Šef Izaslanstva Europske unije u BiH i poseban predstavnik Europske unije, veleposlanik Johann Sattler, povodom godine dana od preuzimanja dužnosti u BiH, na svom blogu pisao je tko su partneri EU-a u BiH – bh. građanima.
Piše: Johann Sattler
Kada sam prije godinu dana preuzeo dužnost šefa Izaslanstva Europske unije u BiH i specijalnog predstavnika EU, bio sam itekako svjestan izazova s kojima se ova zemlja i regija suočavaju – jer sam više od dva desetljeća radio na Zapadnom Balkanu ili na pitanjima vezanim za ovaj regiju Ipak sam vjerovao da se mnoge poteškoće mogu premostiti. Godinu dana kasnije, i dalje sam istog uvjerenja. Tijekom protekle godine, usprkos globalnoj pandemiji, Bosna i Hercegovina je učinila naizgled skromne, ali ipak značajne iskorake.
Neki će cinično kazati da se mnogi diplomati i stručnjaci koji dolaze u ovu zemlju zadovoljavaju pukim formalnostima, odbijajući priznati da je politički sustav nepopravljivo manjkav, te da je perspektiva europskih integracija ništa više nego iluzija.
Ja tvrdim suprotno.
Europska unija je opredijeljena nastojanju da BiH nepovratno korača na putu ka članstvu u EU. Predano radimo na tome zajedno sa svojim partnerima u BiH – i to ne samo političkim – kako bi građanima osigurali konkretne koristi. Posvećenost EU ogleda se u milijunima eura pomoći godišnje. Ogleda se i u našoj kontinuiranoj podršci zemlji kroz savjetovanje kao i pomoći u ostvarivanju njenih političkih, ekonomskih i strukturnih prioriteta kako bi postigla nužan napredak.
Da, politički sustav jest manjkav, ali se može unaprijediti, kao u bilo kojoj drugoj zemlji. Savršeno dobro znamo da ga najvjerojatnije neće promijeniti oni kojima odgovara status quo, ali i među njima ima onih koji su vrlo predani i spremni raditi na promjenama. Građani su i te kako zainteresirani za promijenu načina trenutnog rješavanja problema koji ostavljaju duboke posljedice na njihov svakodnevni život.
A sam proces europskih integracija počiva na postizanju promjena. Ovaj proces iziskuje jačanje i poštivanje vladavine zakona i stavljanje građana – a ne stranaka – u središte političkog života.
Pratimo BiH kroz ove promjene, radeći s angažiraim građanima, kroz medije, kroz institucije i kroz aktivizam izvan i unutar stranaka.
Na samom početku mog mandata u rujnu 2019. godine prošlo je više od deset mjeseci od kako su bili održani izbori u BiH, a novo Vijeće ministara još uvijek nije bilo imenovano. Vladao je opći i potpuno razumljivi javni skepticizam u pogledu sposobnosti stranaka za dogovor o raspodjeli ministarstava, a kamoli o provođenju socijalno-ekonomskih reformi.
No, u prosincu je postignut dogovor oko imenovanja Vijeće ministara, a EU i drugi međunarodni partneri su se odmah angažirali za rad s novim vlastima.
Istog mjeseca, Vijeće EU pozdravilo je Mišljenje Europske komisije o zahtjevu BiH za članstvo, u kojem je navedeno 14 ključnih prioriteta na kojima zemlja treba raditi kako bi ojačala demokraciju i funkcionalnost države, unaprijedila vladavinu prava, poštovala i jamčila temeljna prava građana, te učinila javnu upravu učinkovitijom. Rad na ovim ključnim prioritetima mora se nastaviti i za vrijeme pandemije jer bi ostvareni napredak istovremeno omogućio i pouzdaniji odgovor na COVID-19.
U travnju 2020. godine, Predsjedništvo BiH se formalno obvezalo na provedbu reformi nužnih za ispunjavanje 14 ključnih prioriteta i predstavilo inkluzivan proces sa ciljem ubrzanja napretka BiH na njenom putu europskih integracija.
Rezultati te odluke su bili odmah vidljivi. U svibnju 2020. godine, Bosna i Hercegovina je mogla aktivno i konstruktivno sudjelovati na zagrebačkom Summitu o Zapadnom Balkanu, zahvaljujući ključnim pripremama u posljednjem trenutku.
Do kraja lipnja, Vlada RS je usvojila Strateški okvir za reformu javne uprave za BiH. Strateški okvir nužan je korak ka učinkovitoj javnoj upravi u BiH, koja će moći pružati usluge građanima u skladu sa standardima EU.
Nakon brojnih intenzivnih rundi pregovora, Izborni zakon BiH izmijenjen je u srpnju, čime je građanima Mostara, nakon dugih 12 godina, konačno omogućeno da ostvare svoje glasačko pravo na općinskim izborima, koji su zakazani za prosinac 2020. godine. To je bio važan korak ka ispunjenju prvog ključnog prioriteta iz Mišljenja vezanog za slobodne i demokratske izbore.
