Čudan ‘Oče naš’

MOLITELJ: Oče naš, koji jesi na nebesima…
BOG: Reci sine…

MOLITELJ: Ne prekidaj me!! Zar ne vidiš da molim?!
BOG: Pa sad si me zvao.
MOLITELJ: Ja tebe?… Ah… ne… ja te zapravo nisam zvao. To je molitva. Mi Hercegovci upravo tako molimo: Oče naš, koji jesi na nebesima!
BOG: Evo opet! Je l’ me zoveš kako bismo razgovarali? Ili što? Dakle, što te muči?
MOLITELJ: Sveti se ime tvoje…
BOG: Misliš li ti to ozbiljno?
MOLITELJ: Nego kako nego ozbiljno?
BOG: Smatraš li stvarno da je sveto ime moje? 
MOLITELJ: Pa ako molim, zaboga valjda znači da smatram. Ti si kao nekakav Bog a to ne shvaćaš?
BOG: Joj, sad smo i filozofi, pa ti bi se s Bogom prepucavao?

MOLITELJ: Aha, hm,… kužim… ti si neki fejk, Dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji…
BOG: Radiš li ti na tome?
MOLITELJ: Ha? Misliš na tome da dođe kraljevstvo tvoje? Pa naravno! Idem svake nedjelje u crkvu, dajem milostinju, čak dajem i za misije.
BOG: Divno. A šta si radio prošlu nedjelju posle mise? 

MOLITELJ: Zašto to govoriš baš meni? I kako znaš šta sam radio? Ajde reci mi ti šta sam radio.
BOG: Sjedio si u društvu s trojicom mladića tamo u onom kafiću iza Marijine kuće. Jel tako? 
MOLITELJ: Pa šta ! … Mogu sad nastaviti moliti?
Kruh naš svagdanji daj nam danas…
BOG: Hej-hej! A sjećaš li se šta su oni govorili? 
MOLITELJ: … i otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim…
BOG: Zašto izbjegavaš pitanje? 

MOLITELJ: Sjećam se, pričali su o curama, automobilima i nešto o politici.
BOG: Znam, znam! Ali sjećaš se da su psovali ? Baš ono , brutalno, kako vi danas kažete, do jaja? 
MOLITELJ: Pa jesu al’ to je njihov problem ne moj.
BOG:  Ne bih baš  rekao , jel se sjećaš što su i kako psovali? 
MOLITELJ: Je, da! Taman posla! … Još da pamtim.
BOG:  Psovali su moje Ime kojem se ti sad moliš i tvrdiš da je sveto. Zašto  moliš da se sveti Ime moje ako si ostao sjediti s njima onaj tren kad su moje Ime tebi psovali?Ako ti je moje Ime sveto  zašto nisi ustao i otišao? 

MOLITELJ: Hm, nisam baš siguran mogu li to…ispao bi malo čudan.
BOG: Pa sada  meni ispadaš malo čudan, jer mi se moliš kako mi je Ime sveto, a kad ga psuju ti šutiš i otaješ u tom društvu. Ja ću ti pomoći! Zašto bi ispao čudan? Jer ne želiš sjediti u društvu koje ti psuje tvog Boga?
MOLITELJ: Kompliciran si ….i ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla ..
BOG: Ma ništa lakše od toga. Samo mi reci koje te osobe i situacije uvode u napast.
MOLITELJ: Kako to misliš?
BOG: Ti si prošli nedjelju doveden u napast. Netko je pred tobom psovao tebi, tvog Boga. Ime tvog Boga. Što si ti kako moj prijatelj učinio? Jesi li branio Ime moje ili si to samo prešutio misleći da te se to ne tiče?  Jesi li samo sat vremena prije u Crkvi klekao zarekavši se na Tajnu vjere , spreman učiniti sve za svoju vjeru? 
MOLITELJ: Čini mi se da mi je ovo najteži ‘Očenaš’ koji sam ikada izmolio, ali sad prvi put moja molitva ima veze s mojim svakodnevnim životom.
BOG: Jako dobro! Napredujemo! Sada nastavi moliti do kraja.
MOLITELJ: Jer tvoje je kraljevstvo i moć i slava u vijeke vjekova. Amen.
BOG: Znaš što mi se sviđa? Kada me ljudi kao ti počnu ozbiljno doživljavati, iskreno moliti, slijediti i činiti ono što je moja volja. Kada ljudi primijete da ih njihov trud oko moga kraljevstava čini sretnim.
MOLITELJ: Eto, izmolio sam, jesi sad zadovoljan?
BOG: Nisam. Čekam tvoj potez iduću nedjelju, opet ću ti poslat njih trojicu na kavu da te kušaju.
MOLITELJ: Dobro, ako budu psovali , ja ću ustati i otići. Oće ti to biti ok?
BOG: Cool. Hoće
MOLITELJ:  Ali oni će i dalje psovati, i kada ja odem.
BOG: Ništa ti ne brini, njih prepusti meni. Tvoje je samo, kad se već moliš, da tu molitvu i živiš. Facta, facta, non verba!
MOLITELJ: Ha?
BOG: Djela, ne riječi, sine.
MOLITELJ:  Aha, kontam, aj živio ti meni. Evo zove Marija, a bila je ko fol nešto ljuta…
BOG:  Znam da zove Marija.  Zvat će te u  šetnju. Obuci onu plavu košulju na kocke.
MOLITELJ: Ha?
BOG: Nije moje da ti sve govorim 😉 Aj zdra’o!
 
poskok.info