Džamija Fethija (Osvojena) iliti Crkva Sv. Ante Padovanskog u Bihaću hrvatska je Aja Sofija

Samo deset godina nakon što će porušiti a potom zauzeti Carigrad, Mehmed El Fatih osvajač, prodrijet će u Bosnu. Na putu prema Rimu.

Kojeg se također zakleo osvojiti. Iako Poslanik Muhamed u svojim vizijama najavljuje kako će se pojaviti kalif koji će osvojiti Carigrad a kako će tek drugi osvojiti Rim, El Fatih je očito u oba proročanstva vidio sebe.

Zašto je išao kopnom a ne morem?

Možda je razlog nekoliko lekcija koje je dobio na moru u porazima od venecijanskih flota. Koje su u nekoliko navrata, s daleko manjim ljudstvom i brodovima potukle Osmanlije. Stoga je Rim planirao napasti s kopna. Nakon što poruši Beč. Građani BIH i danas nisu svjesni da je zapravo njihova sudbina , tj sudbina njihovih predaka u 15 stoljeću bila direktna posljedica Muhamedovih vizija. I da je zapadna granica BIH danas posljedica Muhamedovih hadisa. Budući da je el Fatih, osvajač, Bosne, predviđen u Muhamedovim hadisima. Ukratko. živimo na svetoj granici Islama. Htjeli mi to ili ne.

Nakon pada Bosne past će uskoro i Hercegovina, Južna Dalmacija, a nekih 130 godina kasnije Osmanlije kreću na Hrvatsku.

Padaju tako Sanski most, Cazin , Kladuša, Bihać. Stara, najstarija Hrvatska. Koju potom begovi u Sarajevu nazivaju bosanskom krajinom. Iako se radi o području centralne Srednjovjekovne Hrvatske. Koje više nikada neće biti u sastavu Hrvatske. Koje će Hrvatsi redovno oslobađati, pa čak i u ratu 90-ih, i opet iznova vraćati begovima u Sarajevu. Otete su to hrvatske zemlje, oduvijek hrvatske,  u džihadu Osmanlija koje su potpuno izbrisane iz svijeti Hrvata kao hrvatske zemlje. S druge strane prosječan Hrvat pamtit će svaki cm2 zemunske oranice kao neupitno hrvatske, dok će pred nosom, Staru Hrvatsku, brisati iz sjećanja kao svoju.

Naime često se Hercegovinu pripisuje kao neko povijesno pravo Hrvatske, iako je Hercegovina imala oduvijek zaseban politički i pravni subjektivitet na kartama Balkana. Područje tzv. Bosanske Krajine je prije Osmanlija konstantno bilo u sastavu Hrvatske. I ni u čijem drugom. Govore to i toponimi naseljenih mijesta, rijeka i brda. Područje je to kojim vladaju plemićke loze Zrinski i Hrvatinići. Područje gdje je arhitektura srednjovjekovnih utvrda po svemu Hrvatska. Pogledati dvorac Ostrožac.

Ovako su europski kartografi svojedovno predstavljali okupirane europske zemlje pod Osmanlijama.

Kako je nestao iz sjećanja Hrvata osjećaj o okupiranoj Hrvatskoj pod Osmanlijama?

Upravo na tom području  treba tražiti  hrvatsku Aja Sofiju.

Drevnu crkvu u jednom od kraljevskih hrvatskih gradova, Bihaću.

Crkvu koja se nakon grada koji se vojno krvavo branio pretvorena u džamiju. Nazvanu Fetija.

Osmansko carstvo naime držalo se pravila , navodno, da se tuđe bogomolje ne ruše i ne pretvaraju u džamije osim ako se gradovi vojno brane i ne predaju u miru. Potom je Osvajaču dopušteno bilo mijenjati ih i rušiti.

Područje Hercegovine nije bilo bogato crkvama. Hercegovina je bila prilično nenaseljena. I prilično pod utjecajem pravoslavlja. U suštini prostor na granici Zapadne i Istočne Rimske Crkve.

Tradicija crkava u Hercegovini bila je dugo vremena  takva da su imale dva oltara. Jedan pravoslavni i jedan katolički. Tako su kršćani na ovom području funkcionirali stoljećima. U Kotoru i danas možete pronaći takvih dvooltarnih crkava. Bilo ih je i u Tomislavgradu, i u svim našim krajevima. Tamo gdje je bilo jače pravoslavno društvo radio bi se u pravoslavnoj crkvi katolički oltar. I obrnuto.