Istog mjeseca svjedočili smo i dugoiščekivanom i ključnom napretku po još jednom prioritetu iz Mišljenja – usvajanju Poslovnika o radu Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje, formalnog tijela BiH za saradnju sa Europskim parlamentom.
Treba napomenuti da je veći dio napretka postignut usred COVID-19 pandemije kao i da je bio moguć zbog suradnje sa Sjedinjenim Američkim Državama i drugim konstruktivnim međunarodnim partnerima u zemlji, što je političkim akterima onemogućilo nastavak igre po principu ‘zavadi pa vladaj’.
U međuvremenu je započela raspodjela paketa pomoći EU u vrijednosti od 80 milijuna eura za podršku Bosni i Hercegovini u rješavanju izravnih posljedica pandemije i dugoročnijih strateških izazova. Paket obuhvaća 7 milijuna eura za hitne medicinske potrebe bolnica i zdravstvenih ustanova širom zemlje i 73 milijuna pomoći za ublažavanje posljedica na ekonomiju i očuvanje radnih mjesta.
Dodatnih 250 milijuna eura dostupno je putem programa EU za makrofinancijsku pomoć. Nedostatak suradnje i koordinacije nadležnih vlasti u BiH prouzročio je duga kašnjenja u pregovorima oko ovog programa pomoći. Takva odlaganja samo povećavaju zabrinutost javnosti u pogledu kapaciteta nadležnih vlasti za učinkovito djelovanje, posebno usred pandemije.
Ali, kao što sam naglasio, EU ne surađuje samo s političarima. Naši partneri su učitelji i nastavnici u školama, aktivisti, liječnici, medicinske sestre i drugi zdravstveni radnici, poduzetnici, prodavači, profesionalci kao i svi oni koji vjeruju u budućnost ove zemlje i aktivno rade na tome da ta budućnost bude bolja od njene prošlosti.
Svakodnevno susrećem ljude koji su živi dokaz da Bosna i Hercegovina može puno nego što se to da naslutiti iz političkih prilika, bilo da je riječ o kulturnom djelatniku Elmi Hašimbegović, direktorici Historijskog muzeja u Sarajevu koji je uz podršku EU trenutno domaćin izložbe na temu bogate europske industrijske baštine ove zemlje, a koja uspijeva održati ovaj muzej aktivnim uprkos minimalnom javnom financiranju, ili o legendarnom, umirovljenom generalu Jovanu Divjaku, neumornom aktivisti koji angažira mlade na izgradnji svjetlije budućnosti, ili, pak, mladom umjetniku poput Rikarda Druškića, koji surađuje s mojim timom i mladim kolegama umjetnicima na oslikavanju murala širom zemlje u čast solidarnosti i inkluzije.
Ali priče o iznimnim ljudima Bosne i Hercegovine idu puno dalje od naslova u medijima. Zapravo, što ih više upoznajem, to sam više dirnut neumoljivom snagom i karakterom ovih ljudi s kojima dijelim isto europsko tlo. Dostojanstvenošću borbe Emsude Mujagić, predsjednice Udruženja „Srcem do mira“ u Prijedoru, čijih je 48 članova obitelji ubijeno, i njenom posvećenošću podizanju svijesti u traganju za posmrtnim ostacima stotina civilnih žrtava iz Prijedora. Nesebičnom požrtvovanošću Vanje i Kenana iz „Tima volontera/Heroji ulice“ koji su udružili snage s volonterima iz Pomozi.ba u Sarajevu, Miroslava iz „Mozaika prijateljstva“ u Banja Luci, Nine i njenih kolegica koje vode „Minores“ u Mostaru, te svih onih koji su pružili ruku pomoći svojim sugrađanima u danima nakon pojave COVID-19.
Prošli tjedan sam upoznao Nurku, koja brine o svom sinu i koja je, sa suzama i nadom u očima, nakon 25 godina, kao interno raseljena osoba, napokon uselila u svoj novi dom u Kaknju, u okviru Regionalnog stambenog programa čiji je većinski donator EU.
Zbog njih vjerujem da se status quo može mijenjati i to na bolje. Također vjerujem da neposredni i dugoročni koraci koji se poduzimaju u borbi protiv COVID-19 i njegovih posljedica, uz podršku EU, mogu dodatno osnažiti napredne elemente u bh. društvu.
Ipak, ja i dalje nisam zadovoljan sa tempom BiH u procesu pristupanja EU. Puno dragocjenog vremena je izgubljeno.
Nakon najnevjerojatnije i najizazovnije godine za sve nas, još je čvršće moje uvjerenje da postoji više razloga za optimizam nego za cinizam kao i moja opredijeljenost za udvostručavanjem svojih napora u korist napretka ove zemlje i njenih građana na putu ka EU.
Prošla godina je, ako ništa drugo, pokazala je da nijedna globalna kriza ne može stati na put europskim težnjama građana u Bosni i Hercegovini, jer se partnerstvo između EU i ljudi širom zemlje samo produbilo.
Sada kada Evropa kreće na težak put oporavka i kada zajedničkim snagama kreiramo novu viziju budućnosti, iskazane težnje građana nam moraju biti vodilja.