na more, pa se u skladu s time najavljivalo i “oslobađanje” zapadne Hercegovine i Neuma.
I to protivno svim dotadašnjim mirovnim sporazumima međunarodne zajednice koji su (poput Owen-Stoltenbergovog plana iz siječnja 1993. godine) arogantno odbacivani s tvrdnjama da “ne osiguravaju strateške preduslove za opstanak muslimana na području BiH”.
Muslimanski politički i vojni vrh bio je premrežen operativcima KOS-a koje je iz Beograda slao Aleksandar Vasiljević i postavljao na najviše dužnosti u vojnoj i civilnoj vlasti i tajnim službama – od Alije Delimustafića do Sefera Halilovića i drugih, o čemu i danas pišu sami bosanski muslimani kojima je istina važnija od islamske propagande (Vidi: http://www.camo.ch/munja.htm). Zar su s tom udbo-kosovskom mafijom Hrvati mogli surađivati i oslobađati BiH?
Sud BiH utvrdio je da je u Uzdolu 27 osoba ubijeno izvan borbenih djelovanja, iako krvnik izravno odgovoran za ovaj masakr Enver Buza i danas ponavlja svoje laži – kako je u pitanju “legitimni vojni cilj”, a “svi civili u Uzdolu su bili naoružani i pucali su u pripadnike Armije BiH”. Po njegovom mišljenju, “tu se nema šta suditi”, jer “sve je bilo legitimno i čisto”!?
Osim za masakr nad civilima optužen je i kao krivac za paljenje kuća, kako u Uzdolu, tako i zaseocima Križe, Zelenike, Raići.
I to spada u “legitiman vojni cilj”?!
Zar se ubojstva djece od 10, 12 i 13 godina, ubojstva nemoćnih staraca i žena mogu ičim opravdati? Starci i djeca su “bili naoružani i pucali su na Armiju BiH”!? Kakva je to vojska kojoj su “legitimni vojni cilj” civili i koja ubija sve što se miče?
Bio je to napad na STANOVNIŠTVO, na CIVILE, a ne na vojsku i crte obrane. Podmukli upad u selo, u rano blagdansko jutro i iživljavanje krvnika nad nemoćnima i nedužnima – to je prava slika ratovanja “Armije BiH”, “jedine legitimne oružane sile” na području BiH (kako to ponavljaju u svakoj prigodi muslimanski zločinci, od Sefera Halilovića do Buze i drugih).
“Legitimno” je bilo i dovoditi mudžahedine, uključiti ih u “Armiju BiH”, davati im potporu od strane političkog i vojnog vrha i potom ih puštati da svojim barbarskim masakrima etnički čiste prostor budućeg Izetbegovićevog Kalifata!?
I to je bilo “legitimno”!?
“Legitimno” je bilo napasti Hrvate na njihovim područjima i u tom ratu pobiti gotovo 70% civila diljem Herceg Bosne!? Rat u kojemu se pobije toliki broj civila je RAT PROTIV CIVILA, rat s ciljem etničkog čišćenja prostora, s ciljem istrebljenja stanovništva, s ciljem počinjenja genocida!
“Legitimno” je bilo okrenuti se protiv dojučerašnjeg saveznika (Hrvata), okružiti hrvatske enklave i nemilice ih napadati a pred svijetom glumiti žrtvu!? Žene, djecu i rodbinu smjestiti u hrvatske hotele na Jadranu (da o njima brine Republika Hrvatska) i potom povesti rat za istrebljenje svega što je hrvatsko u BiH!
I to je bilo “legitimno”!?
Je li “legitimno” poslije svega optužiti žrtve (Hrvate iz BiH) za “udruženi zločinački poduhvat”, a Republiku Hrvatsku za “agresiju”, a iza leđa Hrvatima voditi pregovore o podjeli BiH i zamjeni teritorija s Karadžićem i Miloševićem (kao što je činio Alija Izetbegović – o čemu otvoreno piše sam Sefer Halilović u knjizi Lukava strategija)?
Je li bilo “legitimno” unajmiti kriminalca i zločinca iz Zelenih beretki Ramiza Delalića Ćelu da (1. ožujka 1992.) usred Baščaršije, ispred Stare crkve u vrijeme svadbe ubije srpskog svata i tako pokrene spiralu rata i zločina, a agresoru omogući alibi za sve što je poslije činio!?
Je li bilo “legitimno” dovoditi na zapovjedna mjesta u “Armiji BiH” kriminalce i zločince poput Nasera Orića, koji je u vrijeme dok je bujao naci-fašistički pokret u Srbiji na Gazimestanu čuvao Miloševića, a poslije “branio” Srebrenicu – upadajući iz zone zaštićene od UN-a u srpska sela i praveći masakre nad civilima!? Gdje su bili taj Naser Orić i njjegova “hrabra vojska” kad je trebalo braniti Srebrenicu od Ratka Mladića i njegovih krvnika? Zašto se Srebrenica smišljeno prepustila agresoru? Je li taj pokolj bio samo sredstvo da se dođe do statusa žrtve i kakvu su ulogu u toj prljavoj igri imali Alija Izetbegović i njegova kamarila? Vlastiti narod prepustiti na milost i nemilost agresoru da bi se to poslije politički kapitaliziralo i poslužilo propagandi!? Ima li čega sramnijeg i podlijeg od toga?
Je li bilo “legitimno” angažirati krvnike Cacu, Ćelu i stotine drugih, da s mudžahedinima harače po Bosni i Hercegovini, masakriraju žene, djecu i starce, siluju, pale, pljačkaju, ritualno kolju i odsijecaju glave, muče i ubijaju civile i ratne zarobljenike!?
A to je samo djelić istine o “jedinoj legitimnoj oružanoj sili” zvanoj “Armija BiH” koja je zadnjih desetak godina ugledala svjetlo dana i čega se svaki pošteni musliman treba sramiti.
Tako arogantno, s visine, bez trunke ljudskog osjećaja i pijeteta prema nevinim žrtvama mogu nastupati samo istinski monstrumi kao što su Sefer Halilović, Enver Buza i njihovi suradnici. Oni jesu monstrumi i zlikovci bez premca na ovim prostorima. I što je najgore, do danas su ostali nekažnjeni.
Zato bosanskim muslimanima treba otvoreno poručiti: tako se ne gradi nego razara Bosna i Hercegovina!
Na nepravdi, zločinu, lažima i klevetama ne gradi se budućnost ni jednog naroda.
Hrvati ne smiju zaboraviti svoje mučenike iz Bugojna, Travnika, Busovače, Jajca, Viteza, Rame, Prozora, Konjica, Zenice, Križančevog Sela, Buhinih kuća, Hudutskog, Grabovice, Mostara, Ravnog, Lužana, Uskoplja, Dusine, Miletića, Grma, Čukli, Trusine, Kaknja, Doljana, Kiseljaka i svih drugih mjesta gdje je prolivena nevina krv.
Pokoj vječni svim nedužnim hrvatskim žrtvama umorenim u svojim selima i na pragovima svojih domova.
Pokoj vječni nevinim žrtvama Uzdola koje su okrutno umorene na blagdan Uzvišenja Svetoga Križa prije 25 godina.
Počivali u miru Božjem.
wpDiscuz