Published On: Uto, sij 28th, 2014

Crna kuga mogla bi opet poharati svijet!

Dvije epidemije kuge, od kojih je svaka ubila više od pola stanovništva Europe, uzrokovala su dva različita soja iste bakterije, a neki novi soj mogao bi pokrenuti novu pojavu strašne bolesti, pokazale su nedavno objavljene analize DNK
Justinijanovu kugu, pandemiju koja je u šestom stoljeću prvo zahvatila Bizantsko Carstvo, a potom i ostatak poznatog svijeta te uzrokovala konačan pad Rimskog Imperija i crnu smrt koja je harala u 14. stoljeću, neovisno je uzrokovao skok bakterije Yersinije pestis s domaćina crnih štakora na ljude.
Analize DNK izdvojenih iz zubi dviju žrtava koje su umrle početkom 6. stoljeća u današnjoj Bavarskoj otkrile su da su obje bile zaražene istom bakterijom koja je 800 godina kasnije uzrokovala crnu smrt. Međutim, detaljnija usporedba genoma ovih patogena pokazala je da su dvije pandemije nezavisno pokrenula dva različita soja Yersinije, što znači da je ona sa štakora na čovjeka prešla u dva navrata.
Soj koji je uzrokovao stariju, Justinijanovu kugu potpuno je izumro, međutim onaj koji je bio odgovoran za crnu kugu vjerojatno se ponovno pojavio nekoliko stoljeća kasnije i uzrokovao tzv. treću pandemiju kuge koja je samo u Kini i Indiji odnijela oko 12 milijuna života. Ova posljednja nije stigla do Europe.
Prema izvješću predstavljenom u novom broju časopisa The Lancet Infectious Diseases, novo istraživanje ukazuje da bi se pandemija kuge ponovno mogla pojaviti. Naime, u suvremenoj populaciji glodavaca još uvijek živi bakterija Yersinija.
‘Ovdje je ključna poanta da se mikroorganizam kod ljudi može pojaviti u novim oblicima i imati ogroman utjecaj na ljudski mortalitet. To se dogodilo tri puta u prošlosti i stoga trebamo nadzirati razvoj stvari u budućnosti’, rekao je Hendrik Poin, direktor Centra za drevne DNK na McMaster Universityju u Kanadi.
Justinijanova kuga, nazvana po rimskom caru koji je od nje umro, vjerojatno je krenula iz Azije, no prave strahote uzrokovala je u Bizantskom Carstvu. Od nje je umrlo više od 50 milijuna ljudi, gotovo pola svjetskog stanovništva onoga vremena, a smatra se prvom zabilježenom pandemijom bubonske kuge. Analize DNK iz bavarskih kostura pokazale su da je ona u narednih nekoliko stoljeća potpuno nestala te da nije ostavila potomke među bakterijama.
Znanstvenici su iz zubi bavarskih žrtava uspjeli izdvojiti dijelove DNK Y. pestis koji se međusobno nadopunjavaju i na taj način su rekonstruirali cijeli genetski niz ovog patogena koji se sastoji od 4,6 milijuna baznih parova.
‘Znamo da je bakterija Y. pestis skočila s glodavaca na ljude kroz povijest te da i danas u mnogim dijelovima svijeta postoje glodavci koji su rezervoari kuge’, rekao je voditelj istraživanja Dave Wagner s Northern Arizona Universityja u Flagstaffu.
‘Ako je Justinijanova kuga mogla buknuti u ljudskoj populaciji, uzrokovati veliku pandemiju i potom izumrijeti, to znači da se isto može ponovno dogoditi. Na sreću danas imamo antibiotike koji su efikasni u liječenju kuge, što smanjuje mogućnost da se pokrene još jedna pandemija velikih razmjera među ljudima’, rekao je dr. Wagner.
Neki znanstvenici smatraju da patogenu kuge pogoduje toplo i vlažno vrijeme koje odgovara eksploziji populacija štakora. Uglavnom se smatra da je kuga s vremenom nestajala kada su ljudi razvili prirodan imunitet na nju.
‘Postoji također mogućnost da su promjene klime postajale nepovoljne za preživljavanje kuge u prirodi’, rekao je dr. Wagner.