Bosna i Hercegovina više nikada neće biti ono što su bile. Ni zemlje koju neki sanjaju, ni one koju smo kao kolonije morali živjeti. Tako kaže Željka Cvijanović, predsjedavajuća i srpski član Predsjedništva BiH, nakon presude Miloradu Dodiku.
I u pravu je.
Jer Bosna i Hercegovina nisu države. One su teritorijalni eksperiment s ograničenim rokom trajanja, kojeg ne drže na okupu njeni narodi, nego oni koji su odlučili da će ovdje ostati protektorat dok god im to odgovara.
Dodik je osuđen jer nije poslušao odluku neizabranog stranca.
Kristian Schmidt – Nijemac, neizabran, nelegalan, nepozvan – uveo je zakone koje nitko u BiH nije izglasao. I sud ih je prihvatio kao pravno važeće. Tvrdeći da je Ustavni sud potvrdio leglanost Schmidta ranijim odlukama. Nije. Nema presude Ustavnog suda BIH koja kaže da je šef OHR-a legalan čak i ako ga ne imenuje Vijeće sigurnosti.
A sada taj isti sud osuđuje predsjednika Republike Srpske jer se poziva na daytonsku odredbu da šef OHR-a mora biti imenovan od strane vijeća sigurnosti.
Demokracija? Pravo? Pravda?
Ne, BiH više nikada neće biti ista.
Ali pitanje je – kakva će biti?
Oni koji slave ovu presudu uvjereni su da je ovo konačni poraz Dodika i da će sada BiH procvjetati.
A oni koji vide malo dalje znaju da je ovo samo još jedan čavao u mrtvački sanduk jedne iluzije zvane „zajednička država“.
BiH je već dugo kolonija. Schmidt nije prvi, ali je možda posljednji visoki predstavnik čija moć još nije upitna.
Dodik se neće žaliti. Možda će i pasti drugostupanjska presuda. Možda i neće.
Ali ono što je sigurno – Bosna i Hercegovina je jučer službeno prestala biti ozbiljan politički subjekt.
I pitanje više nije hoće li opstati, nego koliko dugo može ovako trajati.
wpDiscuz
