Published On: Mon, May 20th, 2013

Cvijeće tolerancije derviša i bogoslova

Derviši iz Vareša i karmelićanski bogoslovi iz Zagreba našli su se na cjelodnevnom druženju u „Karmelu sv. Ilije“ na Buškom jezeru pokraj Tomislavgrada. Prvo su zasadili nekoliko stotina struka perunike u novopodignutom „Parku perunike“. Radi se o endemičnoj biljci s prekrasnim cvjetovima koja je u znanosti poznata pod imenom Iris croatica , a raste u Hrvatskoj i BiH.
– Kao ljubiteljicu cvijeća obradovalo me što mogu svojom donacijom sadnica perunike pomoći da se uredi ovaj krasni okoliš oko Karmela – kaže donatorica Ankica Ćurković iz Zagreba, koja vuče podrijetlo iz ovoga kraja. Prije sadnje derviši i bogoslovi zajednički su se pomolili, a onda dali na posao. Prve sadnice zajednički su posadili otac Zvonko Martić, šeih Azmir Muftić Blažić i otac Stjepan Vidak, odgajatelj bogoslova u Remetama pokraj Zagreba. 

Ista avlija

– U teškim gospodarskim prilikama kakve su u BiH prvo strada kultura – kaže otac Zvonko koji je organizirao ovo druženje i upriličio izložbu „Tradicijska odjeća i nakit Hrvata, Srba i Bošnjaka u BiH“. – Mi smo u samostanu prikupili više stotina komada stare nošnje i nakita, imali smo izložbu odjeće i nakita Hrvata, a cilj nam je to proširiti na srpsku i bošnjačku tradicionalnu nošnju i nakit. Srećom sam prije par godina susreo šeiha Azmira u Varešu, tu smo shvatili da imamo puno zajedničkog, pa smo se odlučili na jedno prijateljsko sijelo u Karmelu. Još kad sam došao u Vareš kod sestara franjevki, pa vidio da se u istoj avliji nalazi samostan i tekija. Stoljećima na ovom graničnom civilizacijskom prostoru živimo jedni pkraj drugih, praktično u istoj avliji, a ne poznajemo se. Mi u BiH još se i poznajemo, ali što uopće mogu znati o islamu ljudi u Splitu, Zagrebu, Zadru… posebice o dervišima. – Teško pitanje da bi se ukratko na njega odgovorilo – kaže o dervišima šeih Azmir Muftić Blažić.

Molitva i učenje

– U Wikipediji ćete naći samo kratku definiciju da se radi o pristašama mističnog učenja o islamu koje teži ostati na najvišem i najdubljem stupnju molitve, praćene pjesmom i glazbom. Ali je to i nešto više. Naš red je u komunizmu bio zabranjen, da bi 1992. godine s nas bila skinuta zakonska anatema. No i sada imamo protivnika, nerijetko i iz Islamske zajednice. Mi živimo svjetovni život kao i drugi ljudi, imamo svoja zanimanja, obitelj, zemaljske brige…, ali se u slobodno vrijeme sastajemo u molitvi i učenju. I presretni smo što nas je moj prijatelj otac Zvonko pozvao u Karmel – dodaje šeih Azmir. – Iskreno rečeno, nisam znao što nas ovdje čeka – kaže otac Stjepan Vidak, odgajatelj bogoslova iz Zagreba. – A kad sam vidio kako bogoslovi i derviši sa zanimanjem razgovaraju, kazao sam – to je to. Treba upoznati drugog, inače ćemo o njemu govoriti s predrasudama. A toliko zajedničkog ima u islamu i kršćanstvu. Primjerice, i mi i oni slavimo Isusa i njegovu majku Mariju, da ne govorimo o Starom zavjetu.

Marljivost ‘malenih’

Da su otac Zvonko i šeih Azmir pogodili „u sridu“ svjedočile su i brojne novinarske ekipe iz BiH i Hrvatske. Pa ih je zanimalo što otac Zvonko dalje smjera, hoće li otvoriti stalni muzejski postav.
– Radimo na tome, ali je teško doći do novca – kaže otac Zvonko, vrsni folklorist i etnolog s više radova iz tih područja. – No draže bi mi bilo da ovdje stvorimo jedan centar koji bi se bavio životom i istraživanjima. Zato smo sve ovo organizirali u povodu Međunarodnog dana muzeja i već smo našli prijatelje i suradnike. A naš odnos nije uvjetovan nekakvim pregovorima vjerskih vrhuški, što je politika, nego marljivim radom nas malenih.
Petar Miloš/Slobodna Dalmacija