U Istočnoj Bosni mogu se pronaći stari pravoslavni manastiri iz 17  stoljeća, u Istočnoj Heregovini daleko stariji  čak, no njih osmanska vlast nije dirala niti ih prepravljala u džamije.

U Tomislavgradu su ustaše srušile jedan od najstarijih pravoslavnih srednjovjekovnih manastira. Što drugo znaju ustaše. “Zaslužne su” za potpuno iskorjenjivanje pravoslavlja iz Livna.  I opet će , ako ih pitate zašto su to učinili napisati da su “se oni samo branili i samo su htjeli hrvatsku državu”.

Nevjerojatno vrijedni Manastir Žitomislić , zločinački spaljen u osvetničkom pohodu HOS-a 90-ih, nakon zločina na Uborku, stariji je od Osmanskog carstva. No nikada nije mijenjan u džamiju.

Odnos Osmanlija prema pravoslavcima bio je nešto blaži. Jer je pravoslavno žartiše – Carigrad već bilo pokoreno. Stoga se u Vatikan i katoličke bogomolje gledalo kao na još uvijek živu prijetnju Islamu.

Hrvatska Aja Sofija stoga bi morala biti Bihaću. Ne u Jajcu. Budući da se Jajce predalo bez borbe. Dok se Bihać branio. Što će reći da je to možda razlog zašto toranj sv Luke i Crkva sv.Marije u Jajcu nisu porušeni niti mijenjani?

Ili pak jesu?

Franjevački samostan i crkva sv. Marije bili su samostan i crkva bosanskih franjevaca u Jajcu. Crkva Sv. Marije je temelj državnosti BiH, krunidbena, oprosna, zavjetna i najstarija crkva na ovim prostorima.

Nije sasvim sigurno kad je osnovan ovaj samostan u Jajcu. Pouzdano se zna da su franjevci u Jajcu početkom 15. stoljeća imali samostansku crkvu sv. Marije. Ona je kao romanička građevina nastala u 12. ili 13. stoljeću.^[1] Nije poznato kojem je svecu crkva bila prije posvećena. Franjevci su ovamo došli koncem 14. stoljeća i zatekli ju staru i ruševnu. 1404. su sagradili samostan i povjesničari su se slagali da su tad obnovili crkvu i namijenili ju Blaženoj Djevici Mariji. Literatura novijeg doba spominje Stanicu (Stanu) Radosalić, suprugu bogatog jajačkog trgovca, Radiča Radosalića koja u svojoj oporuci iz 1484. godine, zapisanoj u Splitu, tvrdi da je ona podigla crkvu sv. Marije u Jajcu. No crkva je sasvim izvjesno starija.^[2] U prvom ili drugom desetljeću 15. stoljeća^[1] obnovljena u gotičkom stilu. Prilikom pregradnje ostataka romaničke crkve u gotičku, ugrađena je rozeta u zapadnom zidu. Nije poznato ni tko je obnovio crkvu. Mnogo govori da su to napravili franjevci, jer im je trebala samostanska crkva, druge u blizini nije bilo, a već su imali tu ruševnu.^[2] Njezini su zidovi bili oslikani, a jedna sačuvana kompozicija (“mrtvački ples“) tema je karakteristična za franjevačke srednjovjekovne crkve.^[1] Prema nekima crkvu je oslikao slikar Martin Petković. Do 1460-ih crkva je bila bez zvonika, ili je nekadašnji zvonik srušen. Novi je sagrađen kad su moći sv. Luke Evanđelista stigle u Jajce.^[2] God. 1460.-63. uz crkvu je podignut toranj sv. Luke, koji je dobio takav naziv jer su se u crkvi tih godina čuvale moći sveca, što ih je tamo donijela kraljica Mara. Franjevci su uz ovu imali i crkvu sv. Katarine. Nju je vjerojatno dala sagraditi kraljica Katarina.^[1]

Nakon provale Turaka moći su prodane Mlečanima. Danas se one čuvaju u crkvi San Giobbe u Veneciji. Toranj je u donjem dijelu izveden u gotičkom stilu, dok su gornje tri galerije s romaničkim obilježjima. Nakon konačnog osvajanja Jajca 1527./1528. god., Turci su crkvu sv. Marije^[1] oteli od franjevaca, nisu ju ni kupili niti im ju je itko darovao, pregradili u džamiju, a toranj je služio kao minaret. Od crkve su danas preostale ruševine, dok je toranj sv. Luke u cijelosti očuvan.^[1]

Nakon osmanskog osvajanja Jajce je izgubilo na važnosti. Posljedica je bila da su u 17. st. zidovi jajačke utvrde uvelike osuli, veliki požar 1658. potpuno je uništen i poslije tek donekle popravljen. Jajačke su utvrde bile ruševne sve do 1880-ih i austro-ugarske uprave. Tad se izvode nešto veći konzervatorski radovi. Nisu zaobišli ni ovaj kompleks. Veći konzervacijski radovi obavljeni su na citadeli i na tornju sv. Luke.^[3] Crka je korištena do 1832., do požara u kojem je izgorjela, kao i minaret na zvoniku sv. Luke i već preko 180 godina ne služi nikome.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo je graditeljsku cjelinu crkvu sv. Marije (pretvorenu u Fethiju, odnosno Sultan Sulejmanovu džamiju, 1528. godine) sa zvonikom sv. Luke za nacionalni spomenik BiH.^[4][5]

2010-ih problem je postalo muslimansko-bošnjačko neutemeljeno svojatanje ove crkve koju svojata Medžlis Islamske zajednice Jajce. Po pravu prvenstva pripada katoličkoj Crkvi jer ju je izgradila katolička zajednica, od koje je oteta i ta institucija koja polaže pravo na crkvu postoji i danas i treba ju dogovorno vratiti. Primjer su molitveni prostori po kojima je Islamska vjerska zajednica dobila molitvene prostore koje je komunistička vlast nacionalizirala. Mejtef je nacionaliziran poslije Drugog svjetskog i pretvoren u područnu osnovnu školu. IZ-u je vraćen 1970-ih. U Jajcu je danas pozitivan primjer tamo gdje su u ovlasti dužnosnici Hrvati. Uz vraćanje mejtefa i uvođenje u posjed tzv. Pavelićeve ili Hadnan džamije 1999. godine hrvatski su primjeri dobre volje.^[6]

U Bihaću postoji crkva sv. Ante Padovanskog  iz 13 stoljeća, gotovo netaknuta, rađena u gotičkom stilu s nevjerojatno lijepom i očuvanom katoličkom rozetom, i  tek izmijenjenim zvonikom na mjestu kojeg je sada minaret. Nema sumnje da su je gradili hrvatski graditelji. Ta stoljećima je bila u Hrvatskoj. I nastala u njoj. Danas je džamija.

Hrvatska Aja Sofija

Crkva je podignuta 1266. godine. Gradjena je u gotskom stilu i služila je kao gradska crkva pod upravom dominikanaca. Uz crkvu se, nalazio i dominikanski samostan. Godine 1592. crkva je pretvorena u džamiju pod imenom džamija Fethija (Osvojena). U crkvi su se nalazile nadgrobne ploče, uglavnom pripadnika hrvatskog plemstva, koje su prebačene 1894. odine u Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Proglašena je za nacionalni spomenik BiH. 

Isto tako u Dalmatinskog zagori postoji nekoliko vrlo važnih mjesta za Islam i islamsku arhitekturu u Hrvatskoj. Primjerice džamija na Klisu, koja bi mogla biti turistički hit mogla bi se i morala bi se  obnoviti.

Džamija na Klisu

Možda bi mudrom suradnjom dviju država i danas dvaju naroda, izvornoj crkvi u Bihaću i izvornoj džamiji/džamijama u Hrvatskoj mogao biti vraćen autentičan izgled.

Uostalom , dopustite nam pravo na malo cinizma – zašto je Tuđman dijelio putovnice muslimanima Bihaća i Cazinske krajine koji su se tada izjašnjavali Hrvatima dok se njihova djeca danas Bošnjacima zovu? Zar je Alija uzalud galamio usred  UZP prostora “Čuvajte nam ovu našu lijepu Herceg Bosnu!”

Gdje nestade vizija bratstva i jedinstva? Čemu lente kneza Domagoja sa zvjezdicama Danice Ilirske, čemu toliki mirovni sporazumi  ako je sve ogrezlo u mržnji?

Nek porade StaroHrvati, vlasnici RH putovnica po Bihaću, danas Bišćani i Cazinjani  na međugraničnoj suradnji. Nek se ne stide svog bošnjaštva i svog hrvatstva. I nek budu ponosni na to.

Ukratko oni nama našu Aja Sofiju u Bihaću mi njima njihovu Aja Sofiju na Klisu. I dobro svima…